Obilježavajući 75 godina života i 60 godina umjetničkoga djelovanja slikara Mije Kovačića, Zaklada koja nosi umjetnikovo ime otvorila je 26. Galeriju Mijo Kovačić, vjerujući da će tako trajno sačuvati velik dio slikarova opusa i učiniti ga trajno dostupnim javnosti. Kovačić je svoja djela stvarao i čuvao više od pola stoljeća, a jedan od stalnih poticaja bila mu je i želja da ona postanu i ostanu dijelom hrvatske kulturne baštine. S ponosom i zahvalnošću Miji Kovačiću Zaklada je organizirala izložbu stalnoga postava iz fundusa Galerije, kojom predstavlja dio umjetničkog opusa toga velikana hrvatske naivne umjetnosti. Mijo Kovačić rođen je 5. kolovoza 1935. kao najmlađe od petero djece, u podravskom zaseoku Gornjoj Šumi, nekoliko kilometara udaljenom od Molva i Hlebina. Četiri razreda osnovne škole Mijo je pohađao u Molvama. Tih dnevnih sedam kilometara koje je propješačio nije bila samo faza njegova "prilagođavanja društvu", bilo je to i svojevrsno školovanje" u velikoj učionici prirode", u kojoj je uspješno svladao "tečaj" botanike, zoologije, anatomije i svih ostalih "predmeta" iz života sela. U toj mu je "akademiji" preostalo jedino perfekcioniranje slikarskog zanata. Mijino je djetinjstvo bilo melankolično. Svoju je mnogostranu darovitost očitovao vrlo rano. Želio je nastaviti školovanje, no u tegobnoj seljačkoj stvarnosti to je morao ostati nedosanjan san. Presudne 1953. osamnaestogodišnji seljak iz Gornje Šume prvi se put susreće s imenima Krste Hegedušića i Ivana Generalića. Hegedušić je u dalekom Zagrebu nedostižan, ali Ivan Generalić živi u susjednim Hlebinama. Susret s njim nije bio presudan toliko kao "školska poduka" koliko kao ohrabrujući primjer: pred njim je stajao neškolovan seljak koji je postao poznat i proslavljen slikar u svijetu! I tako je započeo njegov dugogodišnji studij u "akademiji" seoskog dvorišta u Gornjoj Šumi. To je bio stvarni studij u kojem je samouki slikar stekao najviše zvanje, najviši stupanj majstorstva. mladi slikar izlaže prvi put u Koprivnici s Gažijem, Filipovićem i Večenajem. Među važnijim Mijinim susretima svakako je susret s Grgom Gamulinom (1964.), koji je prvi u Hrvatskoj bez predrasuda prišao teoriji naivne umjetnosti. Rezultirao je najiscrpnijim monografskim djelom o Mijinu slikarstvu (Kovačić, 1976.). Više od jednog desetljeća poslije, objavljeno je drugo monografsko djelo iz pera Vladimira Malekovića, (Mijo Kovačić, 1989.), a 1999. i treće, u izdanju Kovačićeva bečkog prijatelja i mecene Petera Infelda. Ta su tri djela ugradila slikarstvo Mije Kovačića u hrvatsku i europsku umjetnost naših dana.
