02/06/2026
Uvijek smo podrška našoj djeci. I kada pobjeđuju i kada ih netko porazi.
Samo mi znamo koliko vremena provedemo razgovarajući s njima, ohrabrujući ih, uvjeravajući ih da jedan slabiji rezultat ne definira njihovu vrijednost, trud ni talent. Posebno kada su ozlijeđeni, bolesni ili iz bilo kojeg razloga ne mogu pružiti ono što inače mogu kada su potpuno spremni.
Roditelji vide nastup od dvije minute. Mi vidimo sve ono prije i poslije toga.
Vidimo djecu koja od treme plaču nama u krilu jer su zaboravila koreografiju. Vidimo djecu kojoj treba dodatna riječ podrške prije izlaska na podij. Vidimo razočaranje nakon nastupa kada rezultat nije onakav kakvom su se nadali. Brišemo suze, vraćamo samopouzdanje i podsjećamo ih da vrijede puno više od jednog plasmana.
Ponekad roditelji ne vide ni trenutke kada se dijete boji njihove reakcije zbog slabijeg rezultata, ali zato primjete kad u periodu od tri sata koje smo proveli uz dijete tješeći ga na gotovo cijelom natjecanju, vide samo one dvije minute kad nismo bili uz dijete koje plače, ne zato jer nismo htjeli, već jer se dijete izdvojilo bez našeg znanja iz straha od reakcije roditelja i nije sa svojom grupom došlo k roditeljima, jer se boji, jer su nama rekli sto će mama reć….
Ne vide razgovore koje vodimo iza kulisa, niti sve ono što radimo kako bismo djeci pomogli da zavole ples, vjeruju u sebe i nastave dalje čak i kada nije lako.
Zato, prije nego što za slabiji rezultat okrivimo trenera, pokušajmo sagledati cijelu priču.
Djeca nisu roboti. Imaju tremu, loše dane, zdravstvene poteškoće, emocije i trenutke nesigurnosti. To ne znači da nisu radila. To ne znači da trener nije radio svoj posao.
Svi smo gledali vrhunske sportaše kako griješe. I Luka Modrić je kroz svoju karijeru imao utakmice koje nisu bile savršene. Je li to značilo da odjednom ne vrijedi ili da njegov trener ne radi dobro svoj posao? Naravno da ne.
Pa zašto onda takva očekivanja stavljamo pred djecu koja nemaju ni deset godina?
Umjesto kritike, ponekad zahvalite treneru. Možda baš onoga dana kada ste vi čekali nastup na kavi, upravo je taj trener držao vaše dijete za ruku, brisao mu suze i vraćao vjeru u sebe.
To je dio našeg posla koji publika ne vidi. A često je važniji od svake medalje.
Uspjeh djeteta ne ovisi samo o treneru i djetetu, veliku ulogu nosi i roditelj sa svojim očekivanjima, možda i preveliku ako ista nisu realna i zdrava…
I zato je i to jedna od stvari koje gledamo pri odabiru natjecatelja. Talent djeteta, spremnost na takvu vrstu rada i odricanja, ali i na odnos roditelja prema cijelom tom procesu i prema treneru koji ulaže puno svog privatnog vremena i truda kako bi realizirao samo jednu natjecateljsku točku.
