23/06/2024
Kad prestane glazba, kao da je i sam svijet stao, a par tad postaje tek dvoje plesača što šutke čekaju neku novu glazbu, neki novi ples.
I hvala vam svima koji ste bili uz nas i sa nama svih ovih 26 godina...
Hvala vam svima koji ste učili od nas i od kojih smo i mi naučili mnogo... Ja sigurno jesam...
Hvala svima koji ste sa nama učili biti plesači i uz koje sam učila biti bolja verzija sebe...
Hvala vam svima što ste mi poklonili ples...
Ugašena su svjetla, zidovi su bez slika i posljednji put su zatvorena vrata naše plesne dvorane...
I nisam trebala uzeti ništa, jer sve što mi je vrijedilo već sam ponijela u srcu...
Vrijeme je za krenuti dalje, ali ne više kao par, nego sami, kao Rosemarie i kao Fabris, dvoje plesača, svaki u traženju nekog novog plesa, svaki u potrazi za nekim svojim ritmom...
Jer glazba je stala...
Ali svijet, svijet ipak nije.