17/06/2026
Vesna Krmpotić, (Dubrovnik, 17. VI. 1932 – Beograd, 21. VIII. 2018).
Druga strana ničega
TO
TO NEŠTO
OD MENE NI MANJE, NI VIŠE
U SJAJU ZAKONA
JEST...
KUDA SI POŠLA TRAŽITI ME
TAKO VEZANA A SLOBODNA?
PETE TI POVODANJ STIŽE –
KUDA SI POŠLA TRAŽITI ME?
BEZ MENE NE MOŽEŠ NAĆI MENE.
O KAKVOG SI BLAGA NERASIPNICA!
BEZ MENE NE MOŽEŠ NAĆI MENE.
KAD SI SA MNOM,
SA MNOM SAM JA –
A ONDA ZAUVIJEK TI.
KAD SI SA MNOM...
TI SI
SOBOST,
TI SI
JA I MOJE DJELO,
MOJA SI IGRA,
NEGDJE NA BRDU IZNAD OBLAKA;
SAN SI KAD TE SANJAM,
POEZIJA,
DRUGO,
IZAZOV,
MI...
ZATRAŽI SVOJE,
AKO JESI –
A JESI ZATO JER JA JESAM.
ZATRAŽI SVOJE, AKO JESI.
TI BI HTJELA NE ZNATI –
OH KAKO SMIJEŠ, KAKO MOŽEŠ?!
NAJPRIJE SE U MENE ZALJUBI!
PUSTI MI SE,
OTPUSTI,
NAJPRIJE SE U MENE ZALJUBI!
NE MISLI,
NE PREPONESI,
NE PREDAJ MI SVOJA POSLA,
NAJPRIJE SE U MENE ZALJUBI!
ODUVIJEK ČEKAM OVAJ ČAS,
OVAJ RAZGOVOR
NA KRAJU SMISLA –
ODUVIJEK ČEKAM.
NE ČINIM NIŠTA,
JA NISAM ZATO TU,
DOŠAO SAM
UMJESTO TEBE –
JER TAKO SAM HTIO,
KAKO SAM HTIO.
ZNAM SVE JER JESAM SVE,
IMAO SAM JEDNO ZRCALO,
IMAO SAM JEDNU ŽAR-PJEVICU,
IMAO SAM JEDAN LIST –
TAJ JEDAN LIST
NIJE LIST NEGO TAJNA...
IMAM SVE JER JESAM SVE.
ŽARIM I PALIM
SVOJU LIJEVU IZNENADIM DESNOM;
POKRIJ SE SA MNOM,
SIĐI IZ KOČIJE,
POKRIJ ME,
I RECI GDJE PRESTAJE “DOSTA”?
TI SI
DVOJE,
DVOJEVANJE,
OH, DVOJEVANJE,
MOJ ZALOG,
MOJE RIJEČI,
RASTANAK I SUSRET,
RASIPANJE,
ČEKANJE,
PUTOVANJE,
OPSJENA,
NEZNANJE,
ZNANJE,
PAMĆENJE NESTAJANJA,
SMIJEH,
GOZBA,
MI...
TI,
SVOJA IGRA,
MOJA SAMOĆA,
MRAK,
KRUH, PJESMA,
SAMA SVOJ MIRAZ;
TI SI
SVE, TO JEST, JA,
TOČKA SJEDINJENJA,
IZ SLATKOĆE SLATKOĆA.
SJETI SE,
OD MENE TI JE
SLJEPOĆA,
LJEPOTA,
ODGOVOR;
TI I JA,
VATRA I MAGLA,
ROSA,
MI...
OSTAVIH U TEBI SEBE,
GUSTO NERAZRIJEĐENO.
SAMO TI ZNAŠ,
SAMO ĆEŠ MI TI DATI DOKAZ,
GLEDAJUĆI, SLUŠAJUĆI, PLEŠUĆI
SAMOGA SEBE...
DAO SAM TI LAKO NEPROLAZNO,
DAO SAM TI RAZNO RAZUZDANO,
DAO SAM TI PIJESAK,
DAO SAM TI...
UGASI ŽEĐ ZA MNOM,
NE UGASI ŽEĐ ZA MNOM,
SVEJEDNO JE.
GLE, OSTAVIH U TEBI SEBE.
TI I JA,
JA SAM.
JA I TI,
JA SAM.
JA SAM
BAŠ SADA
TEBI
ONO NAJVIŠE,
PJESMENOST PJESME,
BOG I SVIJET,
JEDNOVITA MNOGOST,
MNOGOVITA JEDNOST,
MNOGOLIKA JEDNOST,
STOTA...
A KAD TI BUDEM BIO
NIŠTA NEGO LJUBAV,
ŠTO JEDINO JESAM,
JEDAN JEDINI,
JEDAN, JEDNA,
JEDAN, JEDNOMU,
NA KRAJU DVOGOVORA,
I TI ĆEŠ BITI ONO ŠTO MI JESI.
JOŠ JEDNA RIJEČ
Sincerity is the essential criterion of devotional poetry
(Sathya Sai Baba)
Iz knjige "Druga strana ničega", (Jutro poezije, Zagreb, 2003.).
