http://www.nevidljivasavicenta.com/

Nevidljiva Savičenta, Svetvincenat (2026)

05/11/2020

Čitalačko - razgovorna druženja
Udruga Šikuti Machine organizirala je međugeneracijska čitalačko-razgovorna druženja s temama iz tradicije koje su obrađene kroz različita književna djela. Mlađi su čitali, a oni iskusniji su nam mogli potvrditi ono što smo slušali. Ova druženja održala su se od ponedjeljka 19. listopada do petka 23. listopada, svako poslije podne od 17 sati u Mediteranskom plesnom centru.

Pet sestric okoli jame teče – brojalice i zagonetke
19. listopad 2020 — ponedjeljak

Blago jeno
20. listopad 2020 — utorak

Lipo i grdo – kako kemu i kako ča
21. listopad 2020 — srijeda

Kadi su uni ča hi drugo ni?
22. listopad 2020 — četvrtak

Stihoklepci svih zemalja – ujedinite se!
23. listopad 2020 — petak

Moderatorica: Goranka Perković
Fotografije: Andi Bančić

04/11/2020

Ogledalo s memorijom — izložba fotografija iz obiteljskih albuma mještana Svetvinčenta

Udruga Šikuti Machine u sklopu projekta Nevidljiva Savičenta — prevođenje tradicije u suvremenu kulturu 26. rujna u Svetvinčentu otvorili su participativnu izložbu u Gradskoj loži i po mjestu. Nešto više od godinu dana istraživački tim predvođen Andijem Bančićem prikupljao je, obradio i digitalizirao više od 300 fotografija iz obiteljskih albuma mještana Općine Svetvinčenat koje su sada dostupne za pretraživanje, ali i u monografiji “Ogledalo s memorijom” urednika Tihomira Milovca, u kojoj su još i tekstovi Danijele Doblanović i Ivone Orlić. Kustos izložbe Tihomir Milovac zamislio je postavljanje izložbe kao aktivni proces u suradnji s mještanima. Neke fotografije su postavljene na mjesta na kojima su snimljene. Bilo je to podsjećanje na događaje koji su na njima zabilježeni ili pak povod prisjećanja na ljude i običaje koji su činili neslužbenu povijest Svetvinčenta.

04/11/2020

Šejla Kamerić — Place to Stay

Odnos prema izbjeglicama postao je važno civilizacijsko pitanje, mjerenje razine humanosti, ali i područje prijepora između razvijenih zemalja svijeta oko politike rješavanja izbjegličke krize. Place to Stay Šejle Kamerić snažna je umjetnička poruka koja aktualizira ovu temu i koja nas podsjeća na neriješeni status milijuna ljudi koji svoj ekonomski boljitak ili prostor za političke slobode i osobnu sigurnost pokušavaju ostvariti na nekom drugom, sigurnijem mjestu. No, pružaju li zemlje zapada sigurnost upravo za egzistenciju i prosperitet pojedinca sukladno očekivanjima u 21. stoljeću? Hrvatska je imala iskustvo izbjeglica u bliskoj prošlosti, tijekom Domovinskog rata, ali i zbog rata u Bosni i Hercegovini kada su se pokrenule stotine tisuća ljudi tražeći utočište i spas odratnih sukoba. Upravo je Istra u dijelu svojih turističkih smještajnih kapaciteta poslužila kao prvo utočište izbjeglicama da bi se s vremenom ti ljudi nastanili za stalno. Ako usporedimo ta dva vremena i dvije uzrocima različite, ali u osnovi slične krize, zaključit ćemo da nas umjetnica želi potaknuti da promislimo kako se izbjegličke krize neće riješiti konzervativnim nehumanim metodama zabrana i prisile, nego praksama uključivosti, što, na žalost, nije slučaj u Hrvatskoj, kao ni u ostatku Europe. Stoga ovaj umjetnički čin trebamo prepoznati kao gestuotvorenih ruku, jer protivljenje dolasku izbjeglica sutra više neće biti važno i zato im već danastreba izraziti dobrodošlicu.

Place to Stay umjetnica je zamislila kao kolažiranu kompoziciju natpisa za različite vrste turističkog smještaja, ispisanih različitim pismima i jezicima. Natpisi su plošni kao da su ostaci prije aktivnih svjetlećih oznaka. Međutim, kompoziciju ‘podcrtava’ jedini svjetleći natpis s porukom Refugees welcome što djelo tematski aktualizira i u isti mah očuđuje. (Iz teksta kustosa Tihomira Milovca)

Kustos: Tihomir Milovac
Organizacija i produkcija: Apoteka — prostor za suvremenu umjetnost, Avanti! Centar avangardi

03/11/2020

F:I:L:M:S:K:A:T:E:K:A
Noli me frangere! Lekcijski hepening izmješta fragmentarnu nužnost proizašlu iz šahtofonske izvedbene instalacije F:I:L:M:S:K:A:T:E:K:A, DB Indoša i Tanje Vrvilo, nadahnute filmografskom poemom vizionarskog filmaša i pjesnika Ivana Martinca FILMSKA TEKA iz biblioteke Elipse (Split, 1977.). Fragilnost fragmenta prekoračuje i manifestira svoj rastjelovljeni konstrukcijski okvir i plastičku strukturu: vidnozvučno crtovlje knjižne galaksije postaje simultani hepening, environmentalni zahvat, antiknjiški asamblaž, verbofonetski song za one koji medij revolucioniraju, bruitistička filmografija drugim sredstvima. Transliteriranu instalaciju nečitljive teke čini 5 šaht situacija FA:IST:L:M:KE za prisvajanje cut-up arheologije filmskih naslova koje je iskopavao i prevodeći poetizirao Ivan Martinac. Njegov pojam FILMSKA TE(KA) odgovara zbroju od 11(9) slova koja zadaju glasovno-opružnu partituru za izvođenje svih filmskih naslova iz konkretne poeme koji počinju slovima našeg filmografskog mobilijara. Kontinuirani filmsko-letristički žagor 5 mega(reflekto)fona hrani instalaciju u ambijentaciji kompjuterske lirike približavajući se ili udaljavajući se od očišta nadzornih kamera smještenih u ručnim šahtofonima. Ovaj ustrajni mobilni mega(reflekto)fonski zvučni pejzaž probijaju opružna tijela i glasovi za sinesoničnu lekciju kakva još nikada nije bila.

Autori i izvođači: DB Indoš & Tanja Vrvilo
Video instalacija: Ivan Marušić Klif
Kustosica: Branka Benčić
Organizacija: Apoteka — prostor za suvremenu umjetnost
Fotografije: Andi Bančić
rujan, 2020.

03/11/2020

OLEG, ANDI, OLEG: F***t, Fazan, Fufa ili Gof
Dvogodišnji ciklus jednodnevnih izložbi koji su u sklopu projekta Nevidljiva Savičenta – prevođenje tradicije u suvremenu kulturu, programski vodili KUD Šikuti Machine, završio se predstavljanjem vesele trojke koji su se za ovu prigodu maštovito nazvali: Oleg, Andi, Oleg. Sam naziv ukazuje na njihov katastrofalan smisao za marketing pa nije nikakvo čudo da rijetko izlažu, gotovo nitko za njih ne zna i naravno ništa ne prodaju. Andi je slikar Pekica, a Olegi su grafički dizajneri Morović i Šuran. Kada udruže rad različito se nazivaju, ovisno što već rade zajedno ili što im padne na pamet. Tako se njihove različite frakcije, ovisno o izražajnom mediju, nazivaju Fazan, Istarski patafizičari, Na konju smo, Dark Boys, Cnjotfihter, a osnovali su i diskografsku kuću Losh Sound. Svi su završili pulsku umjetničku školu (ŠPUD) u Puli, a Andi je to učinio nešto prije pa je bio profesor Olegima. Pošto im Andijeva predavanja očito nisu prouzročila adolescentske traume odlučili su s njim 2011. godine povremeno raditi i izlagati. Svaki od njih suvereno vlada svojim osnovnim zanatom, a pošto im to očito nije bilo dovoljno odlučili su se okušati i u nekim drugim umjetničkim medijima. Ustvari, ovu trojicu likovnjaka spojila je ljubav prema poeziji (ako smo njihove literarne uratke dovoljno bezobrazni tako nazvati) te svoje radove objavljuju u vlastitim izdanjima neprofitabilnog fanzina za poeziju, vizualne umjetnosti, glazbu, lingvistiku i tipografiju naziva Polet, kojeg grafički opremaju i u kojem objavljuju svoje likovne radove.

Kustos: Mladen Lučić
Organizacija i produkcija: Šikuti Machine
Fotografije: Andi Bančić
rujan, 2020.

02/11/2020

Radionica plesa i pokreta 'Što osjeća(m)?'

U našem tijelu zapisana su sva naša iskustva i doživljaji, u našem pokretu sadržane su naše emocije i misli. Neverbalna komunikacija, izrazi lica, kretanje najtočniji su odraz stanja ljudi. U ovoj radionici bavili smo se emocijama. Emocije su naše reakcije na neki događaj, one nas povezuju s vanjskim svijetom i drugim ljudima. Zato nam je, kao društvenim bićima, od iznimne važnosti biti svjestan vlastitih i tuđih emocija (empatija). Kroz ples, različite vježbe i igre promatrali smo vlastite emocije, ali i učiti kako „ući u tuđe cipele“, s naglaskom na svjesnosti i kontroli bez osuđivanja.

Voditeljice radionice: Ivana Pavlović i Petra Chelfi, plesne umjetnice i psihologinje
Organizacija: Zagrebački plesni ansambl (MPC)
Fotografije: Andi Bančić
rujan, 2020

02/11/2020

Tri svjetlosne intervencije — Luana Lojić, Goran Petercol, Silvo Šarić

Umjetničke intervencije svjetlom u javnom prostoru Savičente okupljaju tri umjetničke pozicije – Luanu Lojić, Gorana Petercola, Silva Šarića čije radove prepoznajemo kao mjesta dodavanja ili oduzimanja svjetla, formirajući projekcije, međuprostore, refleksije, sjene, a predstavljaju umjetnička istraživanja mahom apstraktnih odrednica nekoliko elemenata - prostora, plohe, praznine, svjetlosti. U njima često, kod Petercola i Šarića, dovedeno do apstrakcije, mjesto dodira svjetlosti i zida manifestira se kao bespredmetna ploha čiste svjetlosti. Radi se o tri kratkoročne site specific instalacije u kojima umjetnici koriste različite oblike rasvjetnih tijela i izvora svjetlosti u kreiranju dijaloga s arhitektonskom baštinom središta mjesta, privremeno osvjetljavajući plohe, fasade, markirajući pukotine zidova, ili fragmente prostora u neposrednom okruženju trga oko šterne, oko gradske lože ili Kaštela.

Kustosica programa: Branka Benčić
Organizacija i produkcija: Apoteka — prostor za suvremenu umjetnost
Fotografije: Andi Bančić, Matija Debeljuh
rujan, 2020

01/11/2020

Alem Korkut — Jedan i drugi

Dvije su konstante permanentno prisutne u umjetničkom stvaralaštvu Alema Korkuta; propitivanje kiparskog medija s pomicanjem njegovih perceptivnih granica te sama procesualnost nastanka skulpture, bilo da je riječ o njenoj tvorbi ili destrukciji. U svom kiparskom izrazu Alem koristi klasičnu skulpturu, mobilne (često interaktivne) objekte, fotografiju, video, crtež, instalaciju, odnosno sve ono gdje je prisutan kiparski izraz, ili točnije sve ono u čemu Alem prepoznaje skulpturalnu provenijenciju. Propitivanje materijala, granica između statičnog i kinetičkog te pomoću toga traženje nove prostornosti, svojstva su koja u nadgradnji skulpturalnog promišljanja njeguje Alem Korkut, a da unatoč takvom, gotovo konceptualnom, razmišljanju ne odustaje od narativnosti i objektivističko – realistične pozicije svojih kiparskih djela. Konceptualna nota provlači se kroz čitav Korkutov opus kojeg karakterizira i izuzetna duhovitost kao i inzistiranje na komunikaciji s gledateljem. U svom dosadašnjem opusu Alem je načeo niz kiparskih problema a neprekidno propitivanje skulpturalnih svojstava i njihova interpretacija zaokružili su njegovo dosadašnje stvaralaštvo u izuzetno zanjimljivu (stilski i medijski različitu, a idejno i misaono identičnu) zaokruženu cjelinu. U Korkutovom stvaralaštvu diskutiraju različite geometrijske forme s amorfnim materijalima, minimalistička asocijativnost u neprekidnom je dijalogu s narativnim i deskriptivnim, pokret iniciraju gledatelji ili on nastaje motoričkim putem kao logična posljedica skulpturalnog razvoja forme, dok su gradnja i destrukcija, kao i fizička promjena materije, konstante njegova kiparskog izraza. Ciklus Jedan i drugi nastao je ove godine, najvećim djelom za vrijeme Corona lockouta, a radi se o manjim kiparskim formatima gdje se u odnosu jedan na jedan konfrontiraju različite forme i materijali, ali premda Korkut u svoj opus uvodi novo problematiziranje odnosa medija i izvedbene građe, ostaje vjeran svom prepoznatljivom stilu.

Kustos: Mladen Lučić
Orgranizacija i produkcija: Šikuti Machine
Fotografije: Frane Pekica
rujan, 2020.

31/10/2020

Aleksandar Garbin — Polovice
Istaknuti rovinjski umjetnik Aleksandar Garbin predstavio se u Galeriji Šikuti prostornom instalacijom i s nekoliko objekata iz recentne serije objedinjejućeg naziva Polovice. Taj autorov ciklus, kojeg stvara posljednjih nekoliko godina, nastavlja problematiziranje pojma Area neutra koji je u brojnim Garbinovim umjetničkim manifestacijama osnovno polazište njegovog razmišljanja i djelovanja. Ako se u početku svog stvaralaštva tim nazivom koristio za fiktivnu državnu granicu ili ničiju zemlju, u kasnijim se radovima, osim općeg značenja međuprostora, taj pojam može odnositi na učestalu primjenu izmaknutih ili pomaknutih fizičkih zakonitosti temeljenih na teorijama i autorovoj percepciji relativnosti, kojima autor ujedno potvrđuje i osobnu negaciju umjetničkog rada kao dovršenog i unaprijed definiranog artefakta. Garbin je oduvijek u svojim radovima inzistirao na pomacima koji realitet svode na relativitet, što je i danas ostao specificum njegova likovnog govora, kao što je naglašena i njegova zaokupljenost problematiziranjem prostora i međuprostora. Serija Polovice, osim što problematizira faktičnost i vidljivost simetričnih zakonitosti, demonstrira autorovu zavodljivu funkcionalnost na rubu gravitacijskih zakona, na granici logike i apsurda, stvarnosti i fantazije. Garbin gradi svoj svijet u kojem sve jest, ali i ništa nije, onaj svijet gdje faktično postaje relativno.

Kustos: Mladen Lučić
Organizacija i produkcija: Šikuti Machine
Fotografije: Andi Bančić
kolovoz, 2020.

31/10/2020

OMNIBUS — Bojan Šumonja
Nakon tridesetak godina stvaralaštva obilježenog brojnim morfološkim, stilskim te idejnim promjenama, Šumonja se u svojim novim slikama osvrnuo na svoj bogat i raznovrstan umjetnički opus. Gledajući svoje stare radove sve je češće pomišljao kako bi to danas možda učinio drugačije, a nakon nekog vremena počeo je i slikati stare slike. Novi ciklus svakako baca novu svjetlost na Bojanovu umjetničku osobnost, jer se on sada predstavlja i kao samokritičan, ali ujedno i vrlo znatiželjan te samosvjestan autor koji ne da nije zadovoljan onim što je prije nekoliko godina učinio, već ga jednostavno zanima kako bi to izgledalo danas, odnosno što se promijenilo u njegovoj percepciji i razmišljanju. Takva introspekcija, koja je sada učinjena prvenstveno zbog očuvanja osobne duševne higijene, a provedena s mjerom i razlogom, postaje inspirativnim i poticajnim polazištem k novim, potpuno drugačijim umjetničkim avanturama, koje nam Šumonja suvereno predstavlja. Omnibus čini koherentu osmišljenu pluralističku cjelinu koja je zreli iskaz bez kompleksnog i slojevitog umjetnika koji ludički spaja razigranost i ozbiljnost, maštu i stvarnost, radost i tjeskobu što lakoćom objedinjuje u cijelovite i zaokružene kompozicije kojima, između ostalog, diskretno i profinjenim metaforama upozorava na ozbiljnost i alarmantnost današnjice.

Kustos: Mladen Lučić
Organizacija i produkcija: Šikuti Machine
kolovoz, 2020.

31/10/2020

Sjetimo se svi zajedno Slavice Šenk

Aleksandra Mišić, Roberta Milevoj, Andrea Gotovina, Elda Kosanović i Matija Ferlin počeli su još u ranoj mladosti plesati u plesnom studiju Zaro. Okupili su se u Gradskoj loži ljetos uoči otvaranja još jednog Festivala plesa i neverbalnog kazališta i razgovarali o plesačima, o studiju Zaro i o Slavici Šenk. Razgovor je moderirao Mario Benčić, a program organizirala udruga Šikuti Machine.

30/10/2020

S U S R E T S U M J E T N I K O M
~
U Svetvinčentu, u sklopu programa Nevidljiva Savičenta te programa Šikuti Machine “Susreti s umjetnicima”, 2. srpnja 2020., u gradskoj loži, Mario Benčić razgovarao je s umjetnikom Tomislavom Brajnovićem.
~
Cijeli događaj s namjerom je izveden uz prisustvo malog broja publike, dijelom u skladu s epidemiološkim mjerama, ali i kao umjetnikov komentar na situaciju s COVID 19. Snimku razgovora dijelimo putem društvenih mreža i naše web stranice te vas pozivamo da se prepustite i poslušate što Tomislav ima za reći o svojem radu, te kakve veze imaju algoritmi na društvenim mrežama s njegovim umjetničkim radom.

Iz najave Maria Benčića izdvajamo:
“Citirati ću Tomislava Brajnovića za početak, prije no što ga išta pitam; ovaj tekst što slijedi doživljavam kao artističi akt: "Identitet Ekonomija Represija prebacujem u InDesign, precrtavam 'Identitet' i 'Ekonomija', ostavljam 'Represija', eksportiram u jpeg, otvaram u Photoshopu, režem, kropam, otvaram ponovno u InDesign-u, mičem crtu s Identiteta, ostavljam precrtanu Ekonomiju, ne znam… slušam Douglas Murray - Modern Society Is In Denial, 'Something Incredibly Deep Has Happened', zapisujem dvije riječi kao izraz suvremenog 'creda': 'Accumulate', 'Enjoy', kao odgovor na pitanje zašto smo tu, 'shallow', plitko…"

Je li to napisano s mišlju stvaranja artističkog projekta, akcije, koncepta ili je namjera bila drugačija?

Počeo sam s onim citatom kako bih konstatirao da je Tomislavu Brajnoviću cijeli aparat fejsbuka u stvari alat za umjetničke akcije i filozofska promišljanja. Tek je na drugom mjestu uporabnosti društvene mreże koja je izvorno projektirana za dijeljenje materijala koji Tomislav kostruirara posredstvom njihovih alata.

Tomislav koristi algoritam za svoje akcije, a posebno je mjesto u svojim promišljanjima dao baš algoritmu!”

Video možete vidjeti ovdje:
Prvi dio
https://youtu.be/xoL18rRMs28

Drugi dio
https://youtu.be/amTxEg6Bq-4

snimatelj: Elvis Lenić
fotografije: Andi Bančić
razgovor pripremio: Mario Benčić

Nevidljiva Savičenta

05/11/2020

04/11/2020

04/11/2020

03/11/2020

03/11/2020

02/11/2020

02/11/2020

01/11/2020

31/10/2020

31/10/2020

31/10/2020

30/10/2020

Address

Website

Alerts

Contact The Establishment

Shortcuts

Share

Category