Psihološki centar Blažević

16/04/2026

🧠 MNEMOTEHNIKE

Mnemotehnike su jedan od najmoćnijih alata za korištenje kapaciteta ljudskog pamćenja. Njihova učinkovitost leži u sposobnosti da pretvaramo raznovrsne informacije u slikovne, verbalne i asocijativne tragove radi lakšeg prisjećanja. Sam korijen riječi “mnemotehnika” potječe od Mnemozine, grčke božice pamćenja, što već nagovještava povijesnu i simboličku važnost.

Legenda o začetniku popularne metode mjesta
Povijest mnemotehnika vraća nas u antičku Grčku. Legenda kaže da je Simonid s Keja (oko 556. - 468. pr. Kr.), grčki pjesnik, razvio jednu od najstarijih i najpoznatijih metoda pamćenja, odnosno metodu mjesta, poznatu i kao loci metoda.

Simonid je bio pozvan da otpjeva lirske pjesme u čast plemića iz Tesalije. Nakon što mu je priopćeno da ga čekaju dva posjetitelja, napustio je dvoranu. Neposredno potom, dvorana se srušila. Tijela prisutnih bila su neprepoznatljiva, no Simonid je tada primijenio tehniku. Prisjetio se gdje je tko sjedio i tako uspio identificirati svoje poznanike i prijatelje.

Ovaj događaj pokazuje temeljni princip metode mjesta, a to je povezivanje informacija s fizičkim ili mentalnim prostorom. Rimski senatori i govornici kasnije su koristili ovu metodu za pamćenje dugih govora, a danas je ona osnova mnogih suvremenih vizualnih tehnika pamćenja.

Važno je poučiti djecu mnemotehnikama!
Poučavanje djece mnemotehnikama ima višestruke prednosti:
- povezivanje nepovezanog: djeca uče stvarati asocijacije između apstraktnih pojmova i konkretnih slika ili priča
- efikasnije pohranjivanje informacija u naše trajno, odnosno dugoročno pamćenje
- razvoj koncentracije i kreativnosti: djeca koja koriste mnemotehnike razvijaju sposobnost samostalnog učenja i logičkog povezivanja informacija.
- jačanje samopouzdanja: kada dijete vidi da može lako zapamtiti kompleksne informacije, raste motivacija i osjećaj kompetentnosti

Vrste mnemotehnika
Mnemotehnike se obično dijele na verbalne, vizualne i mješovite. Svaka kategorija uključuje različite metode, od jednostavnih do vrlo sofisticiranih, i ima svoju primjenu u učenju.

1. Verbalne mnemotehnike
Verbalne tehnike oslanjaju se na jezik, riječi i zvukove. One uključuju:

Skraćivanje: najjednostavnija tehnika u svakodnevnom životu. Primjeri uključuju skraćenice poput OŠ (osnovna škola) ili NATO.
Skraćivanje smanjuje kognitivno opterećenje i olakšava prisjećanje.

Elaborirano kodiranje: naprednija tehnika u kojoj stvaramo lako pamtljivu cjelinu koja prati određeni redoslijed. Primjer: formula E=mc² može se zapamtiti kroz priču “Einstein Miriše Cvijeta dva”, dok vizualiziramo scenu cvijeta i znanstvenika.

Rečenični mnemonici: stvaranje rečenica od prvih slova pojmova. U kemiji, na primjer, opasno je ulijevati vodu u kiselinu. Prva slova ovih riječi daju VuK, što dijete može zapamtiti kao opasnu životinju.

Rime i ritam: kratke pjesme ili ritmične fraze olakšavaju pamćenje. Primjer: “Trideset dana ima rujan, travanj, lipanj i studen” pomaže učenju mjeseci i datuma. Ova metoda je nešto zahtjevnija jer zahtijeva pamćenje dodatne strukture (rime ili ritma), ali značajno poboljšava memoriju kada se dobro koristi.

2. Vizualne mnemotehnike
Vizualne tehnike koriste slike, prostorne odnose i mentalne mape:

Metoda mjesta (loci)
Prostorno uređenje stranice: pamćenje lokacije informacija u knjizi ili bilješci povećava vjerojatnost prisjećanja i ostalih povezanih činjenica, popularan oblik su i umne mape: crtanje povezanih pojmova u obliku mape s ključnim riječima, slikama i bojama.
Predočavanje: apstraktne ili kompleksne pojmove vizualiziramo u konkretnim slikama. Primjer: kemijsku reakciju zamišljamo kao “bitku” između kiseline i baze, što pomaže pamćenju koraka reakcije.

Neobično predočavanje: što je mentalna slika neobičnija i smiješnija, to je lakše pamtiti. Primjer: učenik želi zapamtiti riječi “jabuka, stol, mačka” – zamišlja mačku koja sjedi na stolu i jede ogromnu jabuku.

3. Mješovite mnemotehnike
Mješovite tehnike kombiniraju verbalne i vizualne elemente i često daju najbolje rezultate:

Metoda ključnih riječi: povezuje riječ sličnog zvuka s novom informacijom. Primjer: španjolski perro = pas → zamišljamo psa s naglašenim repom.

Povezivanje u priču: gradivo se pretvara u priču ili mini-film, gdje se informacije pojavljuju u logičnom ili zabavnom slijedu.
Pamćenje imena: kombinacija vizualnog dojma i verbalne asocijacije. Primjer: Marko ima brkove → zamišljamo Marka s upečatljivim brkovima, što olakšava prisjećanje imena.

Zaključak
Poučavanje djece mnemotehnikama nije samo alat za pamćenje školskog gradiva. To je vježba koncentracije, kreativnosti, organizacije i samostalnog učenja.

Roditelji mogu pomoći tako da:
- zajedno stvaraju slike i priče za gradivo
- potiču dijete da pronalazi vlastite asocijacije
- koriste vizualne tragove, boje i simbole u bilješkama
- integriraju učenje kroz igru i priče

Mnemotehnike razvijaju vještine koje djeca koriste cijeli život... Od učenja stranih jezika, preko organizacije zadataka, do prezentacija i profesionalne komunikacije u odrasloj dobi.

08/03/2026

U listopadu 2011. godine časopis National Geographic objavio je tekst o znanstvenim istraživanjima mozga mladih. U tekstu je opisano ponašanje 17-godišnjaka koji je vozio 182 km/h i roditeljima rekao da je vozio “malo brže”. Od samog početka, mladić je bio svjestan da je mogao poginuti. Shvatio je i zabrinutost roditelja.

Što ga je uvrijedilo?

To što je njegova vožnja nazvana “bezobzirnom”.

On je, naime, sve isplanirao: cesta je bila suha, vozio je danju kada je dobra vidljivost, nije bilo prometa prometa. Navodio kako je bio "usredotočen" i u tome ne vidi ni trunku bezobzirnog ponašanja.

I tu dolazimo do ključnog dijela.

Časopis dalje objašnjava kako takvo ponašanje ilustrira da mozak tinejdžera još prolazi kroz fazu reorganizacije.

Mozak u adolescenciji prolazi veliku reorganizaciju.
Članak opisuje intezivno preoblikovanje mozga između 12. i 25. godine, odnosno stvaranje kompleksnijih i bržih neuronskih veza. Funkcije prefrontalnog korteksa, odgovorne za planiranje, procjenu rizika i kontrolu impulsa, još uvijek se razvijaju.

To znači da tinejdžeri:

- mogu razumjeti opasnost, ali je drugačije procijeniti
- eksperimentiraju i uče kroz iskustvo
- češće vrednuju nagradu više nego rizik

Zašto su tinejdžeri nedosljedni?

Časopis nadalje opisuje istraživanja neuroznanstvenice Beatriz Lune koja je koristila slikovnu dijagnostiku mozga za praćenje kontrole impulsa kod djece, tinejdžera i odraslih.

Tinejdžeri mogu postići jednaku razinu samokontrole kao odrasli, no uz važnu napomenu. To će se dogoditi uz izniman napor i motivaciju. Kod odraslih se kontrolni sustavi aktiviraju automatski. Kod tinejdžera to podrazumijeva svjesni trud.

Zato:
- u mirnim uvjetima mogu biti racionalni
- pod stresom, umorom ili emocionalnim nabojem sustav “zakaže”
- nagrada ima veću težinu od rizika


Važno je naglasiti: tinejdžeri vide opasnost. No, drugačije procjenjuju omjer rizika i nagrade. Ako je nagrada dovoljno privlačna (uzbuđenje, prihvaćanje vršnjaka, nova iskustva), skloni su precijeniti dobit, a podcijeniti posljedice.

Međutim, članak dalje ističe sljedeće.

Adolescencija nije samo razdoblje impulzivnosti. To je vrijeme:
- intenzivne znatiželje
- potrebe za novim iskustvima
- socijalnog širenja
- hrabrosti
- kreativnosti
- idealizma

Bez ovakve “gladi za podražajima” razvoj ne bi tekao uobičajeno, odnosno ne bi bilo odvajanja od roditelja, istraživanja svijeta, stvaranja identiteta.

U konačnici, roditelji mogu izvući važne poruke iz navedenih saznanja.

*U nastavku se nalaze samo neke od njih.*
Nije svako rizično ponašanje neodgoj ili prkos.
Razumjeti da je mozak u fazi reorganizacije.
Razgovarati smirenim tonom sa svojim djetetom o riziku i posljedicama.
Postavljati jasne granice (mozak treba strukturu).
Poticati zdrave izvore uzbuđenja (sport, kreativnost, izazovi).
Smanjiti očekivanja dosljednosti od tinejdžera.

14/02/2026

17/01/2026

Kada bi roditelje upitali koji je najvažniji aspekt roditeljstva, vrlo vjerojatno bi među najčešćim odgovorima bilo nešto nalik „bezuvjetno voljeti i podupirati svoje dijete“. Neki od njih bi vjerojatno nadodali i ponašajne aspekte roditeljstva, poput: „važno je djeci uvesti ograničenja i/ili zabrane.“ No, generalno, možemo očekivati kako bi se većina odgovora na pitanje „kako biti dobar roditelj“ usmjerila na afektivnu komponentu pružanja podrške djetetu, prihvaćanja i davanje djetetu do znanja da je ono voljeno. Iako, roditelji se razlikuju na koji način to čine, pa tako često u okviru dobrih namjera proizvedu kontraefekte kao što je to primjer s prekomjernim kupovanjem skupih poklona koji djetetu šalju poruku o prosuđivanju drugih kroz materijalizam te to potencijalno iskrivljuje osobni sustav vrijednosti.

Popularna britanska književnica, J.K. Rowling piše kako je ljubav koja je jaka poput majčine ljubavi prema djetetu takva da ostavlja određeni trag na dijete jer je ono toliko duboko voljeno. Odnosno, tvrdi kako taj trag duboke ljubavi zauvijek pruža određenu vrstu zaštite.

Međutim, je li duboka ljubav dovoljna da bi dijete odraslo u kvalitetnu osobu?

Dakako, odgoj bez ljubavi je nepojmljiv i ona je podloga i temelj za sve ostalo, no također je važno na koji način se ta ljubav manifestira. Može li dijete odrasti u odgovornu i savjesnu osobu, ako mu roditelj zaista pruža bezuvjetnu podršku i ljubav, ali s druge strane - ne provodi nikakvu kontrolu ili pak popušta djetetu u svemu, unatoč ograničenjima koje je prvotno postavio?
Što tada dijete uči iz takvih postupaka?
U kakvu se osobu ono razvija na temelju roditeljskog odgojnog stila i kakve osjećaje gaji prema sebi i svijetu oko sebe?

Pod roditeljskim stilom podrazumijevaju se strategije koje roditelj koristi u interakciji s djetetom. Klasična podjela roditeljskih stilova u psihologiji je sljedeća: autoritativan, autoritaran, permisivan ili popuštajući i indiferentan ili neuključeni.

Naime, kako bismo oživjeli te stilove i pritom prosudili koji je najviše kvalitetan, poslužit ćemo se objašnjenjima koji ilustriraju pojedini roditeljski stil (Morin, 2019):

AUTORITATIVAN RODITELJSKI STIL
• Postoje pravila ponašanja koja su popraćena posljedicama. Iza tih pravila i posljedica stoje opravdani razlozi koji su objašnjeni te se djetetovi osjećaji uzimaju u obzir. Dakle, istovremeno se daje djetetu do znanja da su njegovi osjećaji bitni, ali da je također bitno ono što roditelj kaže. Takvi roditelji su samopouzdani, dosljedni, imaju realna očekivanja i provode odgovarajući nadzor nad djetetom, istovremeno osiguravajući toplinu u interakciji. Nastoje se spriječiti problemi i problematično ponašanje prije nego što ono nastane te se koriste pozitivne strategije discipliniranja, kao što su: pohvale, prikladni sustavi nagrađivanja i potkrepljivanje poželjnog ponašanja.
• Roditelji osiguravaju blizak odnos s djetetom, ulažu velik trud u građenje istog te se dijete može osjećati dovoljno slobodnim da se obrati roditelju kada mu je potrebna potpora zbog topline koju mu pružaju.
• Ovaj se stil smatra poželjnim te najuspješnijim.

AUTORITARAN RODITELJSKI STIL
• Od djeteta se traži bezuvjetno ponašanje prema pravilima i postoje visoka očekivanja, uz princip „bit će kako ja kažem i zato što ja kažem“. Fokus je na poštivanju pravila i poslušnosti, a ne na suradnji i njihovom razjašnjavanju. Često se takvi roditelji usmjeravaju na kaznu, što kod djeteta stvara loš osjećaj. Bilo bi korisnije da takvi roditelji ulažu svoje vrijeme u pokazivanju djetetu koji je alternativno bolji primjer ponašanja. Osim toga, problematično je što ne pokazuju djetetu načine rješavanja problema i prepreka te nisu previše zainteresirani za njegovo mišljenje.
• Djetetovi osjećaji se ne uzimaju u obzir, ne vjeruje se da djeca trebaju biti saslušana. Dakle, postoji nedostatak topline i potpore.

PERMISIVAN RODITELJSKI STIL
• Iako roditelji uspostave pravila, problem je što se ona rijetko provode te djetetovo ponašanje često nije popraćeno posljedicama, stoga je kontrola djeteta slaba. Smatra se kako dijete može učiti bez puno osobnog uplitanja, eventualno uključujući se ako je ozbiljni problem u pitanju. Od njih se često može čuti „djeca će biti djeca“ pa iz tog razloga često popuštaju i praštaju djeci razna ponašanja. Jednako tako, karakteristično je da se djetetu povrate privilegije ako moli i obeća da će se dobro ponašati pa možemo uvidjeti kako je karakteristika ovog stila više biti djetetu prijatelj nego roditelj, što u djetetovom odrastanju dovodi do problema s autoritetom i pravilima.
• Postoji velika toplina i potpora upućena djetetu te ga se potiče da razgovara s roditeljem o svojim problemima.

INDIFERENTAN RODITELJSKI STIL
• S obzirom na to da roditelj rijetko kad pita dijete o školi ili zadaći, često je općenito slabo upućen u život svog djeteta. Pravila mogu postojati, no ne postoji vodstvo i očekuje se da će se dijete odgojiti samo. Ponekad je nenamjerno, no takvi roditelji se mogu ponašati tako da zanemaruju svoje dijete na određen način, postavljaju male zahtjeve pred njih i ne postoji roditeljski nadzor. Važno je razmotriti i da takvi roditelji mogu biti opterećeni vlastitim problemima pa ne stignu posvetiti svoje vrijeme i energiju djetetu kao što bi trebali.
• U interakciji roditelj – dijete ne postoji potpora te je zastupljen nedostatak topline, a roditelji također mogu biti emocionalno odbacujući.

Kako pojedini roditeljski stil utječe na dijete (Aunola i sur., 2000; Kopko, 2007)?

Proučavanjem posljedica primjene pojedinog roditeljskog stila na adolescentima uočeno je kako će adolescenti čiji su roditelji primjenjivali autoritativan roditeljski stil naučiti kako pregovarati i snalaziti se u diskusijama. Razlog tome je što su njihovi roditelji ulazili u rasprave i debate s njima i uzimali u obzir njihovo viđenje stvari, no ipak je krajnja odgovornost bila na roditeljima. Stoga, takvi adolescenti će biti svjesni kako je njihovo stajalište vrednovano. Oni su većinom socijalno kompetentni, odgovorni i autonomni. Oni će primjenjivati adaptivne strategije postizanja uspjeha orijentirane k cilju koje uključuju niska očekivanja neuspjeha, nisku razinu pasivnosti i za zadatak irelevantnih ponašanja.

Kada je u pitanju autoritaran roditeljski stil s niskom dimenzijom topline i visokom dimenzijom kontrole, adolescenti su naučili pokoravati se i slijediti pravila, no pridržavanje pravila će biti procijenjeno važnijim od nezavisnog ponašanja. Oni mogu postati buntovni i izražavati agresivno ponašanje ili pak ovisni o drugima ako su submisivniji. Osim toga, vrlo često usvajaju neadaptivne strategije koje ih ne dovode do uspjeha, a koje uključuju naučenu bespomoćnost što bi mogao biti rezultat podcjenjivanja djetetovih osjećaja od strane roditelja, kriticizma i previsoke kontrole.

Rezultat permisivnog roditeljstva, čiji je princip udovoljavati željama djece, je adolescent koji će donositi odluke samostalno bez roditeljskog vodstva. Oni će naučiti kako postoji tek nekoliko pravila i ograničenja, ali da posljedice kršenja istih obično nisu previše ozbiljne. Dakle, oni će imati problema sa samokontrolom te će njihova egocentričnost interferirati sa zrelim razvojem i socijalnim odnosima.

Adolescenti koje su odgajali roditelji indiferentnog stila će često pokazivati impulzivna ponašanja koja su posljedica problema samoregulacije s obzirom na to da roditelji nisu ulagali puno vremena i interesa u njihov odgoj, već su češće bili zaokupljeni vlastitim problemima i osjećajima. Za razliku od adolescenata čiji roditelji primjenjuju autoritativan stil, adolescenti čiji su roditelji imali indiferentan stil usvojit će maladaptivne strategije izbjegavanja zadatka, uključujući pasivnost i ponašanja irelevantna za zadatak. Često se događa kako takvi pojedinci neuspjeh pripisuju sebi (internalno), dok eksternalno (situaciji u kojoj su se našli) atribuiraju uspjeh.

Zaključno, roditeljski odgojni stil igra veliku ulogu u formiranju karaktera djeteta.
Međutim, ne trebamo zanemariti i druge čimbenike koji su važni prilikom odrastanja te nije poželjno koristiti ove činjenice kao krajnji determinizam nastajanja osobe.

Kako je mlada, ali vrlo mudra i zrela Anne Frank, inspirirana očevim rečenicama, jednom napisala u svojem dnevniku:

„Roditelji mogu dati dobar savjet i uputiti djecu na pravi put, no krajnje formiranje čovjekove osobnosti leži u njegovim rukama.“

(Tihana Poslon, Stilovi roditeljstva, preuzeto iz Krugova, objavljeno 09.07.2021.).

15/01/2026

🌱 RADIONICE UČENJA 🌱

Dragi roditelji,

s veseljem vam predstavljamo naš novi program Radionice učenja u okviru Programa Pomoći u učenju.

Radionice su namijenjene djeci od 5. do 8. razreda osnovne škole i osmišljene su kako bi djeca:
✔️ bolje razumjela proces učenja
✔️ upoznala konkretne strategije učenja
✔️ povećala učinkovitost, sigurnost i samostalnost u učenju

Kroz 7 tematskih radionica djeca će naučiti kako učiti u skladu sa svojim stilom (vizualnim, auditivnim i/ili kinestetičkim), kako lakše pamtiti gradivo, organizirati učenje i aktivno koristiti znanje u školskim situacijama.

Radionice se održavaju u malim grupama, u poticajnoj i sigurnoj atmosferi, a program obuhvaća i radionicu za roditelje s konkretnim smjernicama kako podržati dijete kod kuće u svrhu uspješnije primjene naučenih strategija.

📍 Radionice vodi Tihana Poslon, mag. psihologije
📍 Održavaju se u Psihološkom centru Blažević na adresi Črnomerec 46, 10000 Zagreb
📍 Broj mjesta je ograničen

Ljubazno molimo da nas za više informacija, ali i prijavu djeteta na radionice kontaktirate mailom ili poziv na broj:
📩 [email protected] (Matea Blažević)
📞 099 / 772-0933 (Tihana Poslon)

Veselimo se druženju i učenju!

Matea Blažević, mag. psihologije
Tjelesno orijentirana psihoterapija, HKPT, EABP, ECP
Vl. Psihološki centar Blažević

Tihana Poslon, mag. psihologije
Psihološki centar Blažević

04/01/2026

📚 PROGRAM POMOĆ U UČENJU
Stručna, individualna podrška djeci i roditeljima u udobnosti doma.

❓ Prepoznajete li se u ovome?
- pisanje zadaća i učenje često završavaju stresom, suzama ili konfliktima
- dijete uči u zadnji tren, bez plana i organizacije
- dijete se bori s nedostatkom motivacije, manjkom samopouzdanja i vjere u sebe („Ja to ne mogu!“)
- nakon posla ponovno „sjedate u školske klupe“ kako biste pomogli djetetu učiti
- imate osjećaj kao da se stalno borite s istim problemima vezanim uz školske obaveze

👉 Ne mora biti tako.

🌱 Što naš program nudi?
Program Pomoć u učenju osmišljen je od strane psihologinje i temelji se na kontinuiranom, individualnom radu, prilagođenom svakom djetetu.

Program uključuje:
✔️ učenje kako učiti (na konkretnom školskom gradivu)
✔️ razvoj organizacijskih vještina i radnih navika
✔️ jačanje samopouzdanja i osjećaja „ja to mogu“
✔️ rad na motivaciji djeteta
✔️ savjetovanje i podršku roditeljima
✔️ rad u djetetovom domu; tamo gdje dijete inače uči i razvija radne navike

Radimo s djecom osnovnoškolske i srednjoškolske dobi, uključujući djecu s:
- teškoćama u učenju i pažnji
- emocionalnim teškoćama
- nedostatkom motivacije
- problemima organizacije i planiranja

🎯 Cilj programa
Naš cilj nije samo „riješiti gradivo“, već dugoročno razviti vještine učenja, radne navike i postupno preuzimanje vlastite odgovornosti, kroz kreativan i podržavajući proces učenja.

Program vode:
Matea Blažević, mag. psihologije, Tjelesno orijentirana psihoterapija, HPKT, EABP, ECP
Tihana Poslon, mag. psihologije

Ako smatrate da bi program „Pomoć u učenju“ mogao biti podrška vašem djetetu i vašoj obitelji, slobodno nas kontaktirajte.

📧 [email protected]
📞 099 / 7720-933 (Tihana Poslon)

Upamtite - niste sami.
Postoji način da škola prestane biti izvor svakodnevnog stresa.

03/01/2026

Ponekad je dovoljno samo zastati.
Udahnuti. Pogledati oko sebe.
Podsjetiti se da smo ovdje.
U ovom trenutku.

Živimo u svijetu koji neprestano juri naprijed, pokušavajući uhvatiti svaki korak i ispuniti obaveze.
Često zaboravljamo stati, udahnuti i dopustiti sebi trenutak predaha.

Tada nas sustigne osjećaj preplavljenosti. Signal da nam je potreban predah, a ne još jedan zadatak ili obaveza koju ćemo uskoro izvršiti.

U tim trenucima vrijedi se prisjetiti Tehnike 5-4-3-2-1.
Jednostavne, ali moćne vježbe koja nas vraća u sadašnji trenutak, pomaže umiriti misli, usporiti tijelo i ponovno se povezati sa sobom i svijetom koji nas okružuje.

Jer upravo su sitnice te koje čine razliku.

Život se sastoji od niza dragocjenih trenutaka i iskustava koje si dopuštamo doživjeti aktivirajući vlastita osjetila. Kontakt s onim materijalnim, prirodnim, životinjskim i ljudskim...to je čar naše svakodnevne biti.

“Sanjao sam da bi život trebao biti radost.
Probudio sam se i shvatio da je život napor.
Radio sam i uvidio da je u naporu radost.”
- Rabindranath Tagore

Možda je upravo u trudu da budemo prisutni skriven naš mir i naša radost u naporu. 🌞

Tihana

31/12/2025

Mali koraci, velika briga o sebi.

28/12/2025

Zahvaljujemo na povjerenju u ovoj godini i veselimo se zajedničkim uspjesima u novoj! 💙