12/11/2018
Prva samostalna izložba
Gradska knjižnica i čitaonica u Virovitici
4. Lipnja 2018.
Suživotolovke i kista: presjek opusa Gorana Kosovića
Dobra večer svima. Želio bih zahvaliti ravnateljici Gradske knjižnice i čitaonice u Virovitici Višnji Romaj na ovoj prilici; hvala što ste mi omogućili izlaganje mojih likovnih radova. Zahvaljujem svome mentoru, gospodinu Lovrekoviću, na velikoj podršci, iznimno mi je drago što ste nas počastili svojim dolaskom. Poštovani posjetitelji, zahvaljujem vam na dolasku, nadam se da ćete uživati u izložbi.
Nije bilo jednostavno prirediti prvu samostalnu izložbu – koja djela odabrati, uokviriti odabir temom ili tehnikom, odlučiti se za integralni pristup i uključiti od svega ponešto… Kako predstaviti vlastitu umjetničku osobnost ograničenim brojem djela? Kako potpuno obuhvatiti moj umjetnički razvojni put od školskih klupa pa sve do danas? Nastojat ću predstaviti vam se što potpunije presjekom mog opusa.
Prvi koraci mog slikarskog putovanja dogodili su se u djetinjstvu, a moj prvi izvor nadahnuća bio je strip. Kadriranje, promišljanje o prostornim planovima unutar kadra, načinu prikazivanja radnje i likova zaokupljali su me. Uhvatio sam olovku u ruke i počeo crtati. S vremenom je ruka sve spretnije oblikovala tijela ljudskih i životinjskih figura u pokretu, ambijente, vozila. Scene koje sam crtao postajale su sve kompleksnije i rječitije. S veseljem se prisjećam tog perioda svoga života – zahvaljujući upornosti i marljivosti postao sam vješt crtač, stvarao sam sve brže, a svom radnom stolu sam se svaki dan vjerno vraćao i ondje uronio u stvaralački zanos koji bi trajao satima i satima, nisam primjećivao ništa i nikoga oko sebe… Nekoliko tabli stripa iz tog perioda još čuvam.
Nakon vrlo produktivne faze tijekom srednje škole nastupila je stanka u likovnom djelovanju, no nisam imao mira, nisam mogao odustati od moje velike ljubavi. Ponovni susret spraznom, bijelom podlogom dogodio se 2008. godine, kada sam počeo eksperimenti s novim tehnikama. Najprije počinjem raditi utehnici pastela, koju sam smatrao „najbližom crtežu“. Godine 2014. upisujem se na likovni tečaj slikara Ivana Lovrekovića, koji je i danas moj mentor. Počinjem raditi u ulju i slikam prvenstveno krajolike, ponajviše zimske prizore. (Od prikaza prirode u kojima se prisutnost čovjeka prepoznajeu kućama krovova prekrivenih debelim snijegom, blatnjavim stazama i krhkim drvenim ogradama, sve do prizora grada u kojima se pojavljuje pokoja ljudska figura, sramežljivo izvirujući iz zimske tišine. Usamljeni prizor ulice uz more primjer je vještog konstruiranja kompozicije, kao i prizor stabla, težištu kompozicije u kojemu se sve sabire i iz kojega sve izlazi.) Olakotna okolnost za mene bila je ta što sam svakom motivu i zadatku pristupao kao crtač.
Meni najdraži radovi su oni u kojima se spajaju moja stvaralačka prošlost i sadašnjost – platna na kojima se susreću strip i pejzaž, crtež i ulje. Strip se u meni „duboko ukorijenio“, zato i jest samorazumljivo da se tragovi moje „stripovske“ podsvijesti materijaliziraju na platnu. Prizori kauboja, usamljenih jahača, lovaca na glave, američkih domorodaca u izvidnici motivi su koje nastojim smjestiti u planinske pejzaže ili doline, iskorištavajući pritom sve mogućnosti crteža, kao i ulja. Želja mi je izazvati to da prilikom promatranja mojih radovapublika očekuje nastavak radnje, očekuje kulminaciju i rasplet. Zahvaljujući efektima koje omogućuje ulje, dramatičnost dodatno naglašavam tjeskobnim koloritom neba i uskovitlanim oblacima.
Proučavajući produkciju lokalnih slikara današnjice došao sam do zaključka da je tematika koju ja odabirem rijetkost, dok u nešto širem kontekstu regije mogu pronaći svoje slikarske istomišljenike. Sličan odabir tema i način slikanja prisutan je kod suvremenih američkih umjetnika, gdje su prizori kauboja i prerija dio folklora. Hommage Divljem zapadu pravo je osvježenje na koje me potiče i moj mentor, Ivan Lovreković.
Okušao sam se i u apstrakciji, eksperimentirajući dalje s bojama i njihovim međuodnosima te postavom platna.
Studijama s nekoliko prizora unutar istoga platna najavljujem svoj sljedeći projekt – izložbu stripa potaknutu mojim neiscrpnim izvorom nadahnuća, Velikim Blekom. Ideja o tom projektu u meni raste još od srednje škole, ali nikada nije bilo prilike realizirati je. Nakon višegodišnjeg iskustva rada u novim tehnikama, nakon novog „vjetra u leđa“, ozbiljno ću pristupiti ovom velikom zadatku i nadam se da ćemo se ubrzo ponovno družiti na predstavljanju mojih novih radova.
