Knjigom do zabave

18/08/2026

Nakon ove knjige nikada više nećete gledati skladatelje na isti način, naročito Antonia Vivaldija.

Deseta pročitana knjiga ovog ljeta, ujedno i najbolja. Čekala sam je skoro godinu dana, a kad sam je otvorila, uvukla me u svoj svijet i doslovno me očarala.

Povukla me u 18. st. u Veneciju. Venecija grad koji odiše čistom suprotnosti. S jedne strane velebne palače, bogatstvo i sjaj, a s druge glad, smrad i bijeda. Dva polariteta istog grada. Jednog od najboljih i najveličanstveniji.

Anna Maria della Pieta najveća je violonistica 18. st. Njezin učitelj bio je Antonio Vivaldi.

Rodila se u nehumanim uvjetima 17.-godišnje majke kurtizane i nepoznatog oca. Zbog nemogućnosti zadržavanje i golog preživljavanja majka je ostavlja u pretincu zida sirotišta Pietau.

U Pietau sve štićenice dobile su krov nad glavom, hranu, obrazovanje i ako su pokazale talent, glazbenu poduku.

Anna Maria bila je željna glazbe. Žudjela je za njezinim zvukovima i osjećala je njezine boje. S osam godina prvi je put začula zvuk violine koji ju je očarao. Gledajući učitelja, imitirala je njegove pokrete a s gudala su potekli najradosniji zvuci i spektar neviđenih boja.

Učila je s lakoćom. Učitelj je bio zadivljen. Čudo od djeteta, tako su je zvali. S 13 godina ušla je u figlie di coro kao najmanja članica, s 15 postala prva violina, a s 18 dobila je titulu maestra.

Sve je imalo svoju cijenu. Plašeći se udaje, progonstva iz samostana, mahnito je vježbala. Bila je gladna znanja i jako ambiciozna.

Učitelju je bila miljenica i kad bi god zapeo u skladanju, pomagala mu je. Zajedno su stvarali magiju.

Njezina ambicija bila je prevelika, strah od napuštanja pretežak, povjerenje u druge suviše krkho, a njezin učitelj prezahtjevan i izrazito težak čovjek. Vidjevši što se događa članicama figlie, nastojala je ugoditi svome učitelju. Umanjivala bi sebe i svoje uspjehe da se očuva od njegove ljubomore i bijesa. Što kada učenica nadmaši učitelja? Što onda ostaje?

Briljantna, čarobna i nadasve emotivna priča o ambiciji, o položaju žena u dominantnom muškom svijetu, o svim nedaćama 18. st. I o tome imamo li izbora? Što smo sve spremni učiniti za svoj uspjeh?

Vrhunski napisana.

16/08/2026

Lijepa, topla, vrlo inspirativna priča od koje želite biti bolji čovjek. Prepuna jednostavnih životnih mudrosti.

Sophie je bivša balerina koja zbog godina i ozlijeda više ne može plesati, a ples je njezin život. Bila je najbolja. Primabalerina. Pozornica, ples i glazba su njezin svijet, njezin zrak, njezina hrana. A onda je ostala bez svega toga. Nije se stigla ni oprostiti. Zamjenjena je mlađom balerinom Irinom.

Florian je Sophie muž, koreograf. Studirao je germanistiku, povijest, a onda je ugledao Sophie. Isti tren se zaljubio u nju, njezinu gracioznost, pokrete i napustio studij. Očaran njome postao je koreograf. Smišljao je koreografije za nju.

Nakon jedne ozljede, Sophie dobiva otkaz. Irina je iskoristila priliku i postala nova primabalerina.

Na premijeri Trnoružice Sophie nije mogla izdržati gledajući Irinu kako pleše, kako je sve ono što ona više nije te ustaje i odlazi.

U kazalištu je nesatao tajac. Skandal. Nitko ne odlazi usred predstave.

Florian ne može shvatiti Sophino nezadovoljstvo. Vec danima je neraspoložena. Čangrizava i ljuta. S biroa joj šalju razne ponude za poslove jer će joj ukinuti naknadu za nezaposlene.

Sophie prihvaća ponudu pekara iz sela. Postat će pekarica.

Pekar Giacomo nije običan pekar. On svakom kruhu pjeva stihove koje sam sklada. Za njega je pečenje kruha životna mudrost. Sve se može riješiti dobrim kruhom, a da bi ga ispekao moraš znati tko si. Unijeti cijelog sebe i znati što želiš.

Sophie uz Giacomovu pomoć otkrije novu strast, novu sebe. Dok mijesi kruh, pleše. Njezin novi život poprima novu svrhu.

Jedna mala neobična djevojčica Anouk koja se pretvara da je Marija otopit će tvrdo srce stare mrzovoljne prodavačice Else, a izgubljeni supružnici pronaći će recept za svoj kruh.

"Ako umiješ ispeći dobar kruh, znači da si shvatio koji su ti sastojci potrebi za dobar život."

Poetična, dirljiva, topla priča za sve one koji počinju ispočetka. Kad nas život izbaci sa svoga kolosijeka, tu je jedan neobičan pekar koji svojim toplim pričama peče kruh koji život znači. Kruh koji liječi, koji uči, koji oživljava sve ono najbolje i najljepše u nama.

Carsten Henn, Pekar koji je pekao priče

14/08/2026

Ako volite čudesno, mitološko, bajkovito onda je ovo roman za vas.

Sirene, mitološka bića, kažu da njihov pjev mornarima donosi nesreću. Kao i žene na brodu. Pomalo nategnuto, praznovjerno... barem se tako nekada vjerovalo.

Roman prati dvije paralelne radnje koje se isprepliču i to tako da čitatelje drže u krajnjoj napetosti.

U 1800. g. U Corku u Irskoj isplovio je brod pun kažnjenica koje su zbog prenapučenih zatvora deložirali u Australiju, kontinent koji su bijelci željeli nasilno naseliti i to tako da su oduzeli, Aboridžanima i otočanima Torresova prolaza, zemlju i protjerali ih u središte Australije. 80 godina središnje su britanake vlasti prebacili tisuće osuđenika u Novi Južni Wells. To su bili prvi doseljenici, kažnjenici koji su započeli nov život.

Žene iz naše priče nisu bile teške zločinke. Zbog velike gladi da prežive ukrale su nešto hrane, branile se od obiteljskog nasilja, silovanja i sl. Natiskane u neljudskim uvjetima, pothranjene, gladne, prljave plovile su višemjesečnom plovidbom u nov život. Trebale su postati sluškinje ili supruge.

Dvije sestre Mary i Elisa bile su na tom brodu. Njihova majka jednog dana čudesno je nestala. One su oduvijek bile drukčije, otac im je branio vodu koja ih je tako magično dozivala.

Dva stoljeća kasnije, 2019. Lucy dolazi u posjet svojoj starijoj sestri Jess koja je misteriozno nestala. Nastanila se u Comber Bayu mjestu koje je povezano s nestankom osam muškaraca u novijoj povijesti, a koliko ih je zapravo, ne zna se.

Na tom istom mjestu kažnjenice iz Irske doživjele su brodolom. Stanovnici Comber Baya ponekad mogu čuti njihovu pjesmu u morskim dubinama.

Lucy će tragati za svojom sestrom i otkriti pomno čuvane obiteljske tajne o svojem podrijetlu. O svojoj aqua urtikariji, o snovima utopljenica, mjesečarenju i o tome zašto je tako snažno privlači voda, a vjerojatno je jedina u Australiji koja zbog svoje kože ne smije plivati.

Ovo je roman o čvrstim obiteljskim vezama, o ljubavi, o ženskoj snazi, o mističnim snovima. Napet, dirljiv, moćan.

09/08/2026

S ovim romanom pun pogodak. Prijateljica mi ga je posudila nakon što se oduševila njime.
Radnja počinje na jednoj zabavi za staru godinu u blizini Bohinjskog jezera. Svi su doktori sa ženama osim poznatog detektiva Tarasa Birse čija je žena također liječnica, suvlasnica klinike zajedno s dr. Prelcem, domaćinom zabave.
Kad se atmosfera poprilično zagrijala, jefan od doktora pitao je inspektora bi li mogao prepoznati ubojicu da je sada ovdje u među njima u prostoriji, baš kao u romanima Agathe Christi.

Ovaj roman je upravo takav, baš kao romani Agathe Christi. No umjesto otrova cijanidom, žrtve su ubijene brutalnije.
Na samu staru godinu slučajna prolaznica je u šetnji s psom koji otkriva u jezeru mrtvo tijelo. I to ne bilo kakbo mrtvo tijelo, već obezglavljeno mrtvo tijelo.

Inspektor Taras i njegova žena Alenka vraćaju se iste noći u Ljubljanu kako bi dočekali Novu godinu sa svojim kćerima studenticama, no zbog gustog snijega koji je napadao, cesta je blokirana i radi policijskog vozila. Otkriveno obezglavljeno golo žensko tijelo. Na mjesto pronalaska tijela u novogodišnjoj noći poslana su dva mlada pplicajca pripravnika koji niti imaju iskustva niti signala kako bi im pritekla u pomoć nadležne službe. No, na njegovu sreću ili nesreću inspektor Taras se nađe na putu i preuzme kontrolu.

Drugi dan ga zovu s nadležne institucije i mora preuzeti slučaj. Nerado prihvaća jer je obećao svojoj ženi prvi put u mnogo godina skinjanje.

Istraga kreće, Taras dobiva mladu pomoćnicu Tinu koja ima i diplomu iz računlstva i psihologije. Započinje prava istraga kao u vrhunskim krim serijama.
Otriva se korupcija, politizirano društvo, zataškivanje starijih zločina, prijetnji i nove žrtve. Točnije njih sveukupno četri. Još će jedno tijelo isplivati iz Bohinjskog jezera, a mreža će se sve više granati u raznim smjerovima. Tko je ubojica? Jesu li ubojstva povezana? Ključ leži u skrivenom identitetu oblezglavljenog leša i dok se ta priča ne otpetlja, sve niti ostaju skrivene. A ubojica čeka. Pritajeno.
Potrebna je velika mržnja da se počini ovakav zločin. A da bi bila takva mržnja, potrebno je imati jak motiv.

Vrhunski. Napeto.

04/08/2026

Privukao me je naslov. Željela sam zaviriti u svijet koji se smjestio između ovih korica i dopustiti ženama da mi ispričaju svoje priče. Željela sam doznati koje su to žene koie vrište u sebi.

Četiri različite žene i po dobi, podrijetlu, obrazovanju i socijalnom statusu. Četiri žene koje naizgled nemaju ništa zajedničko.

Lorna je 55 godišnja socijalna radnica koja radi u Centru za socijalnu skrb. Udana za Marka, ima dvoje odrasle djece Aretu i Belizara, napornu majku Terezu. Pomalo je dosadna. Ne zna se izboriti za sebe. Upala je u kolotečinu života i umorna samo ga živi.

Tajra je psihologinja u 30.-ima. Radi također u Centru za socijalnu skrb skupa s Lornom. Izgleda kao punkerica, neprilagođena je i izgledom i ponašanjem. Udata za Nenada, ima dvije kćeri vrtićkr dobi Maricu i Janju. Neshvaćena je, drukčija i po podrijtlu. Majka Srpkinja otac iz Jordana. Nigdje ne pripada.

Urša je 68 godišnjakinja umirovljena harfistica koja živi sama u velikom stanu i jedva stapa kraj s krajem od bijedne mirovine. Mršava, visoka, ponosna i gladna. Nekoć je pripadala obitelji gospodskog podrijetla i bila je dama. Živi kao olupina u svojim sjećanjima na davno preminulu majku Danicu.

Tina je 23 godišnjakinja, majka dva malena dječaka Mateja i Leona. Nevjenčano živi s Tomom i svekrom Pajom, ratnim veteranom koji je dobio otkaz pa se odao piću. Pajo je zlostavlja. Živi vrlo nasilno, u silnim strahu za svoju djecu i sebe. Voli Tomu koji gleda to nasilje, no ignorira ga. Majka ju je ostavila i izbacila iz kuće kad je ostala trudna. Oca nikada nije upoznala jer je dijete silovatelja.

Četiri žene imaju nešto zajedničko. Sve su usamljene, razočarane, neprihvaćene i neostvarene. Njihovi se životi isprepliču onoga dana kada Tina zakuca na vrata Centra za socijalnu skrb.

Teške teme, balkanske, životne. One teme od kojih najčešće okrećemo glavu jer su preneugodne. Siromaštvo, podrijetlo, usamljenost, glad, obiteljko nasilje, različitosti. Društvo na samim marginama.

Odlično portretirani likovi koji ulaze u samu dubinu svih vrsta karakterizacija. Pripovjedanje teče linearno i napeto svih 427 stranica.

03/08/2026

Znate one lagane romane kad pročitate prvih nekoliko stranica pa već znate fabularni tijek zbivanja. Znate točno kako izgleda zaplet, vrhunac i završetak. E pa, ovaj nije taj!

Prvi dio romana totalno je takav. Diana je mlada umjetnica koja je kći oca restauratora i majke nagrađovane fotografkinje. Logični put i za nju bila je umjetnost. Radi u Sotheby'su kući za upravljanje umjetninama i aukcijama. Otac joj je tragično preminuo restaurirajući zidnu stropnu fresku, a majka joj je u posebnoj ustanovi za štićenike oboljele od Alzhaimera.

Finn je mladi liječnik specijalizant kirurgije u New Yourku. Planiraju posjetiti odredišta s popisa UNESCO-ve baštine i prvi na redu je Galapagos.

Korona virus uzima maha, svijet se zatvara, sve je više oboljelih. Finn ne može koristiti godišnji odmor kada svaki liječnik je potreban. Dugo su štedjeli za taj izlet i odlučuju kako će Diana sama otputovati.

Dolaskom na Galapagos, najprije joj se izgubila prtljaga, zatim se otok zatvara. Na snahh stupa stroga karantena, a tadnji trajekt je upravo isplovio. Hotel ne radi. Nema interneta i nigdje bankomata. Praktički je zatočena na otoku. Uz nju na brodu je bila još jedna putnica, tinejdžerka koja je otišla u svom smjeru.

Očajna je. Jedna gospođa, zaposlenica hotela smješta je u svoj stan.

Diana istražuje otok, dolazi do centra za uzgoj morskih kornjača i upoznaje Gabriela. Nepristipačnog turističkog vodiča koji to više nije, ali barem priča engleski.

Plivajući u moru, na jednom molu ugleda djevojku s broda. Ugleda njezine rane od rezanja. Polako njih dvije se zbližavaju jer su jedine na otoku koje krše policijski sat. Djebojka ss zove Beatrice, a njezin tata je Gabriel.
I sada roman ide u tom prepoznatljovom smjeru gdje čitatelj može sve predvidjti. Zbližavanje Diane i Gabriela, bliskost s Abuelom i Beatrice, nemogućnost povratka. Sve do kraja prvog dijela romana kad Diana i Gabriel plivaju uz opasne stijene. Struja je toga dana toliko jaka da povlači Dianu daleko. Gabriel je želi spasiti. Nagutala se mora i tone. A ona se budi skroz negdje drugdje.... drugi dio... vrhunski napeto i posve nepredvidljivo. Izvanredan preokret.

Ja sam je pročitala u dahu!

25/07/2026

Gospodarica pčela

Povijesni roman koji govori o povijesnom događaju iz 1518. g. kad je jedna žena, vjerojatno jer joj je bilo dosta nemoći, ugnjetavanja, teških vremena, počela plesati. Plesala je nekoliko dana. Ta žena bila je Frau Troffea iz Strasbourga.

U sljedećih nekoliko dana plesna kuga brzo se širila i zahvatila je popriličan broj žena koje su plesale obavijene transom. Vlasti su ih isprva držale sveticama da bi kasnije promijenile ploču i te žene bile su osuđene na zloglasne smrti poput javnog utapanja.

Plesna kuga trajala je dva vruća mjeseca i zahvatila je više od 400 žena.

To je doba rata između Svetog Rimskog Carstva i Osmanskog carstva. Doba praznovjerja, Boga koji kažnjava i Đavla. Neznanja. Mraka. Smrti.

Žene nisu imale nikakva prava, kao ni pripadnici nijedne skupine manjina. Dapače na manjine se gledalo kao na prokletstvo, na težak grijeh koji traži okrutne pokore. Sramotna okajanja tzv. zločina. Dehumaniziranosti.

U toj sredini Frau Lisbet Viler skupa s mužem i sverkvom vodi farmu pčela. Prema njima se odnosi s poštovanjem, kao prema nečemu najdragocjenijem, božanskim. Posvećena im je kao njihova zaštitnica. Ona ih razumije, vodi ih, čuva i štiti. Pčele se smatraju božanstvenim bićima, svetima.

Lisbet je izgubila nekoliko djece, ne može iznijeti trudnoću. Ponovno je trudna. Smatraju je jalovom, manje vrijednom, manje ženom. Nitko nema sluha za njezine boli zbog gubitka djece osim njezine prijateljice Ide.

Nakon sedam dugih godina izgnanstva i pokore vraća se Lisbetina šogorica Agnethe koju Lisbet nikada nije upoznala. Njezinim dolaskom sve će se promijeniti. Sve tajne izaći će na vidjelo. Ukomponirat ce se u raznim emocijama straha, beznađa i strasti.

Na kraju romana autoričina bilješka nosi važnu poruku. Mnogi ljudi su ugnjetavani, osramoćeni, izdani, osuđeni zbog svoje različitosti. Bilo vjerske opredjeljenosti ili seksualne. Ono što plaši jest da se od tih teških i mračnih vremena nismo puno odmakli. Mržnja je otrov koji truje i srce i razum i samo je ljubav može nadvadati. Ljubav prije svega u čovjeka. U poštovanje svih oblika života i različitosti.

Gospodarica pčela
Kirin Millwood Hargrave

02/07/2026

Doslovno sam progutala ovu knjigu!
Što reći o Malali, a da niste znali. Možda sve. Sve što smo doznali iz prve knjige "Ja sam Malala", u ovoj dobiva jasnije boje.

Malala sada kreće na koledž u Oxford, u samu elitu svjetskog obrazovanja. Studira filozofiju, politiku i ekonomiju. Zanimaju je teme kao što zanimaju i sve studentice koje prvi put dolaze na Sveučilište. Preplašene, hoće li se uklopiti, hoće li pronaći prijatelje i kakav će život voditi sada kada više nije sa svojom obitelji. Kad će prvi put živjeti sama! U Malalinom slučaju to je uzdignuto na još veću ljestvicu neizvjesnosti. Još dok se pakira u roditeljskom domu, na dnu kofera skriva svoju netom kupljenu zapadnjačku odjeću, traperice i majice, od svoje tradicionalne majke koja joj još uvijek kupuje i pakira odjeću. U njenoj kulturi to bi izazvalo salve negodovanja. Nešto tako banalno kao traperice!

Sva uzbuđena dolazi na Sveučilište i upoznaje prijateljice s kojima će u naredne tri godine dijeliti sve. U rodnom Pakistanu dok je išla u školu, bila je okružena prijateljicama, smijehom i svim nestašlucima koje se već nađu u tim godinama. Nakon atentata i dolaska u Englesku, nije uspjela u srednjoj školi okružiti se prijateljicama. Nova prilika, Oxford, pružila joj je sve ono što joj je godinama bilo uskraćeno. Prijateljstva, zajedništvo, izlaske, rokovi, ispiti, neuspjesi i uspjesi. Sve ono što svaki student mora proći. U takvim prilikama upoznajemo Malalu. Ne kao poznatu osobu i najmlađu dobitnicu Nobelove nagrade za mir, već kao osobu za koju bismo poželjeli biti njezin prijatelj. Dijeliti s njom studenske dane i imati je u svojoj blizini.

U njezinim memoarima Malala je prikazana izrazito običnom, svakodnevnom, prolazi unutarnje i vanjske borbe od napadaja panike s kojim se mora suočiti do dubokih predraduda u njezinoj kulturi. Nije joj dopušteno biti studenticom zapadnog svijeta s jakim islamskim korjenima. Pod povećalom je javnostj kao aktivistica za borbu prava školovanja djevojčica i kao takva u svojoj kulturi podvrgnuta je mnogim restrikcijama. Uspješno se bori protiv toga i iznosi nam svoj put. Svoj glas i svoju priču.

Izvanredna knjiga i velika preporuka od mene!

02/07/2026

02/07/2026

Doslovno sam progutala ovu knjigu!
Što reći o Malali, a da niste znali. Možda sve. Sve što smo doznali iz prve knjige "Ja sam Malala", u ovoj dobiva jasnije boje.

Malala sada kreće na koledž u Oxford, u samu elitu svjetskog obrazovanja. Studira filozofiju, politiku i ekonomiju. Zanimaju je teme kao što zanimaju i sve studentice koje prvi put dolaze na Sveučilište. Preplašene, hoće li se uklopiti, hoće li pronaći prijatelje i kakav će život voditi sada kada više nije sa svojom obitelji. Kad će prvi put živjeti sama! U Malalinom slučaju to je uzdignuto na još veću ljestvicu neizvjesnosti. Još dok se pakira u roditeljskom domu, na dnu kofera skriva svoju netom kupljenu zapadnjačku odjeću, traperice i majice, od svoje tradicionalne majke koja joj još uvijek kupuje i pakira odjeću. U njenoj kulturi to bi izazvalo salve negodovanja. Nešto tako banalno kao traperice!

Sva uzbuđena dolazi na Sveučilište i upoznaje prijateljice s kojima će u naredne tri godine dijeliti sve. U rodnom Pakistanu dok je išla u školu, bila je okružena prijateljicama, smijehom i svim nestašlucima koje se već nađu u tim godinama. Nakon atentata i dolaska u Englesku, nije uspjela u srednjoj školi okružiti se prijateljicama. Nova prilika, Oxford, pružila joj je sve ono što joj je godinama bilo uskraćeno. Prijateljstva, zajedništvo, izlaske, rokovi, ispiti, neuspjesi i uspjesi. Sve ono što svaki student mora proći. U takvim prilikama upoznajemo Malalu. Ne kao poznatu osobu i najmlađu dobitnicu Nobelove nagrade za mir, već kao osobu za koju bismo poželjeli biti njezin prijatelj. Dijeliti s njom studenske dane i imati je u svojoj blizini.

U njezinim memoarima Malala je prikazana izrazito običnom, svakodnevnom, prolazi unutarnje i vanjske borbe od napadaja panike s kojim se mora suočiti do dubokih predraduda u njezinoj kulturi. Nije joj dopušteno biti studenticom zapadnog svijeta s jakim islamskim korjenima. Pod povećalom je javnostj kao aktivistica za borbu prava školovanja djevojčica i kao takva u svojoj kulturi podvrgnuta je mnogim restrikcijama. Uspješno se bori protiv toga i iznosi nam svoj put. Svoj glas i svoju priču.

Izvanredna knjiga koja me je oduševila!
Od mene sve preporuke!