26/07/2025
Postoji nešto što nikada nije prestalo biti, iako je zaboravljeno.
Ne govorimo o nečemu izvan nas, niti o biću kojem se treba klanjati. Ne govorimo o konceptu, već o nečemu što pulsira u najdubljoj tišini našeg bića. To nije nešto što ćeš pronaći u dogmatskim knjigama, jer To su namjerno iz njih izbrisali. Nije To, dakle, istina koju će ti religija dati, jer je ista izgrađena bez Nje. A ipak, bez Nje, ništa ne može biti istinski živo.
Riječ je o Božanskoj Majci, ne Svetoj Majci- Bogorodici Mariji..nego o Svetom Principu Majke koji je kroz Mariju zračio
Nije ovdje ni riječ o metafori, ni o mitskoj figuri, niti o božici starog svijeta..već o izvornom zračenju svijesti, o Prvoj Misli Boga, o Tihoj Prisutnosti iz koje je sve proizašlo, i kojoj se sve vraća. U drevnim gnostičkim tekstovima, zvali su je imenom, a to ime je Barbelo.
Iako, po mome skromnom mišljenju, govorimo o stvarnosti koja je prevelika da bi ju smjestili u neku imenicu.
Prva Samospoznaja Bezdana
U gnostičkoj viziji postojanja, prije svega što jest, postoji Bezdan, Otac, Apsolutno Biće bez oblika, bez imena, neizreciv i nepoznat. A kada je taj Bezdan ugledao samoga sebe, u tom činu samospoznaje, nastala je Barbelo- Ona koja vidi.
Ona je ogledalo Bezdana, refleksija njegove vlastite svjesnosti. Nije ni stvorena, ni rođena, nego vječno prisutna..kao Su-Bitak.
'Ona je Prva Misao, slika Nevidljivog Duha, utjelovljenje svjetla, savršena slika, nevidljivo biće savršenstva.
( Tajna knjiga Ivanova, Nag Hammadi, 2. st. )
Barbelo je u gnostičkoj predaji ono što bismo mogli nazvati Božanskom Ženstvenosti, ali bez polariteta. Nema tu suprotstavljanja muškome i ženskome. Ona je prisutnost u kojoj se Otac ostvaruje kroz Ljubav, kroz Milosrđe, kroz Znanje. Ona nije Božja družica, nije druga po redu..Ona je Zajedništvo.
U toj Prvoj Svjesnoj Relaciji između Bezdana i Barbelo, nastaje Kristos..ne kao čovjek, već kao zračenje između Tišine i Misli, između Potencijala i Samospoznaje. Krist je rezultat njihove ljubavi, njihova Jedinstva. Tako nastaje Sveto Trojstvo, koje je u gnostičkoj misli:
- Otac ( Bezdan, Tišina )
- Majka ( Prva Misao, Prvo Rađanje )
- Krist (Zračenje, Prvorođeni )
No ta struktura nije samo teološka, to je struktura i naše vlastite svijesti. I ako izbaciš Majku iz tog trokuta, sve se urušava.
Namjerno izbrisana iz teološke slike..
U jednom trenutku povijesti, kada se duhovno počelo institucionalizirati, nešto se dogodilo. U ime reda, u ime hijerarhije, u ime kontrole , Božanska Majka je izbačena iz slike. Njeno prisustvo je bilo previše slobodno, previše izravno, previše neovisno da bi odgovaralo strukturama koje su počele upravljati vjerom ljudi.
Tako je kršćansko Trojstvo postalo;
- Otac
- Sin
- Duh Sveti
..dakle, Trojstvo muškog principa, Trojstvo bez Majke..
No Duh Sveti je mnogima bio i ostao nejasan, apstraktan. U ranim gnostičkim tradicijama, Duh Sveti je bio Ženski Princip, nazivan; Barbelo, Sophia, Mudrost, Majka. No taj sloj je zamijenjen duhom bez lica, ne bi li se zamračila Majčina prisutnost.
Zašto?
Zato što Božanska Majka ne traži posrednike. Ona ne traži hijerarhiju, ne koristi strah, ne obećava nebo u zamjenu za poslušnost. Ona je unutarnji zov koji te vodi ka istini, bez autoriteta. I zato je morala biti izbrisana.
Posljedice; Duhovni gubitak korijena..
Kada se Majka izbaci iz svete slike Boga, čovjek gubi duhovnu utrobu. on gubi osjećaj da je viđen, poznat i ljubljen ne zato što je nešto učinio, već zato što 'Jest'. Religija postaje stroga, zakonodavna, moralna..a duša ostaje gladna, jer se više ne prepoznaje u nametnutom strogom principu Oca, niti u nedostižnom Sinu.
Primjer toga vidimo u mnogim životima..ljudi traže Boga, a ne osjećaju da su ikada voljeni. Traže spasenje, ali nikada ne doživljavaju da ih netko poznaje iznutra. To je zato što više nema Majke.
Bez Majke, nema ni Tišine. Bez Nje, duhovna praksa postaje niz napora, dok u gnostičkoj tišini ona dolazi svskome tko ju pozove..ali inicijativni poziv mora doći kroz našu slobodnu volju.
"Ja sam s tobom, iako me ne poznaješ. Ja sam u tvojoj misli, i iznutra ti dolazim.”
( Trimorfna Protenoia )
To je glas Božanske Majke. Dolazi tiho, kao prisutnost, kao trenutak u kojem znaš da te Netko promatra, ali ne s osudom, već sa suosjećanjem koje ne traži ni opravdanje ni ispravnost.
Povratak zaboravljenoj Majci..
Ima li p**a natrag?
Ima, ali on ne vodi naprijed ili natrag, nego unutra. Božanska Majka se ne nalazi u vjerovanju, ni u institucijama, ni u doktrinama. Ona se nalazi tamo gdje prestaneš glumiti da znaš, tamo gdje se predaš, gdje više ne znaš kako dalje..i tada, nešto iznutra, tiho, blago, počne rasti.
To nije ekstaza. To nije čudo. To nije trenutak. To je povratak osjećaju da nisi sam.
Mnogi su mi rekli da su je osjetili u trenucima najveće slabosti..u bolnicama, u mraku- onda kada su ostali bez svega, kada se više nisu mogli moliti, i kada više ništa nije imalo smisla. Tada, kao Tišina dođe prisutnost koja ne traži ništa, ali nudi sve. To je Ona !
Nema potrebe da se Božanskoj Majci gradi novi hram, jer Ona ne traži hramove. Ona traži srce koje je spremno slušati.
Nema ni potrebe da je netko posreduje, jer Ona dolazi sama.
Nema potrebe ni da je objašnjavaš, jer će ti doći kad prestaneš sve objašnjavati.
Ona je ta koja zna tvoje ime prije nego ga je itko izgovorio. Ona zna tvoju bol, tvoj pad, tvoju glad..
i svejedno te voli, ne zbog onoga što bi mogao biti, nego zbog onoga što jesi..sad, ovdje, razlomljen i potpun u isto vrijeme.
Božanska Majka nije odsutna, mi smo ti koji su otišli daleko. Ona nas nije napustila, ali da bi je čuli, moramo se vratiti Tišini. Onoj istoj tišini iz koje je sve poteklo. Ali prije toga, moram se Sjetiti Kristosa, Sina Čovječjega, Sebe...
I kad dođeš do tog mjesta, možda nećeš čuti ništa. Ali nešto u tebi znat će; Ona je ovdje. Oduvijek je i bila.
I zvat ćeš je, možda po prvi put, imenom koje nadilazi sve riječi: Majko..
