20/04/2026
All the World's a Stage - Bertolt Brecht
Onima koji će se poslije nas roditi
Zaista, u mračnim vremenima živim!
Bezazlena riječ je glupa. Vedro čelo
Znak je bešćutnosti. Taj, koji se smije,
Samo još nije primio poraznu vijest.
Kakva su to vremena, kad je
Razgovor o drveću gotovo zločin,
Jer uključuje šutnju o tolikim nedjelima?
Onaj, koji eto mirno prelazi cestu,
Nije, čini se, više dostupan prijateljima,
Koji su u stisci.
Istina: još zarađujem ono što mi treba,
No vjerujte: pukim slučajem. Ništa,
Od svega onoga, što činim, ne daje mi pravo, da se do sita najedem.
Slučajno su me poštedjeli.
Ako me sreća napusti,
Izgubljen sam.
Kažu mi: čuj, ti! Pij, jedi, budi sretan, da imaš!
No kako da jedem i pijem
Kad što pojedem, otimam gladnima.
I čaša vode, što je ispijam, nedostajat će onome,
koji skapava.
A ipak jedem i pijem.
Želio bih i da budem mudar.
U starim knjigama piše, što je mudro:
Ostati izvan sukoba u svijetu, i kratki svoj vijek
Provesti bez straha.
Urediti svoj život i bez nasilja.
Zlo uzvraćati dobrim,
Svoje želje ne zadovoljavati, nego ih zaboraviti.
Smatralo se mudrošću,
No sve ja to ne umijem.
Doista, živim u mračnim vremenima!
U gradove dođoh za vrijeme nereda,
Kad je vladala glad.
Među ljude dođoh u vrijeme pobuna,
Pa se i ja s njima pobunih.
Tako je proteklo vrijeme,
Koje mi je dano na zemlji.
Jeo sam između bitaka,
Spavao među ubojicama.
Ljubav sam uživao nemarno,
A prirodu bez strpljenja,
Tako je proteklo vrijeme,
Koje mi je na zemlji dano.
Ceste su vodile u močvaru mojih dana.
Govor me je odavao koljaču,
Malo je bilo, što sam mogao uraditi, no oni na vlasti čvršće bi sjedili, nadao sam se, da mene nema.
Tako je proteklo vrijeme,
Koje mi je na zemlji dano.
Sile su bile slabe, cilj
U daljini. Jasno vidljiv, no za mene
Gotovo nedostižan.
Tako je proteklo vrijeme,
Koje mi je na zemlji dano.
Vi, koji ćete izronit iz voda,
Koje su progutale nas,
Obazrite se,
Kad budete govorili o našim slabostima
I na tamna vremena
Kojima ste utekli.
Ta išli smo, mijenjajući države češće od cipela,
Kroz klasne ratove, očajni,
Ako bi naišli samo na nepravdu, a ne i na bunu!
A ipak znamo i sami:
mržnja, i ona na podlost
Iznakazuje lice.
Bijes - i onaj zbog nepravde
Čini da glas bude kreštav.
Ah, mi, koji smo htjeli da pripremimo tlo za prijaznost,
Sami nismo mogli biti prijazni.
Ali vi, kad dođe vrijeme,
Da čovjeku čovjek na pomoći bude,
Sudite nam blago,
Kad nas se sjetite.
Prijevod: Ina Jun Broda