30/10/2018
Kolokvij vrijedan da se ponovi
Dana 20. listopada/oktobra 2018. Europsko društvo za katoličku teologiju – hrvatska sekcija (European Society for Catholic Theology – Croatian Section) organiziralo je u prostorijama Katoličkog bogoslovnog fakulteta (KBF) Sveučilišta u Zagrebu II teološki kolokvij na temu „Teološki izazovi izbjegličke krize i migracijskih tokova“. S obzirom na goruću važnost ove teme koja je iz nama nepoznatih razloga premalo prisutna u vjerskim medijima, a dubinske analize problema izostaju kako u medijima tako u javnim raspravama ovaj kolokvije je bio izuzetno važan. Kao prilog promjeni takve prakse prenosimo neke važne misli predavača ovog kolokvija, većinom profesora KBF-a. Njihova desetminutna izlaganja bila su vrijedni izvori teološkog sadržaja – informacija temelja katoličkog socijalnog nauka. Ali više od toga, ona su bila demonstracija svakog od pet izlagača njihova stava založenosti za čovjeka i onda kada je ta druga osoba izbjeglica, stranac, onaj koji se lako može u strahu smatrati ugrozom. Ni u jednom od izlaganja nije se kalkuliralo s političkim ustupcima nego se ostalo na jasnoj stazi temelja biblijske poruke i katoličkog socijalnog nauka. Ovaj aspekt ljudskog angažiranog pristupa temi uz jasnu naznaku svjesnosti o kompleksnosti problema, smatramo posebno vrijednim, što je pokazala i živa razmjena u dijalog nakon izlaganja.
Prvo izlaganje održao je prof. dr. sc. Tonči Matulić, na temu „Stranac, izbjeglica i drugi u biblijsko-teološkoj perspektivi: između odbacivanja i gostoprimstva“. Izlagač je naglasio kako je u Svetom pismu odnos prema strancu „dosljedno i neupitno pozitivan“ naglašavajući da se stranac promatra kao „pozitivna, dobrodošla, vrijedna naše pažnje osoba“ Stranac uživa status poštovanja koji se potvrđuje u scenariju Velikog suda (Mt 25,40) te je motiv za poštovanje trostruk: kristološki (ne primiti stranca znači riskirati vječnu propast), karizmatski (usp. vrlinu ljubavi u 1 Kor 13) i eshatološki (jer i mi smo na prolazu, putovanju, a Bog je jedini vlasnik zemlje). Konačno prva Crkva je živjela svoj identitet stranca poslana prema strancima.
Ovaj biblijski smjerokaz nastavilo je i drugo izlaganje koje je održao doc. dr. sc. Mislav Kutleša, na temu „Ratne izbjeglice i ekonomski migranti s moralno-etičkog gledišta“. Ako osobnost promatramo kroz samoostvarenje u upućenosti ka druge onda ćemo pozdraviti bogatstvo različitosti prepoznajući u njemu priliku za dijalog u različitosti. Migracije su prilika da propitujemo svoj identitet. Problem nisu migranti, tvrdnja je ovog izlaganja, nego oni koji ih ne prihvaćaju jer se boje gubitka, bilo materijalnog bilo identiteta. Suvremeno društvo počiva na migracijama ali se odnosi selektivno prema njima: dok npr. u sportu multikulturalnost se potiče i promovira se tolerancija, u nevoljnicima koji bježe od rata se vidi
opasnost za isto to društvo. Treba se oduprijeti svođenju izbjeglica na bezimenu masu, kako sugerira sam naziv „migranti“ i tražiti načine kako u izbjeglici prepoznati osobu s imenom i prezimenom. Zaštita ljudskih prava temelji se na prihvaćanju drugoga kao osobe. Osobi smo dužni poštivati temeljna ljudska prava i suosjećati s njenim putem u sasvim nepoznato zbog bijega od egzistencijalne ugroženosti. Sam izraz „invazija“ sugerira ozračje straha i histerije. Zaboravljamo da smo „imali i druga iskušenja“, naglasio je izlagač misleći pri tom na izazove za identitet kršćana u totalitarnim sustavima ili naspram agresivnog sekularizma. „Svatko gubi onoliko koliko zanemaruje vlastita mjerila“, istakao je predavač. Temeljni argument je čovjek sam, kršćanski raditi za opće dobro znači voditi se mjerilima čovječnosti kroz solidarnost i pravednost.
Treće izlaganje održao je prof. dr. sc. Juro Zečević Božić, na temu „Kršćani na Bliskom istoku: povijest, današnje stanje i budućnost“. U njemu je izlagač prikazao stanje migracija s obzirom na kršćane na Bliskom Istoku, čiji broj, kao što je poznato, kronično pada. Predavač je na pitanje o našem odgovoru na iseljavanje kršćana na Bliskom Istoku odgovorio pitajući se što o tom problemu kažu pastiri, biskupi, svećenici i političari s Bliskog Istoka. Oni ne podržavaju politiku otvorenih vrata Slažu se da treba spasiti živote, ali traže pomoć da se po završetku ratnih sukoba izbjeglice vrate .
Predzadnje izlaganje održao je doc. dr. sc. Tomislav Kovač, na temu „Izbjeglička kriza i strah od islamizacije Europe. Izlagač je istaknuo kako strah od „islamizacije“ počeo je, zadnjih dvadesetak godina, sve više opterećivati javni diskurs u zapadnoj Europi. Strah se podgrijava tvrdnjama kako se zapravo radi o invaziji, to opasnijoj što je miroljubivija. Islam se predstavlja kao Trojanski konj koji će pokoriti Europu. Ali demoniziranje Islama ne rješava problem migracije već samo pojačava islamohisteriju, paranoju. Pravo pitanje je kako se mi postavljamo prema fenomenu migracije . Važno je u mišljenju i govoru razlikovati islam, koji je način života u kojem su privatno i društveno uvezani, od islamizma (ideologija povratka u prva vremena islama s Muhamedom) i islamizacije( širenje islama). Saveznik nam ne može biti strah od islama, nego budnost u odnosu na nove procese pokrenute migracijama. Pri tom izlagač predlaže četiri pravca djelovanja, rekli bismo četiri prilike za preuzimanje inicijative, a to su: a) europska politika treba voditi računa o identitetu (kulturnom, duhovnom); b) integracija stranaca je dugotrajni i obostrani proces, u kojem posebno važnu ulogu imaju obrazovne institucije c) međukulturni, međureligijski dijalog treba uvažiti kulturni značaj religije za migrante i kada nisu svi praktikanti i konačno d) postoje različite tendencije u islamu, potencijal predstavljaju muslimani druge do četvrte generacije, koji su odrasli na Zapadu i mogu biti posrednici između europskog/sekularnog društva i muslimana koji dolaze.
Konačno, zadnje izlaganje je održao mr. sc. Tvrtko Barun, voditelj Isusovačke službe za izbjeglice (JRS: Jesuit Refugee Service) u Hrvatskoj. Izlagač je prikazao praktično djelovanja JRS-a u Republici Hrvatskoj, koja je najvidljiviji konstruktivan primjer katoličkog angažmana u migracijskim procesima. Služba se razvila i danas ima 14 zaposlenih. Na tragu biblijskog temelja i pozivajući se na crkvene autoritete poput pape Franje JRS zagovara poštovanje izbjeglica. U aktualnom raspoloženju u hrvatskoj javnosti, u kojoj je na žalost prisutna sklonost brzom etiketiranju i isključivosti, nedostaje da se češće čuje jasan katolički glas protiv govora mržnje ili jasna informacija što nalaže socijalni nauk Crkve. Predstavnici Katoličke crkve u Hrvatskoj trebaju češće reagirati na stavove koji nisu u skladu s naukom Crkve, posebno kada se radi o govoru mržnje i difamiranju, demoniziranju izbjeglica kako bi utjecali na promjenu društvene klime koju na žalost potvrđuju i sociološke studije da je prosječan dogmatski vjeran katolik u RH isključiviji prema migrantima od prosječnog građanina RH. Kao da zabravljaju da je Bog Bog svih ljudi, a ne samo rimokatolika. Toj promjeni doprinosi volontiranje studenata teologije u projekte JRS, koje omogućuje KBF kroz neke svoje predmete.
Predavanja s II teološkog kolokvija bit će izdana u zborniku koji bi mogao biti dobar povod u nekoj od gradskih knjižnica Zagreba, a možda i još nekom gradu u RH za javnu diskusiju o vrijednostima koje nas potiču na humanost u kontekstu migracija. Ohrabreni živom i sadržajnom raspravom na ovom kolokviju, zagovaramo iniciranje sličnih javnih diskusija u duhu dijaloga o migracijama koje, kako ističe francuski islamolog Maurice Borrmans, su obostrana prilika i za Europu i za islam da se razvijaju u dijalogu, suradnji izgradnji povjerenja.
Tekst sastavila Ana Raffai, listopad 2018.
