02/07/2026
Nakon 26. smotre folklora u Otočcu, donosimo izvješće stručnog povjerenstva o našoj izvedbi "Pola Like širom Amerike":
dr. sc. Joško Ćaleta
Institut za etnologiju i folkloristiku
Štrikam, pletem i čarape šaram – izvrsna izvedba ženskog napjeva koja nas uvodi u
zanimljivu priču. Koreografija prikazuje scenu iz života mjesta s početka prošlog stoljeća,
kada je ženidba „preko slike“ bila jedan od načina komunikacije i put kojim je velik broj
mladih djevojaka odlazio u neizvjesnost, očekujući bolji život od onoga koji su imale u
siromašnoj Gackoj dolini.
Inače bih sugerirao izmjenjivanje vrsnih počimalja, no ovdje pjesmu predvodi glavna akterica
– ona koja odlazi u tuđinu. Svojim glasom i sigurnošću naprosto osvaja pozornost
slušateljstva na najbolji mogući način.
Slijedi dijaloška scena koja nas uvodi u događaj. Izgovorena na lokalnom dijalektu, izvedena
je nenametljivo i prirodno, onako kako to samo naturščici mogu izvesti. Koreografski
gledano, scena je podijeljena na dva centra zbivanja koja se preklapaju i nadopunjuju, a
pritom ne smetaju jedan drugome. Ovo je pravi način scenskog prikaza priče – da ostane
razumljiva, a da pritom ni u jednom segmentu ne djeluje nametljivo.
Što ću sama, moja noći tamna – pjesma u šetanom kolu. Djevojke je izvode sjajno, a mlada
počimalja nastavlja voditi pjesmu kojoj se složno pridružuju ostale pjevačice. Istodobno se za stolom nastavlja scena u kojoj majka „žali“ odlazak svoje kćeri u tuđinu. Troglas u završnoj kadenci zvuči korektno. Potom se ponovno nadovezuje scena za stolom, gdje tijekom razgovora majka nastavlja svoje jadikovke (žali, poput negdašnjih narikača) zbog kćerina odlaska.
Ženio sam sina, zaklao sam brava – prigodna pjesma koju predvodi mladi, istaknuti pjevač. Sigurnim glasom, ali i pokretom, sugerira ostatku skupine da mu se slobodno pridruže u
zajedničkom pjevu. Zanimljivo je pratiti izraze njihovih lica tijekom izvedbe – opušteni su, mladi i neopterećeni, a napjev izvode odlično.
Udaje se curica iz sela – ličko kolo / Aj, Liko moja, ponosna i mila – pjesma se nastavlja na jednako kvalitetan način kroz izvedbe obaju napjeva. U kadencama ove druge pjesme zazvonila je i terca – upravo onako kako bi trebala svaki put!
Izvrstan nastup skupine iz Ličkog Lešća, koja se ponovno vraća na vodeće mjesto u predstavljanju tradicijske pjevane i plesne kulture svojega kraja. Ovaj prikaz nije samo dobro izveden, nego je i vrhunski postavljen, što je zapravo temeljni preduvjet za vrsnu izvedbu u kojoj smo svi zajedno uživali.
Čestitam na izvrsnom nastupu!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
dr. sc. Tvrtko Zebec
Institut za etnologiju i folkloristiku
Odlično pjevanje mladih djevojaka predvođenih izvrsnom počimaljom na najbolji mogući
način uvela nas je u temu naručenih vjenčanja iz “staroga kraja”, iz kojeg djevojka brodom
putuje u Ameriku kad dobije “šipkartu”... s kraćim ali vrlo značajnim, a pritom odlično
odmjerenim i ne predugim nego optimalno postavljenim dijalozima, prikazuje sadržaj i
smisao cijelog prikaza, nastavljajući s kolom uz izvrsnu pjesmu u kolu Što ću sama, moja
noći tamna, duhovitim dijalogom roditelja buduće mladenke... odličnim uključivanjem
mladića (izvrsnog mladog počimatelja) i cijele skupine, a zatim i s kolom Veži, veži, nateži, i
napjevom Aj, udaje se curica iz sela i na kraju napovrate uz napjev Aj, Liko moja, ponosna i
mila. Vrhunska izvedba, odlično osmišljena, postavljena i izvedena s puno dobrog i opuštenog raspoloženja, s puno napetosti, uvjerljivosti i radosti nastupa. Čestitam!!!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
dr. sc. Katarina Bušić
Etnografski muzej, Zagreb
KUU „Gacka“ iz Ličkog Lešća predstavio se vrlo uspjelom i sadržajno promišljenom folklornom točkom Pola Like širom Amerike, koja tematizira jedan od važnih segmenata društvene povijesti – iseljavanje te udaju djevojaka za muškarce koji su život potražili u
Americi. Motiv dolaska šip-karte, brodske putne karte kojom je budući suprug pozivao djevojku na put preko oceana, poslužio je kao polazište za razvoj zanimljive i dojmljive scenske priče.
Već uvodne scenske slike ostavljaju lijep dojam: djevojke okupljene u pjesmi i članovi obitelji oko stola. Izvedba je dodatno upotpunjena pomno odabranim rekvizitima, poput pletenoga
kufera, slike budućega mladoženje, pletiva, preslice i vretena, koji su vjerno dočarali vrijeme i okolnosti prikazanoga događaja te pridonijeli autentičnosti scenskoga prikaza. Narodne nošnje
bile su uredno odjevene, cjelovito kompletirane i primjereno usklađene s dobi i ulogama pojedinih izvođača. Posebno valja istaknuti prirodnost i uživljenost izvođača, koji su djelovali
opušteno i međusobno usklađeno, prenoseći emociju i ozračje prikazane životne situacije.
Različite generacije sudionika, lokalni govor i duhovite dosjetke dodatno su pridonijele uvjerljivosti prikaza, a tradicijsko ruho, rekviziti i scenska radnja oblikovani su u folklornu
točku koja na dojmljiv način spaja lokalnu povijest, tradicijsku kulturu i scensku interpretaciju.
