godine idejom Marina Lutringa i Mislava Bartoša, dvojice tadašnjih gimnazijalaca koji su ulazili u svijet poezije, a sve s namjerom da si naprave svoj „prozor u svijet“ kroz kojeg mogu puštati svoje pjesme van da ih drugi čitaju. Ideja je kroz godine napredovala, a sastav se malo izmijenio pa tako jedno vrijeme skupini se pridružuje zagrebačka zaljubljenica u poeziju Iva Čudina. Nekoliko mjeseci k
asnije, točnije sredinom 2014. godine Mislav Bartoš odlučuje se na prva samostalna javna čitanja poezije u gradu Osijeku, ali i na zagrebačkim natječajima Stiholoportera u KSET-u pod palicom njihove dramske sekcije. Javna čitanja poezije postajala su sve češća, a kroz godine skupini se pridružuju Bruno Koić i Slavko Babić te do danas skupina djeluje u tom sastavu, kao mali poetski trio. Organizacije raznih poetskih događanja bivale su sve češće, suradnje s ostalim pjesničkim skupinama izvirale su polako na površinu pa je skupina s vremenom prepoznata i od strane raznih đakovačkih i vinkovačkih književnih manifestacija, ali i turističkih zajednica diljem Slavonije, Baranje i Srijema. Trio se tako nekada nađe na okupu i čita poeziju drugim ljudima povodom raznih organiziranih događanja, a pozornica se u rujnu 2020. godine dijelila i s velikim Enesom Kiševićem, u sklopu Wine & Bike manifestacije u Erdutu, u organizaciji TZ Osječko-baranjske, što je bila neizmjerna čast. Skupina, također, svake zime, kada to snijeg dozvoli, organizira osječku verziju međunarodnog festivala 50 Poems for Snow, kreiranog i pokrenutog od Saše Šimprage u Zagrebu, pa se već na prizore prvih pahulja u gradu svi sjete Krajička jezika. Također, već nekoliko godina u čast najvećeg kantautora, pjesnika i skladatelja - Arsena Dedića - skupina se okuplja i širi njegovu riječ s ciljem i mišlju kako takve vrijednosti ne smiju pasti u zaborav. Trio, za sad, nema izdanu zajedničku zbirku poezije iako si malo - malo dosađuju međusobno s tom idejom. I dalje se piše, ali što je najbitnije – čita se i upija poezija.
