02/09/2021
STRUČNI SUD je večer pučkog kazališta uz suradnju 57.Brodskog kola, vidio ovako:
Večer pučkog kazališta
Prema nekom realnom gradacijskom antiklimaksu: profesionalno kazalište, amatersko kazalište, pučko kazalište – pučko kazalište nije na zavidnom mjestu. Upravo je to već trogodišnja dvojba članova prosudbene komisije glede vrednovanja pučkih predstava na FAK-u. Te jednostavne oblike uprizorenja koji i nemaju obilježja kazališnih izvedbi u pravom smislu (iako i igre, i zgode, i onako dubrovački rečeno smiješnice mogu biti slične kazalištu, nisu ipak kazališne predstave) teško je onda pratiti i vrednovati unutar repertoara predstava amaterskog kazališta.
Vrednovati te izvedbe isključivo na tragu ideje kazališta za narod (za puk i o puku) nije ideja i intencija ovog festivala. Ali u nekom povijesnom prošetavanju, već od kraja 19. stoljeća pučke izvedbe, napose one ambicioznijih autora, nerijetko prelaze granice svoje prvotne zadanosti. Ali neovisno o rečenom, ova uprizorenja imaju jednu nezamjenjivu ulogu: dio su kulture sjećanja.
Predstavljanje knjige Zvonimira Toldija „Nije bilo triput” bilo je svojevrsni prolog u treću večer Festivala, večer pučkog kazališta.
Monodrama „Al šumar čekića”, prema tekstu Zvonimira Toldija i u izvedbi Marice Grgurević,
pomalo (ili malo više) je lascivna priča nekog kutka slavonskog mikrosvijeta u kojemu ženska mudrost i snalažljivost ili jednostavnije i prizemnije dosjetljivost i prefriganost, zapostavljenu u braku snašu pretvaraju u putenu ženu, koja se predaje užitcima, a opet ženskim lukavstvom spašava brak, ali i život izvan braka. Humorističnost, opuštenost, komičnost i razigranost teksta ostavila je prostor Marici Grgurević da se možda malo više poigra likom koji tumači i malo opuštenije iznese priču.
OCJENA PUBLIKE: 4,18
Monodrama: „Koja vodenica dobro melje” priča je o uvriježenom netrpeljivom odnosu snahe i svekrve, seoskim pričama, mentalitetu, moralnom i nemoralnom (o čemu sve znaju selske posvuduše i birtijski bećari), običajima (mačji svatovi)... Jednostavno, priča o javnom i tajnom životu sela. Bogata slavonskim idiomom, izrazima i riječima već gotovo zaboravljenima (izgustiro, kalamuza, šuperiro,...), dosjetljivim višeznačnim sintagmama (šlepirala se do Dunava) ova je monodrama izvrstan vremenski putokaz k minulim vremenima. Sama činjenica da tekst potpisuje etnolog, znalac i prije svega zaljubljenik u Slavoniju i njene ljude (sa svim njihovim zgodama i nezgodama) Toldi jamstvo je dobre zabave. Vještinom, umijećem, prirodnošću i neopterećenošću (iako je monodrama pretpremijerno izvededena večeras) Irena Matković iznijela je ulogu ležerno, uz gotovo nezamjetljive greškice, i još jednom pokazala kako se ona i brodska publika vole javno.
OCJENA PBULIKE: 4,82
Predstava „Kirvaj” KUD-a Drežnik, autora Andrije Čakarića dosjetljiva je sličica iz svakodnevnog seoskog života, u kome je kirvaj veliki događaj, a ženidba još veći. Četiri djevojke spremne udati se za Stipu, različitih osobnosti ali zajedničkog interesa povezuje i sumnjivi karakter (determiniran i imenima (Svebrada, Radodajka, Milunka, Ljubica) neprihvatljiv - više majci (nego ocu). Potencijalni mladoženja samovoljno se isključuje iz odluke, jer njegovi izbori nisu do sada naišli na odobravanje roditelja. Obrati, potpuno neočekivani, unose pomutnju (u pozitivnom smislu) i predstavi daju dodatnu zanimljivost, a likovi naizgled sporedni, fabularni tijek privode kraju. Svatko je na kraju nešto dobio, pa i oni koji su se slučajno našli na kirvaju. I u konačnici, i selo je profitiralo – dobilo je priču.
Profitirala je i brodska publika u ovom novo normalnom pandemijskom vremenu – dobila je opuštenu večer u kojoj su, poput iscjeliteljskih silnica, humor, razonoda i bezbrižnost stvorile iluziju negdašnje običnosti, za kojom već više od godinu dana čeznemo.
OCJENA PUBLIKE: 4,27
