Knjizevnost.me

Knjizevnost.me Književnost i pismenost u Crnoj Gori - Od Crnojevića do Petrovića.

07/09/2022

Крв није памет. Први су увијек мртви;
ја сада примам Нобела
ту у Штокхолму, и захвалан сам Вама,
али времена више немам, вријеме је
повластица читања и вас читајућих!
Ја у ствари само пјевам, ја сам музика,
судбина ћути као преврнута кожа, оно нужно ће
Бог предложити!
Нема ноћи која не може носити женско име:
нема звука који се не може преиначити ножем.
Зато вода личи на утопљеника,
зато грана за вјешање засјени славу шуме...
О судбини, добра сјени?
Земља је кажњена, као свјетиљку запалити звук!
Ви знате да се свуда прашта, ето наш Страхиња,
видиш – надмоћ је најближи пут до смрти.
А рука гуслара је бол. Оче свете сјенке,
слуга памти одлазак свој под земљу, син твој
довијек ће гурати узбрдо подземне стихове,
задојен благословом вјечнога плача...

Гојко Челебић: Старац Милија у Штокхолму
(говор на пријему Нобелове награде),
Књижевна реч, Београд, г. 11, бр. 183 (25. 02. 1982. г)

"Nije metafora: pop Strahinja iz Budimlja, zograf, freskopisac, sveštenik, veliki umjetnik stoljeća o kom je riječ (možd...
06/06/2018

"Nije metafora: pop Strahinja iz Budimlja, zograf, freskopisac, sveštenik, veliki umjetnik stoljeća o kom je riječ (možda najveći među svojim savremenicima na ovim prostorima protivrječnosti), na početku te senzacionalne sezone nove evropske misli radio je svoje freske na divljem sjeveru ove male zemlje i potpisivao ih na način koji nas danas ispunjava najvećim intelektualnim uzbuđenjem: tajnim pismom.
Pope Strahinja, kakva je bila tvoja nakana dok si brisao ruke od kreča, krečnog bjelila i boja koje si posebno volio: zelene, crvene i ljubičaste nakon svog tehničkog govora o Bogu, nježne tvorevine tvoga genija potpisane u donjem uglu freske šifrom?"

Rad Pera Nikcevica: "Posta Strahinji Popu"

20/08/2017

Арсеније III Чарнојевић

МОЛБА РУСКОМ ЦАРУ

А уз то нас опет стиже љута зима
те многих православних,
како духовних тако и свјетовних лица,
многа тјелеса, старци, младићи и дјеца,
храна маџарским мачевима постадоше.
Дан и ноћ бјежећи са својим осиротјелим народом
из мјеста у мјесто, као лађе на пучини великога океана
чекајући, када ће заћи сунце и преклонити се дан
и проћи тамна и студена ноћ биједе која
нас тлачи.
Како нема никога ко би нам помогао својим савјетима,
и ко би нас од муке ослободио,
то је и наша туга удвостручена.
И рекох, са сузама:
«Докле ћеш нас, Господе, до краја заборавити.
Докле ће се непријатељ наоружавати против
Твога господарства!
Устани, Господе!
Зашто спаваш?
Зашто лице своје, Боже наш, окрећеш од нас?!
И опет васкрсни, Господе!
Помози нам ради Твога имена!
Тако стално плач за плачем нижући,
Ниоткуда не могући добити помоћи
ја, и сав наш осиротјели народ славеносрпских синова
од првих до послењих,
и духовна и световна лица,
сви редови народа, уопште сви,
смјерну и покорну, и умилну молбу сузно
Вашему Господству подносимо:
„Мојсествуј нам као народу израиљском у Египту
пред његовим непобједивим и августејшим царским величанством,
јер Те знам као човјека пуне смјелости.
Свршивши овако сада, дарежљивоме до изобиља
и силноме Богу препоручујемо Вашу
као сан лијепу
Узвишеност.“
29. X 1705. г.

08/04/2017

Ukoliko apolonijski i dionizijski princip, koje njemački filozof vezuje za cjelokupni razvoj umjetnosti, projektujemo na pojam ljubavi, shvatićemo da se Gojko Čelebić bavi isključivo njenim dionizijskim načelom, neprijateljskim i destruktivnim aspektima

Крв није памет. Први су увијек мртви;ја сада примам Нобелату у Штокхолму, и захвалан сам Вама,али времена више немам, вр...
09/03/2017

Крв није памет. Први су увијек мртви;
ја сада примам Нобела
ту у Штокхолму, и захвалан сам Вама,
али времена више немам, вријеме је
повластица читања и вас читајућих!
Ја у ствари само пјевам, ја сам музика,
судбина ћути као преврнута кожа, оно нужно ће
Бог предложити!
Нема ноћи која не може носити женско име:
нема звука који се не може преиначити ножем.
Зато вода личи на утопљеника,
зато грана за вјешање засјени славу шуме...
О судбини, добра сјени?
Земља је кажњена, као свјетиљку запалити звук!
Ви знате да се свуда прашта, ето наш Страхиња,
видиш – надмоћ је најближи пут до смрти.
А рука гуслара је бол. Оче свете сјенке,
слуга памти одлазак свој под земљу, син твој
довијек ће гурати узбрдо подземне стихове,
задојен благословом вјечнога плача...

Гојко Челебић: Старац Милија у Штокхолму
(говор на пријему Нобелове награде),
Књижевна реч, Београд, г. 11, бр. 183 (25. 02. 1982. г)

07/03/2017

Šta čitamo kada čitamo Književnost i pismenost od Crnojevića do Petrovića?

Čitanje je uvijek jedna scena, a scenu Književnosti i pismenosti od Crnojevića do Petrovića predstavljaju tri vijeka kulturne istorije jedne male, balkansko-mediteranske zemlje.

Granice te scene su dvije velike dinastije koje su uspostavile kulturne horizonte u razdoblju o kojem je u ovom kapitalnom djelu riječ - dinastija Crnojevića, kojom počinje istorija pismenosti i dinastija Petrovića, koja tu pismenost želi, misli, potvrđuje i prenosi.

Nema scene bez horizonta, ni horizonta bez scene. Vizantija, s jedne, Zapad, sa druge strane, predstavljaju horizont scene čitanja ove knjige. Dr Čelebić nam donosi nove mape čitanja potencije tačaka horizonta, njihova ukrštanja, udaljavanja i približavanja koja predstavljaju veliku igru teksta. Nema jednakosti, identiteta, istosti; sve biva razno, mnoštveno a jedinstveno.

Ko su likovi na sceni čitanja Književnosti i pismenosti od Crnojevića do Petrovića?

Pomorci, heroji i antiheroji, vojskovođe, gradski kapetani, kicoši, kockari, vitezovi; monasi, prepisivači iz manastirkih skriptorija, nadbiskupi, vladike i patrijarsi; hajduci, kraljevi i carevi.

Čitajući Književnost i pismenost od Crnojevića do Petrovića u cjelosti stiče se utisak da Čelebićevo estetsko mjerilo biva telepatisano od Gavrila Trojičanina Čelebiću lično i glasi: Draž teksta počiva u prostoj činjenici da nas ređanje riječi intelektualno uzbuđuje. No, uzbuđenje od teksta nikad ne ide samo. Uzbuditi nekoga tekstom isto je što uzbuditi ga hladnim oružjem, novcem ili seksom. Sve je moguće. Sve počiva u snazi.

Interpretativna logika ili logija kojom dr Čelebić nastupa ima uporište u postmodernističkom diskursu i savremenim studijama verbalne i vizuelne kulture koje je upoznavao tokom školovanja u Crnoj Gori, Novom Sadu, Pragu; u saradnji sa izrazitim predstavnicima jugoslovenske, evropske i svjetske misli; u vlastitom književnom promišljanju, pisanju i stvaranju antologija (Književnost Crne Gore od 12. do 19. vijeka, Barok Crne Gore I-III).

Možemo bez negacija ne možemo bez razlika. S obzirom na istoriju ovog vijeka i ulogu negacije u njoj dr Čelebić na svjetlo dana izvlači razlike, kvalitete, vrijednosti; Delezovim jezikom rečeno rad negativnog mijenja igrom razlike. Igra razlike jeste ključ čitanja ovog kapitalnog djela kulture pisanosti na našem prostoru.

Ambicija Književnosti i pismenosti od Crnojevića do Petrovića jeste da rekonstruiše tragove kulture i kulturnog nasleđa u fraktalu omeđenom od XV do XIX vijeka na koje se naslanja kulturni tok XXI vijeka (trag – prisutno u odsutnom, odsutno u prisutnom, trag je znak za drugog – nečijeg prolaska, biljeg njegovog uklanjanja, brisanje punoće oznake – dolaska).

Umjesto zaključaka i konačnosti ova kapitalna knjiga savremenom čitaocu daruje uživanje u specifičnim problemima, dilemama i – štaviše – aporijama.

Šta čitamo kada čitamo Književnost i pismenost od Crnojevića do Petrovića?Čitanje je uvijek jedna scena, a scenu Književ...
07/03/2017

Šta čitamo kada čitamo Književnost i pismenost od Crnojevića do Petrovića?

Čitanje je uvijek jedna scena, a scenu Književnosti i pismenosti od Crnojevića do Petrovića predstavljaju tri vijeka kulturne istorije jedne male, balkansko-mediteranske zemlje.

Granice te scene su dvije velike dinastije koje su uspostavile kulturne horizonte u razdoblju o kojem je u ovom kapitalnom djelu riječ - dinastija Crnojevića, kojom počinje istorija pismenosti i dinastija Petrovića, koja tu pismenost želi, misli, potvrđuje i prenosi.

Nema scene bez horizonta, ni horizonta bez scene. Vizantija, s jedne, Zapad, sa druge strane, predstavljaju horizont scene čitanja ove knjige. Dr Čelebić nam donosi nove mape čitanja potencije tačaka horizonta, njihova ukrštanja, udaljavanja i približavanja koja predstavljaju veliku igru teksta. Nema jednakosti, identiteta, istosti; sve biva razno, mnoštveno a jedinstveno.

Ko su likovi na sceni čitanja Književnosti i pismenosti od Crnojevića do Petrovića?

Pomorci, heroji i antiheroji, vojskovođe, gradski kapetani, kicoši, kockari, vitezovi; monasi, prepisivači iz manastirkih skriptorija, nadbiskupi, vladike i patrijarsi; hajduci, kraljevi i carevi.

Čitajući Književnost i pismenost od Crnojevića do Petrovića u cjelosti stiče se utisak da Čelebićevo estetsko mjerilo biva telepatisano od Gavrila Trojičanina Čelebiću lično i glasi: Draž teksta počiva u prostoj činjenici da nas ređanje riječi intelektualno uzbuđuje. No, uzbuđenje od teksta nikad ne ide samo. Uzbuditi nekoga tekstom isto je što uzbuditi ga hladnim oružjem, novcem ili seksom. Sve je moguće. Sve počiva u snazi.

Interpretativna logika ili logija kojom dr Čelebić nastupa ima uporište u postmodernističkom diskursu i savremenim studijama verbalne i vizuelne kulture koje je upoznavao tokom školovanja u Crnoj Gori, Novom Sadu, Pragu; u saradnji sa izrazitim predstavnicima jugoslovenske, evropske i svjetske misli; u vlastitom književnom promišljanju, pisanju i stvaranju antologija (Književnost Crne Gore od 12. do 19. vijeka, Barok Crne Gore I-III).

Možemo bez negacija ne možemo bez razlika. S obzirom na istoriju ovog vijeka i ulogu negacije u njoj dr Čelebić na svjetlo dana izvlači razlike, kvalitete, vrijednosti; Delezovim jezikom rečeno rad negativnog mijenja igrom razlike. Igra razlike jeste ključ čitanja ovog kapitalnog djela kulture pisanosti na našem prostoru.

Ambicija Književnosti i pismenosti od Crnojevića do Petrovića jeste da rekonstruiše tragove kulture i kulturnog nasleđa u fraktalu omeđenom od XV do XIX vijeka na koje se naslanja kulturni tok XXI vijeka (trag – prisutno u odsutnom, odsutno u prisutnom, trag je znak za drugog – nečijeg prolaska, biljeg njegovog uklanjanja, brisanje punoće oznake – dolaska).

Umjesto zaključaka i konačnosti ova kapitalna knjiga savremenom čitaocu daruje uživanje u specifičnim problemima, dilemama i – štaviše – aporijama.

Address

Karađarorđeva 15
Podgorica
81000

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Knjizevnost.me posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Share