Enver Muratović

04/06/2026

02/06/2026

Pjesnik je svugdje stranac, čak i u vlastitoj kući.

Mahmud Derviš 🇵🇸

31/05/2026

Bijelo Polje, utorak, 2. jun 2026. u 20 sati ⬇️⬇️⬇️

Autor promotivnih postera Senad Pepic - Art, akademski slikar

31/05/2026

27/05/2026

BAJRAMSKA

Više i ne pamtim Bajrame
U kojima je očeva vedrina
Ispunjavala kuću

Umjesto u snažni zagrljaj
Jutros padam u pjesmu
Iz koje vrišti
Tišina

27. maj 2026.

24/05/2026

Boravak u Sarajevu proteklih dana iskoristio sam i da svratim do knjižare Buybook Doo, u namjeri da kupim knjige od samo dva autora: Semezdina Mehmedinovića i Faruka Šehića. Inače, Faruka sam nedavno upoznao u Novom Pazaru gdje mu je dodijeljena nagrada "Ismet Rebronja" za "Auslendersku berlinologiju".

Dvoumio se da mu se javim, međutim prevagne ona strana moje ličnosti koja me uvijek opominje da ne dosađujem ljudima.

Nastavim šetnju Sarajevom, fotkam neke meni jako drage prizore Grada i postavljam ih na svom Instagram profilu...

Bogami, zaboravim na Faruka, a nosim njegovu knjigu u kesi!

Na Instagramu stiže prva poruka s pitanjem: "Dokad si u Sarajevu?", a zatim i sljedeća u kojoj predlaže da sutra popijemo kafu... Pošiljalac: Faruk Šehić.

Dogovorismo sastanak za sutra, to jest subotu.

I pili smo kafu, i muhabetili k'o sve domaći. Faruk ne samo da je veliki pisac, nego je i ljudina. Svestran, vrijedan u stvaranju, iako nije nasrtljiv u javnom prostoru... Priča mi kako će raditi scenario za neku jako zanimljivu priču...

Eh, da, donio mi i dvije svoje knjige na poklon: " Priče sa satnim mehanizmom" i "Knjigu o Uni" vjerovatno jedan od najljepših romana o jednoj rijeci!

Hvala ti, Faruk!

16/05/2026

SARAJEVSKI CIKLUS

III

Ako bi sve naše riječi
Pretvorili u brojku
Matematika bi pred njom nemoćno uginjala ramenima

Bila bi to priča
Duža od bilo koje priče
Iz hiljadu i jedne noći

Roman-rijeka bez ušća
Pjesma iznad Pjesme nad pjesmama

Ilustracija: Gemini

14/05/2026

SARAJEVSKI CIKLUS

II

Na fotografijama od prije samo par godina
Tek po očima mogu
Prepoznati sebe

Po kosi popanuo pepeo nesanicâ
Po licu brazde - tragovi trpljenja

Samo iz očiju govori duša:
Ja ne starim
Dječak sam iz provincije
Zaljubljen u Grad!

23/11/2025

Radovan Zogović - SRAMOTNA BALADA

U mukloj sobi stoje oružane straže,
po zidu vise krune, kukasti krst i kosti
i slika Poglavnika, i slika vojvode Draže.
Za stolom, na kom drhte mokre butelje i čaše,
śede, puše i piju — četnici i ustaše.


U malom gradu je tiho, čuje se kako česma plače.
Kad top opali — prilike kod stola stanu
i jedan čita: Dano iz kotarske palače...
savez za skupnu borbu... plata u markama i duvanu...
sad su ustaše i četnici jedno, i jedna riječ: Usta-Če.

Kad top opali opet, i prhnu preplašene ptice,
dva pera krenu — napolju zatrube trupe —
četnik potpiše „srpskim”, ustaš iz latinice,
pa se svi ruče, i svi se složno poljube —
i tad se Draža i Poglavnik pomiluju licem u lice.


Ustaše skinu s pasova čuturice krvi srpske iz Foče,
četnici čuture hrvatske krvi sa Rame
pa jedni drugima u putire od lubanja natoče;
dospu mletačkog vina, podignu putire put slika,
i Draža tada nasloni glavu na rame Poglavnika.


Kad top opali trećom, i trube ponovo zaviju,
tada se čaše kucnu, i krv im sa rubova pljusne,
pa četnik kuša hrvatske, ustaša srpske čaše —
a Draža i Poglavnik jezicima miču, ko da i oni piju
a zatim slatko ližu — svoje krvave usne.



* * *

RADOVAN ZOGOVIĆ (1907-1986) najveći je crnogorski pjesnik 20 vijeka. Rođen u Mašnici (Vasojevići, Plav). Predratni komunista, diplomirao književnost. Član najužih rukovodstava Titovih partizana. Kao simpatizer SSSR-a, 1949. isključen iz Komunističke partije, razriješen svih dužnosti, stavljen pod javni bojkot i pod nazdor Udbe. Prinudna izolacija iz javnoga života potrajala oko deceniju i po. U Beogradu, tamo je živio, među „književnom čaršijom” prokažen kao crnogorski nacionalista. Docnije, član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti…

„Sramotnu baladu” napisao krajem 1942. godine, do kada su od strane partizana u borbama na području NDH zaplijenjenje arhive sa pisanim, potpisanim i ovjerenim sporazumima između Mihailovćevih četnika i Pavelićevih ustaša (mnogi četnički komandanti bili na ustaškim platnim spiskovima). Ovu Zogovićevu pjesmu je objavio Savo Orović (predratni pukovnik, docnije general Titove Jugoslovenske armije) u knjizi „Ratni dnevnik 1941-1945, sa prilozima i komentarima”, Beograd, 1972, 326-327).

Napomena: Tekst preuzet sa portala Antena M.