Dok je napolju cvao neslužbeni totalitarizam, jednoj maloj predstavi uspjelo je što mnogim herojima nije. Gdje god bi zaigrala tjerala je ljude da skaču na noge uznesenja. Njih dvoje, Gordana Gadžić i Ivica Vidović, jedno staro ogledalo i vodeći Rundekov song (Mi smo protiv ugnjetača / I njihovih pomagača / Legionara i fašista / Ay, Carmela / Ay, Carmela), tkali su nježni pokret otpora. Predstavom
"Ay, Carmela" J.S. Sinesterrea, pod diskretnim redateljskim bdijenjem Roberta Raponje, službeno je pokrenut Teatar Rugantino – skromna teatarska baza iz koje su se Gadžićeva i Vidović otisnuli na pučinu beskompromisnog stava o tvrdom štavljenju morala i ljudskosti. U svojih dosadašnjih 17 godina postojanja poput kakvog tinejđera Rugantino i dalje korača trnovitim putem, vođen idealima i vjerom da kazalište mijenja svijet. A, uostalom, ako je jedna od 17 predstava koje su producirane u 17 godina i više od 1000 izvedbi promijenila i jednog gledatelja, onda nema sumnje - Rugantino je svoju misiju izvršio već sada. Rad s afirmiranim i proslavljenim umjetnicima - od redatelja, dramatičara, preko glumaca i glazbenika do fotografa, dizajnera i kostimografa, kao i angažiranje mladih nada jamčilo je nekad malom kazalištu regionalni uspjeh. Danas nismo mali; svako od brojnih gostovanja u zemlji i inozemstvu, svaki komentar publike koja na naše predstave ne može ostati nijema učinili su nas divom. Osluškujte i dalje naše korake preko gora i mora.
