CO2 - a couple of artists

20/08/2026

New dates for the production we are exceptionally proud of. Take the opportunity to see the performance at its original location!

20/08/2026

Rethinking Choreography, istraživanje Jonathana Burrowsa i suradnika, postavlja pitanje što je osjećaj koreografije i kako bi se on mogao pojaviti iz samog pokreta, ne kao kolonizirajuća struktura već kao inherentno svojstvo svakog plesa.

Rethinking Choreography is a project exploring the relationship between temporal sequencing in the brain and the complex intuitive movement sequencing of the dancer, as a manifestation of an intrinsic human capacity. This proposes a fundamental shift in the understanding of choreography, from an aut...

17/08/2026

Dok u Belgiji gori Hautes Fagnes, močvara i tresetište koje se osušilo do te mjere da je postalo gorivo, mi ovdje još uvijek imamo vodu. Imamo bare. Imamo izbor.

Ciglarske bare treba sačuvati, a ne zatrpati građevinskim otpadom. Riječ je o vodnoj oazi u prigrađu Slavonskog Broda, prostoru koji još uvijek čuva biljni i životinjski svijet, upija višak vode i ublažava posljedice sve izraženijih suša i...

17/08/2026

Dragojevićevi stihovi popunjavaju praznine ostale za svima koji više neće, ne mogu ili ne žele doći na Korčulu. Sreća je da za stihove postoje knjižnice, a možda i to što su bile narodne nešto znači. Narod koji nedostaje.
"Na zidu jedrenjaci,
na jeziku ostaci drevnog alkohola.
Mora da su i ova brda već umorna,
prepuna bivših događaja
i čovjekovih kuća.
Imena sa strelicama stoje obješena
o borove iz kojih cijedi smola.
Srce mi ne tuče u skladu ni sa čim
oko mene."

16/08/2026

Pupnatska Luka je nekad bila čudo i svatko je mogao do tog čuda doći ili polusatnim pješačenjem ili brodicom. Dakle, napor vrijedan čuda. Onda su napravili cestu pa je umjesto čuda prirode, čudo automobila postao putokazom do Luke. Čudo više nije bilo privlačno, ali je postalo unosno. I sad se dogodilo nešto što više nije u nas nikakvo čudo - dozvoljena je gradnja lučke infrastrukture na mjestu koje su ljudi nekad nazvali Luka jer, eto, ima sve što čovjeku treba za luku. Da, čovjeku, ali ne i stroju, strojnom vozilu ili svemu onome što strojevi uvezuju pod pojmom luka, tako da jahtaši mogu mirno zajahati na kakav buggy ili quad (lokalni naziv za apgrejdanog tovara) i pretvoriti Pupnat u novu turističku meku škoja. Očito, mač umotan u bijelu plahtu, koji je nekad visio nad vratom vola, sad visi na vratima Pupnata. Zamislite vijadukt preko Plitvičkih jezera koji ima upuštenu garažu i lift do Velikog jezera. Ne treba nam AI za ilustraciju, naša inteligencija je već dovoljno kalibrirana za ovakve zamisli. E sad, zamislite lukobran u ovoj Luci. Čudo, već tisuću p**a viđeno.

14/08/2026

Za nekoga tko ne zna kakav se užas noćas događao, ova fotografija Jakova Prkića mogla bi objediniti turističku reportažu, snimku stadionskog spektakla i nekakvu domoljubnu proslavu. Omiš uvečer, turisti na mostu, gužva na magistrali, tvrđava na stijeni - sve je još uvijek na svom mjestu, samo je pozadina malo previše iskrena.
Možda baš tako izgleda politika našeg vremena: prirodu pretvoriti u destinaciju, predgrađa u odlagališta, zajednicu u publiku, stadion u državu, požar u izvanredni događaj, a budućnost u nešto o čemu ćemo razgovarati nakon sezone.
Ali ako ne znaš što će biti, teško je reći da nisi bio upozoren.

08/08/2026

"Dok god se oslanjamo na sporadične projekte, ansambl ostaje u sferi iznimke, a ulazak u strukturu kazališta postavilo bi ga kao predvodnika novog kulturnog modela”, rekla je Čuljak.

RIJEKA – Riječki Peti ansambl, inkluzivni kazališni kolektiv koji okuplja i osobe s invaliditetom, osobe s intelektualnim teškoćama i neurotipične izvođače, mogao bi postati nova ustrojbena jedinica HNK Ivana pl. Zajca, potvrđuju za Hinu članovi ansambla, Grad Rijeka […]

07/08/2026

SNAGA SAM PROŠLOSTI
P. P. Pasolini

Sva moja ljubav tradiciji hrli
Dolazim od ruševina, crkava,
Oltarâ i zaboravljenih sela
Apenina i Prealpi
gdje su mi živjela braća.
Lutam ko luđak po Via Tuscolana,
po Appijevoj cesti kao pas bez gospodara.
Il posmatram sumrak, i jutra
nad Rimom, nad Ciociarijom, nad svijetom,
kao prve činove Posthistorije,
kojima prisustvujem, zahvaljujući knjizi rođenih,
po samom rubu pokopanog
doba. Monstruozan je onaj
što iz utrobe mrtve žene se rodi.
Lutam, ja odrasli fetus,
moderniji od bilo kog moderniste,
tražeći braću koje više nema

05/08/2026

Ona se vraća u špilju s iskustvom nekog drugog prostora. Njezin povratak ne znači dolazak od kuće na neko drugo mjesto, nego povratak iz drugog svijeta u špilju u kojoj se osjeća kao kod kuće. Ona šuti o onome što je vidjela izvan špilje. Ono što vidi unutra jest kazalište, ne kino koje prikazuje projicirane slike, nego kazalište koje prikazuje samu filmsku proizvodnju. Njezino je kazalište filmski set, niz pozornica koje, s jedne strane, prikazuju sve moguće elemente svijeta, a s druge konstrukciju njihovih okvira. Dok drugi gledaju predstavu, ona promatra kazalište; dok oni gledaju projekciju, ona vidi konstrukciju. Njezini se prostori preklapaju – kazalište nije „kao da“ je dom, niti je dom „kao da“ je kazalište. Ima izbor i bira oboje. Njezino je kazalište „kao ne“, a ne „kao da“.