(prema Wikipediji: Ilica je jedna od najdužih i najstarijih ulicâ u Zagrebu. Proteže se od Trga bana Jelačića na istoku preko Črnomerca na zapadu grada, pa sve do Vrapča i broji više od 500 adresa. Ilica je i glavna ulica za kupovinu u užem središtu grada, u kojoj se nalaze banke i trgovine eminentnih svjetskih proizvođača odjeće, obuće.) Projektom su obuhvaćena 44 ulična lokala, djelomično u priv
atnom vlasništvu i djelomično u vlasništvu Grada Zagreba od Britanskog trga i Galerije Greta, do Galerije VN te Vodovodne ulice. Većina uključenih lokala je godinama zatvorena i predstavljaju živuće spomenike odumiranja središta grada te izmještavanja ekonomskog i društvenog interesa na periferiju. Kako je poznato, u mnogim europskim gradovima i kulturnim središtima, rješenju takvih pojava pristupilo se širenjem kulturnih sadržaja i ponuda. Mnogi takvi prostori su uz lokalne i nacionalne poticaje pretvoreni u galerijske prostore čime obogaćuju kulturnu ponudu gradova, ali i potiču razvoj umjetničkog stvaralaštva, razmjena i suradnji. Projekt «ILICA KULTURE» zastupa i predlaže dvije poticajne mjere kojima bi se omogućilo umjetnicima stvaranje otvorenih ateljea, galerija i prodajnih galerija. Državno zakonodavstvo trebalo bi osloboditi kupca umjetnine poreza na dodanu vrijednost, a samog umjetnika financijski stimulirati u pokretanju takve djelatnosti u određenom vremenskom periodu. Gradska uprava, odnosno lokalna vlast, takve prostore trebala bi osloboditi komunalne naknade i pristojbi i u slučaju vlasništva ali i privatnog vlasništva. Svaki umjetnik u takvom prostoru bio bi dužan realizirati 6 javnih izložbi godišnje te prostor držati otvoren kao atelje minimalno 4 sata u radnom danu.
