22/06/2026
Pojavljivanje zbirke "Zore i vihori" 1947. godine nije bio običan književni događaj. Bio je to istinski potres i epohalna prekretnica u hrvatskoj poeziji. U vremenu kada je kulturom vladao strogi socrealizam koji je tražio kolektivni zanos i pjesme po narudžbi, mlada Vesna Parun istupila je s veličanstvenom, nesp**anom snagom pojedinca. Kako je to rado isticao akademik Tonko Maroević, ova knjiga stoji kao trajni spomenik trijumfa čiste umjetnosti nad političkim diktatima svoga vremena.
Malo ljudi zna da su te važne pjesme rođene upravo na prigorskim cestama i putovima. Četrdesetih godina prošlog stoljeća, tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, Vesna Parun živjela je u Sesvetama. Dok je oko nje vladao teror ratnih godina i strahovlade, mlada je pjesnikinja hodala sesvetskim krajem i proživljenu bol pretvarala u stihove. Ta napetost između "vihora" ratnih stradanja i "zora" koje donose nadu u slobodu i ljudski otpor, iznjedrila je njezina najveća ostvarenja.
Danas u fundusu Muzeja Prigorja s ponosom baštinimo vrijednu memorijalnu građu koja svjedoči o njezinom životu i stvaralaštvu – od dragocjenih rukopisa i strojopisa do njezinih slika i knjiga.
Vesna Parun s vremenom je postala najprevođenija hrvatska pjesnikinja u povijesti, čiji su stihovi obišli cijeli svijet. Uz priloženu legendarnu prvu naslovnicu zbirke koju je 1947. godine vizualno osmislio veliki slikar Edo Murtić, donosimo i vrsni nizozemski prijevod pjesme "Mati čovjekova" iz pera uglednog profesora Toma Eekmana.
Neka nam ovi stihovi i danas budu podsjetnik da se protiv svakog mraka bori svjetlošću i ljudskošću:
MATI ČOVJEKOVA
Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, nego mene.
Da si rodila medvjeda u brlogu, zmiju na logu.
I da si poljubila kamen, bolje nego lice moje,
vimenom da me je dojila zvijerka, bolje bi bilo nego žena.
I da si porodila pticu, o mati moja, bila bi mati.
Bila bi sretna, krilom bi ogrijala pticu.
Da si porodila drvo, drvo bi oživjelo na proljeće.
Da si porodila janje, janje bi pobjeglo pred vukom.
A rodila si čovjeka, o mati moja, i teško je biti čovjek.
Jer oči čovjekove traže pokolj, i ruke njegove traže ubojstvo.
Gorko je čovjek biti, dok nož se s čovjekom brati.
Gorko je čovjek biti, o mati moja, među ljudima.
