Slavonski biennale

Slavonski biennale Slavonski biennale je najznačajnija žirirana izložba u regiji koja se od 1968. godina održava u osječkom Muzeju likovnih umjetnosti.

Predstavlja slikarstvo, kiparstvo, grafiku i multimedijalne umjetnost.

Kako je natječaj za aktualni 30. slavonski biennale - 'Ovo nije još jedan biennale' otvoren sve do 31.8., donosimo nekol...
08/08/2026

Kako je natječaj za aktualni 30. slavonski biennale - 'Ovo nije još jedan biennale' otvoren sve do 31.8., donosimo nekoliko crtica iz recentne povijesti i pravilnika o održavanju manifestacije Slavonski biennale i dodjela nagrada izdvajamo:

"Članak 22.:
Nakon što je izabrao radove za izlaganje, ocjenjivački sud na odvojenoj sjednici odlučuje kojim radovima će dodijeliti nagrade Slavonskog biennala. Svi radovi izabrani za izlaganje konkuriraju za nagrade Slavonskog biennala. Ocjenjivački sud može dodijeliti nagrade Grand Prix, Ex Aequo i Priznanje, a iste se uručuju nagrađenim autorima prilikom otvorenja Slavonskog biennala. Imena nagrađenih autora objavljuju se nakon otvorenja u tiskanim i elektronskim medijima, te na web i Facebook stranici Muzeja."

29. slavonski biennale - Institut nevidljivog, prostori percepcije održan je 2024. i tad je Ocjenjivački sud u sastavu: Janka Vukmir, predsjednica, Ana Knifer, Matej Knežević, Dalibor Prančević i Valentina Radoš, kustosica izložbe, od 46 autora i autorica te umjetničkih suradnja koji izlažu na ovogodišnjoj izložbi, iz ukupno 228 rada pristiglih na natječaj iz više od 30 država svijeta, odabrao je radove koji su nagrađeni te su dodijeljene sljedeće nagrade:

𝐆𝐑𝐀𝐍𝐃 𝐏𝐑𝐈𝐗:
Neli Ružić, za rad Disati zajedno (mjerenje kozmosa) / Breathing Together (Measuring the Cosmos), 2023.
𝐍𝐀𝐆𝐑𝐀𝐃𝐀 𝐕𝐋𝐀𝐒𝐓𝐈𝐌𝐈𝐑 𝐊𝐔𝐒𝐈𝐊 (samostalna izložba u produkciji MLU u 2027. godini): Igor Ruf za rad Bernardi u mirovini, 2022.
𝐓𝐑𝐈 𝐉𝐄𝐃𝐍𝐀𝐊𝐎𝐕𝐑𝐈𝐉𝐄𝐃𝐍𝐄 𝐍𝐀𝐆𝐑𝐀𝐃𝐄 𝐄𝐗 𝐀𝐄𝐐𝐔𝐎:
Pasko Burđelez za rad Bez imena, 2024.
Ivan Gundić za rad Korištenje redovnog godišnjeg odmora, 2024.
Viktor Popović za rad Bez naziva (Arhiv Muzej likovnih umjetnosti), 2024.
Č𝐄𝐓𝐈𝐑𝐈 𝐉𝐄𝐃𝐍𝐀𝐊𝐎𝐕𝐑𝐈𝐉𝐄𝐃𝐍𝐀 𝐏𝐑𝐈𝐙𝐍𝐀𝐍𝐉𝐀:
Božena Končić Badurina za rad Cvijeće za Mariju Vinski, 2024.
Josip Pratnemer za rad Špijunka, 2022.
Niko Mihaljević za rad Napusti zdjelu i kreni prema ptici (vraćam se odmah) / Anti-ambijent ceremonijalnih cigareta, 2024.
Krunoslav Stipešević za rad Crtež iz glave, 2024.

Open Call for the 30th Slavonian Biennial - 'This is not Another Biennial', dead-line August 31st. at midnight.More on w...
04/08/2026

Open Call for the 30th Slavonian Biennial - 'This is not Another Biennial', dead-line August 31st. at midnight.

More on www.mlu.hr

"No one recalls any of them signing it, for there was no ceremony, no ink, no glare of floodlights, no raised hands — only a gradual quieting, a fading of voices. It is as if we were warned long ago of a fissure between what we witness and what we are permitted to think, and an even greater one between what we think and what we dare to utter — yet, despite this, we continued to believe the spectacle. It began, as such things usually do, with minor civilities that were in truth merely polite forms of contempt: a laugh left unchallenged, a symbol left unquestioned, and words permitted only because halting them required too great a struggle. Someone once wrote that the most dangerous dissenting thoughts are not banned, but rather exhausted to the point of self-abandonment. Thus, the vow was born not of loyalty but of exhaustion and ignorance; silence became a form of hygiene, where people learned to purge their thoughts and words before they could even form them, as if suspecting that walls possess a longer memory than humans. Over time, it was not only the word that vanished, but also the mouths capable of speaking it — yet on screens, the world continued to practice its composure, smooth and orderly, as though normalcy had survived precisely because it had been rendered voiceless." Tevž Logar, from the Open Call

Visual: Igor Kuduz

Historijat Slavonskoga biennalea – od lokalne do međunarodne manifestacije.Prvi izložba slavonskoga biennalea održana je...
27/07/2026

Historijat Slavonskoga biennalea – od lokalne do međunarodne manifestacije.

Prvi izložba slavonskoga biennalea održana je u Vinkovcima 1967., a već sljedeće godine postavljena je u Osijeku, u tadašnjoj Galeriji likovnih umjetnosti – danas Muzeju - te je od tada smatrana kao osječka manifestacija. To je ujedno i čini najdugovječnijom, žiriranom, izložbom likovne umjetnosti u našem gradu, za regionalne i lokalne likovne umjetnike i umjetnice. Taj prvi i početni naziv izložbe bio je Biennale Slavonaca, kojim je naglašavao pripadnost vlastitom zavičaju kao točka od koje se kreće, tragajući tako za zajedničkim vezama autora i prostora u kojem žive i rade. Upravo je pojam geografske pripadnosti apostrofiran i preveden u stilsku prepoznatljivost u prvom predgovoru biennalskog kataloga iz te 1967., gdje Zlatko Tomičić piše: "Likovni izraz Slavonije, odnosno sjeverne Hrvatske zanesen je krajolikom, a progovara bojom. To je i karakteristika hrvatske pučke umjetnosti u tom kraju. Hrvatski seljak na sjeveru svoje ukrase rovaši ili ih daje bojom." Tako prvi biennale naglašava pejzaž kao znak slavonskog likovnog izraza, i tom istom logikom izravno povezuje umjetničko stvaralaštvo, faktički i doslovce, s obrisom njegova horizonta. Ovaj izvorni naziv biennale zadržava sljedeća tri desetljeća, noseći se manje ili više uspješno s postavljenim kriterijima.
Gledano unazad, 1980-e godine pa sve do vremena neposredno iza Domovinskog rata, manifestacija doživljava uspon po pitanju broja autora koji sudjeluju kao i ugledu izložbe na regionalnoj likovnoj sceni. Za Muzej manifestacija je bila i ostala bitna radi pružanja izravnog doticaja sa likovnim stvarateljima i njihovim radovima, te su se radovi često otkupljivali i poklanjali za muezjski fundus.

Prvu veliku konceptualnu preobrazbu biennale doživljava sa svojim 15. izdanjem, 1997. godine, kada se naziv mijenja u današnji: Slavonski biennale - nakon ratnih godina i brzog preoblikovanja društva organizatori uočavaju potrebu dotadašnju stečenu tradicionalnost preispitati i koncepcijski preoblikovati, te se uz likovni dio dodaje arhitekturu/urbanizam i primijenjene umjetnost kao zasebne natječajne kategorije svake dvije godine. S novim nazivom dolazi i parcijalni pomak u postavljenim propozicijama sudjelovanja u natječaju – pozivaju se i dalje autori koji su rođenjem i radom vezani uz Slavoniju, ali i oni čiji se rad na bilo koji drugi način nadovezuje na pojam pripadanja Slavoniji. U predgovoru iz 1997. Vlastimir Kusik, tadašnji kustos manifestacije, obrazlaže pomak u perspektivi sa željom da se od lokalne i regionalne izložbe stvori šira perspektiva i prikaz suvremene likovne scene i svih njezinih aktera – težište je pomaknuto od Slavonca na Slavoniju, od osobe na prostor, od valorizacije prema predlošku pripadanja nečemu sličnome do valorizacije prema kriterijima fragmentarne suvremenosti.

Slijedeći veliki preobražaj slijedi 2014. godine i sa 24. izdanjem izložbe. Slavonski biennale te godine dobiva novi pravilnik prema kojem su svi likovni stvaratelji pozvani prijaviti se na natječaj, neovisno o mjestu rođenja, djelovanja ili življenja. Po prvi p**a manifestacija ima i naslov koji je ujedno i kustoski okvir unutar kojeg se natječajne propozicije, i jasno sami postav izložbe, kreira. Taj prvi naslov glasio je 'Jednom jedan putnik' i osnivao se na kontekstualizaciju svih priča koje se kroz postav radova u Muzeju odvajaju od autora te isprepleću i komuniciraju unutar trijade prostora, vremena i promatrača. Ideja iza naslova je bila susret slučajnih suputnika u vlaku koji se u malom vremenskom fragmentu dubinski prepoznaju i povezuju da bi dalje nastavili opet sami, ali bogatiji. Te godine je predsjednica stručnog žirija bila Marina Viculin koja je u natječajnom tekstu napisala „... sada i ovdje prisutno je u iskrenom interesu slučajnih suputnika jer u događanju putovanja ne postoji prije ili poslije. Ono je paralelno stvarnom vremenu života! Pričaju se priče koje je teško ispričati onima koje poznajemo. Događaju se naracije koje razbijaju konzistentnost životne fabule pripovjedača. U neočekivanom susjedstvu često iznenađujemo sami sebe, a potpuni nas stranci vide i razumiju bolje od najbližih." Vjerujem i dalje da je ovaj naslov tek malo bolje prikriveni poetizam što dobar postav izložbe treba i može biti.

Nakon 24. slavonskoga biennalea – Jednom jedan putnik, manifestacija se nastavlja razvijati do onoga po čemu je danas znamo – međunarodna izložba, i usuđujemo reći, respektabilnog glasa koja iz godine u godinu raste. Osnova za preobražaj lokalne i regionalne priče u nešto znatno veće i kompleksnije leži u nekoliko činjenica. Prva je svakako gore spomenuta izmjena pravila i otvaranje prema svim umjetnicima, te snažnija kustoska uloga sa unaprijed predstavljenim konceptom i naslovom, čime je pomalo izmorena formula revijalnog prikaza regionalne umjetničke scene koja pruža presjek i prosjek, napuštena. Kustos/ica Muzeja preuzima interaktivnu ulogu gdje, uz žiri, artikulira, realizira i promovira određenu temu, ili bolje rečeno postavljeno pitanje sa svakim novim naslovom biennalea. Ovaj koncept komunikacije i svaki vid kreativnog dijaloga stvorio je u zadnjih deset godina referentni okvir osječkog, iliti Slavonskog, biennalea za razvoj nužno potrebnu obnovu kustoske i muzejske prakse povezivanja lokalnog i revijalnog sa onim globalnim i diskurzivnim.
Druga činjenica leži svakako u naglašenoj ulozi žirija, ili organizacijski odbor kako je sročeno u natječaju, u koji kustos/ica manifestacije poziva ugledne stručnjake i umjetnike, vodeći posebnu brigu o tome da su kroz članove zastupljene druge nacionalne i međunarodne likovne scene.
I zaključno, najvažniji čimbenik postepenom rastu manifestacije je svakako konceptualni okvir i naslov svake izložbe Slavosnkoga biennalea. Tom strategijom komunikacije željenog koncepta izložbe, koja ima za cilj stvarati dijalog, pozicionira Slavonski biennale unutar referentnih okvira međunarodne scene te izaziva ustaljene paradigme kulturnih središta i posljedičnih margina.

Kritičkom analizom svakog biennale-a u vidu onoga što je dotada učinjeno i čemu se u idućem izdanju stremi, širimo i vlastite kompetencije i s time i krug interesa. Suvremena se umjetnička scena umnaža u nedogled te je iluzorna vjerovati da jedna izložba može predstaviti vjerodostojnu sintezu svega, no ono što može predstaviti je fragment trenutka i to unutar konteksta radova pristiglih na natječaju i postavljanja relevantnog naslova.
Nakon prvog 'Jednom jedan putnik' (2014.), Slavonski je biennale imao naslove koji su redom pokrivali migrantsku i imigrantsku krizu (Granice vidljivosti 2026.), teorije zavjere (Ravna ploča 2018.), teorije slike (Slika kao virus 2020.), sreću kao pojam suvremene umjetnosti (Nove paradigme sreće, od osječke dade do suvremenog kaosa 2022.), te nevidljivo, i najčešće neshvaćeno, umjetničko htijenje (Institut nevidljivoga, 2024) . Svaki od naslova bili su svojevrsni putokaz za budućnost manifestacije i njezine kontinuirane konceptualne preobrazbe. Cilj Biennale-a je okrenuti se znatno širem i dalekosežnijem pogledu od našeg lokalnog, regionalnog i nacionalnog. Slavonski je biennale sada izložba koja predstavlja i snažno afirmira međunarodnu suvremenu likovnu umjetnost, u svim oblicima njezinih materijalizacija i fragmentacija, s temama i naslovima koji su možebitno "multimodalni" i globalni, a u isto vrijeme i posve individualni. I to sve činimo u našem malog gradu na istoku jedne također male (u globalnom smislu) zemlje.

Trenutno je otvoren natječaj za 30. izdanje ove naše izložbe pod naslovom "Ovo nije još jedan biennale"; naslov višeznačajan i koji u velikoj mjeri i dalje nastoji pozicionirati Osijek kao (nama) središnje mjesto suvremene umjetnosti. Kao trenutna, ali ne i posljednja, kustosica manifestacije sam ponosna na postignuto i nestrpljivo čekam kraj studenog kad otvaramo izložbu! I bez brige - natječaj je otvoren sve do 31. kolovoza 😉 - V. Radoš

Iz muzejske dokumentacije, I. biennale slavonaca!

Vizual 30 SB: Igor Kuduz Sažmi

[𝐏𝐑𝐄𝐃𝐒𝐓𝐀𝐕𝐋𝐉𝐀𝐌𝐎 𝐎𝐂𝐉𝐄𝐍𝐉𝐈𝐕𝐀Č𝐊𝐈 𝐒𝐔𝐃 30. 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐀𝐋𝐄𝐀/ 𝐏𝐑𝐄𝐒𝐄𝐍𝐓𝐈𝐍𝐆 𝐓𝐇𝐄 𝐉𝐔𝐑𝐘 𝐅𝐎𝐑 𝐓𝐇𝐄 30𝐓𝐇 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐈𝐀𝐍 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐈𝐀𝐋].Valentina...
24/07/2026

[𝐏𝐑𝐄𝐃𝐒𝐓𝐀𝐕𝐋𝐉𝐀𝐌𝐎 𝐎𝐂𝐉𝐄𝐍𝐉𝐈𝐕𝐀Č𝐊𝐈 𝐒𝐔𝐃 30. 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐀𝐋𝐄𝐀/ 𝐏𝐑𝐄𝐒𝐄𝐍𝐓𝐈𝐍𝐆 𝐓𝐇𝐄 𝐉𝐔𝐑𝐘 𝐅𝐎𝐑 𝐓𝐇𝐄 30𝐓𝐇 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐈𝐀𝐍 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐈𝐀𝐋].

Valentina Radoš je kustosica u Muzeju likovnih umjetnosti gdje je voditeljica Zbirke slikarstva druge polovice 20. stoljeća (od 1945. godine do danas), Zbirke crteža i grafika druge polovice 20. stoljeća (od 1945. godine do danas) i Zbirke novi mediji (video, DVD, digitalna grafika, instalacije). Uži stručni interesi su joj umjetničke prakse 20. i 21. stoljeća te vizualne komunikacije. Od 2010. godine je kustosica Slavonskog biennale-a. Recentni autorski projekti su: 24. Slavonski biennale – Jednom jedan putnik; (MLU, 2014. –2015.); I was call you tomorrow – Krunoslav Stipeševič; (MLU, 2015.); Granice vidljivosti - 25. slavonski biennale, (MLU, 2016 –2017.), Ivan Faktor - Film koji samo ja gledam, (MLU, 2017.); Tarwuk - 20170621_141332 (2)., (MLU, 2017. –2018.); 26. slavonski biennale – Ravna ploča (MLU 2018.-19.); Davor Sanvincenti Zemlja će jednom biti sunce (MLU 2020); 27. slavonski biennale – Slika kao virus (MLU 2020.); Istočni grijeh (MLU 2021.); Kako su Frukovi radovi nastavili živjeti (MLU 2021.); Alignment – Miran Blažek (MLU 2022.); 28. slavonski biennale, Nove paradigme sreće – od osječke dade do suvremenog kaosa (MLU 2022.); 29. slavonski biennale Institut nevidljivog – prostori percepcije (MLU 2024.); Tomo Savić-Gecan Bez naziva (MLU 2025.); Julije Knifer 100 godina, Papiri – mjera slobode (MLU 2026.). Članica je Udruženja likovnih kritičara AICA.

Valentina Radoš is a curator at the Museum of Fine Arts, where she is the head of the Collection of Paintings from the Second Half of the 20th Century (from 1945 to the Present), the Collection of Drawings and Prints from the Second Half of the 20th Century (from 1945 to the Present) and the Collection of New Media (video, DVD, digital graphics, installations). Her narrow professional interests are 20th and 21st century artistic practices and visual communication. Since 2010, she has been the curator of the Slavonian Biennale. Recent author projects are: 24th Slavonian Biennial – Once a Traveler; (MLU, 2014–2015); I was call you tomorrow – Krunoslav Stipeševič; (MLU, 2015); Borders of Visibility - 25th Slavonian Biennial, (MLU, 2016–2017), Ivan Faktor - A Film I Only Watch, (MLU, 2017); Tarwuk - 20170621_141332 (2)., (MLU, 2017. –2018.); 26th Slavonian Biennial– Flat Plate (MLU 2018.-19.); Davor Sanvincenti The Earth Will One Day Be the Sun (MLU 2020); 27th Slavonian Biennial – The Image as a Virus (MLU 2020.); Original Sin (MLU 2021.); How Fruk's Works Continued to Live (MLU 2021.); Alignment – ​​Miran Blažek (MLU 2022.); 28th Slavonian Biennial, New Paradigms of Happiness – From Osijek Dada to Contemporary Chaos (MLU 2022.); 29th Slavonian Biennial - Institute of the Invisible – Spaces of Perception (MLU 2024.); Tomo Savić-Gecan Untitled (MLU 2025.); Julije Knifer 100 years, Papers – measure of freedom (MLU 2026). She is a member of the Association of Art Critics AICA.

Pošaljite povratne informacije

[𝐏𝐑𝐄𝐃𝐒𝐓𝐀𝐕𝐋𝐉𝐀𝐌𝐎 𝐎𝐂𝐉𝐄𝐍𝐉𝐈𝐕𝐀Č𝐊𝐈 𝐒𝐔𝐃 30. 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐀𝐋𝐄𝐀/ 𝐏𝐑𝐄𝐒𝐄𝐍𝐓𝐈𝐍𝐆 𝐓𝐇𝐄 𝐉𝐔𝐑𝐘 𝐅𝐎𝐑 𝐓𝐇𝐄 30𝐓𝐇 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐈𝐀𝐍 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐈𝐀𝐋].Natječaj ...
22/07/2026

[𝐏𝐑𝐄𝐃𝐒𝐓𝐀𝐕𝐋𝐉𝐀𝐌𝐎 𝐎𝐂𝐉𝐄𝐍𝐉𝐈𝐕𝐀Č𝐊𝐈 𝐒𝐔𝐃 30. 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐀𝐋𝐄𝐀/ 𝐏𝐑𝐄𝐒𝐄𝐍𝐓𝐈𝐍𝐆 𝐓𝐇𝐄 𝐉𝐔𝐑𝐘 𝐅𝐎𝐑 𝐓𝐇𝐄 30𝐓𝐇 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐈𝐀𝐍 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐈𝐀𝐋].

Natječaj ostaje otvoren do / Open call dead-line: 31.8.2026.

Róna Kopeczky (rođena 1983.) kustosica je i povjesničarka umjetnosti sa sjedištem u Budimpešti. Između 2006. i 2015. bila je kustosica u Muzeju Ludwig – Muzeju suvremene umjetnosti u Budimpešti, gdje se fokusirala na umjetničke prakse mladih i srednjih generacija umjetnika iz srednje i istočne Europe specifične za mjesto i situaciju. Od 2015. djeluje kao umjetnička direktorica Galerije acb u Budimpešti i aktivno surađuje u istraživačkim programima i publikacijama Acb ResearchLaba. Radila je na provedbi prvog OFF-Biennále Budapest (2015.) i pridružila se kustoskom timu njegovog drugog izdanja (2017.). Suosnivačica je i suvoditeljica platforme Easttopics, posvećene predstavljanju suvremene umjetničke scene srednje i istočne Europe. Bila je kustosica 18. Tallinn Grafičkog trijenala, koji je održan 2022. s fokusom na srednjoistočnu Europu, brine se za mađarske doprinose platformi Sekundarnog arhiva od 2020., a od 2022. savjetodavna je kustosica za srednju i istočnu Europu u programu javne umjetnosti Donumenta Regensburg. Bila je kustosica Mađarskog paviljona na Venecijanskom bijenalu 2024. Doktorirala je na Sveučilištu Sorbonne 2013.

Róna Kopeczky (b. 1983) is a curator and art historian based in Budapest. Between 2006 and 2015 she was curator at the Ludwig Museum – Museum of Contemporary Art in Budapest, where she focused on site- and situation-specific art practices of young and middle-generation artists from the Central and Eastern European region. Since 2015, she acts as the artistic director of acb Gallery in Budapest, and is an active contributor to the research programs and publications of Acb ResearchLab. She worked on the implementation of the first OFF-Biennále Budapest (2015) and joined the curatorial team of its second edition (2017). She is the co-founder and co-leader of the Easttopics platform, dedicated to representing the Central and Eastern European contemporary art scene. She was the curator of the 18th Tallinn Print Triennial, which ran in 2022 with a Central-Eastern European focus, takes care of the Hungarian contributions to the Secondary Archive platform since 2020, and has been advisory curator for Central and Eastern Europe at Donumenta Regensburg public art program since 2022. She was the curator of the Hungarian Pavilion at the Venice Biennale in 2024. She received her PhD from Sorbonne University in 2013.

[𝐏𝐑𝐄𝐃𝐒𝐓𝐀𝐕𝐋𝐉𝐀𝐌𝐎 𝐎𝐂𝐉𝐄𝐍𝐉𝐈𝐕𝐀Č𝐊𝐈 𝐒𝐔𝐃 30. 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐀𝐋𝐄𝐀/ 𝐏𝐑𝐄𝐒𝐄𝐍𝐓𝐈𝐍𝐆 𝐓𝐇𝐄 𝐉𝐔𝐑𝐘 𝐅𝐎𝐑 𝐓𝐇𝐄 30𝐓𝐇 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐈𝐀𝐍 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐈𝐀𝐋].Natječaj ...
20/07/2026

[𝐏𝐑𝐄𝐃𝐒𝐓𝐀𝐕𝐋𝐉𝐀𝐌𝐎 𝐎𝐂𝐉𝐄𝐍𝐉𝐈𝐕𝐀Č𝐊𝐈 𝐒𝐔𝐃 30. 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐀𝐋𝐄𝐀/ 𝐏𝐑𝐄𝐒𝐄𝐍𝐓𝐈𝐍𝐆 𝐓𝐇𝐄 𝐉𝐔𝐑𝐘 𝐅𝐎𝐑 𝐓𝐇𝐄 30𝐓𝐇 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐈𝐀𝐍 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐈𝐀𝐋].

Natječaj ostaje otvoren do / Open call dead-line: 31.8.2026.

Viktor Popović živi i radi u Splitu. U svojim instalacijama i objektima često koristi pronađene predmete, arhivsku građu i sirove industrijske materijale, istražujući odnose umjetničkog djela i publike te povijesnog i fizičkog konteksta izložbenog prostora. U recentnim radovima fokusira se na modernističko nasljeđe Hrvatske iz socijalističkog razdoblja, osobito na rekontekstualizaciju arhitekture 1960-ih i 1970-ih godina. Izlagao je u galerijama, muzejima i alternativnim izložbenim prostorima u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama.

Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je niza uglednih nagrada i stipendija, među kojima se ističu: Posebno priznanje na 15. trijenalu hrvatskog kiparstva (Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2025.); Ex Aequo nagrada na 29. slavonskom bijenalu (Muzej likovnih umjetnosti, Osijek, 2024.); Velika nagrada na 9. hrvatskom trijenalu grafike (Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2024.); Ex Aequo nagrada na 27. slavonskom bijenalu (Muzej likovnih umjetnosti, Osijek, 2020.); Nagrada Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara na 54. zagrebačkom salonu (Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb, 2019.); Art Omi rezidencijalni program (Art Omi, Ghent, NY, SAD, 2017.); nagrada 36. splitskog salona (Hrvatska udruga likovnih umjetnika, Split, 2009.); ArtsLink rezidencijalni program (Portland Institute for Contemporary Art, Portland, OR, SAD, 2006.); Cité internationale des arts rezidencijalni program (Cité internationale des arts, Paris, Francuska, 2005.); te Velika nagrada na 8. trijenalu hrvatskog kiparstva (Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2003.).

Njegovi radovi nalaze se u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu, Galerije umjetnina u Zadru, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci te Koroške galerije likovnih umetnosti u Slovenj Gradecu, Slovenija.

Od 1998. predaje kolegije slikarstva i crtanja na Odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu, gdje je 2018. promaknut u trajno zvanje redovitog profesora.

Viktor Popović lives and works in Split. In his installations and objects, he often uses found objects, archival materials and raw industrial materials, exploring the relationship between the artwork and the audience, as well as the historical and physical context of the exhibition space. In his recent works, he focuses on the modernist heritage of Croatia from the socialist period, especially the recontextualization of architecture in the 1960s and 1970s. He has exhibited in galleries, museums and alternative exhibition spaces in Europe and the United States.

He graduated from the Academy of Fine Arts in Zagreb. He has received a number of prestigious awards and scholarships, including: Special Mention at the 15th Triennial of Croatian Sculpture (Glyptotheque of the Croatian Academy of Sciences and Arts, Zagreb, 2025); Ex Aequo Award at the 29th Slavonian Biennial (Museum of Fine Arts, Osijek, 2024); Grand Prize at the 9th Croatian Triennial of Printmaking (Cabinet of Printmaking of the Croatian Academy of Sciences and Arts, Zagreb, 2024); Ex Aequo Prize at the 27th Slavonian Biennial (Museum of Fine Arts, Osijek, 2020); Award of the Croatian Section of the International Association of Art Critics at the 54th Zagreb Salon (Croatian Society of Fine Artists, Zagreb, 2019); Art Omi Residency Program (Art Omi, Ghent, NY, USA, 2017); Award of the 36th Split Salon (Croatian Society of Fine Artists, Split, 2009); ArtsLink Residency Program (Portland Institute for Contemporary Art, Portland, OR, USA, 2006); Cité internationale des arts Residency Program (Cité internationale des arts, Paris, France, 2005); and Grand Prize at the 8th Triennial of Croatian Sculpture (Glyptotheque of the Croatian Academy of Sciences and Arts, Zagreb, 2003).

His works are in the collections of the Museum of Contemporary Art in Zagreb, the Art Gallery in Split, the Art Gallery in Zadar, the Museum of Modern and Contemporary Art in Rijeka, and the Carinthian Gallery of Fine Arts in Slovenj Gradec, Slovenia.

Since 1998, he has been teaching painting and drawing courses at the Department of Painting at the Academy of Arts in Split, where he was promoted to the permanent title of full professor in 2018.

Foto: Darko Škrobonja

[𝐏𝐑𝐄𝐃𝐒𝐓𝐀𝐕𝐋𝐉𝐀𝐌𝐎 𝐎𝐂𝐉𝐄𝐍𝐉𝐈𝐕𝐀Č𝐊𝐈 𝐒𝐔𝐃 30. 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐀𝐋𝐄𝐀/ 𝐏𝐑𝐄𝐒𝐄𝐍𝐓𝐈𝐍𝐆 𝐓𝐇𝐄 𝐉𝐔𝐑𝐘 𝐅𝐎𝐑 𝐓𝐇𝐄 30𝐓𝐇 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐈𝐀𝐍 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐈𝐀𝐋]:Lea Vene ...
16/07/2026

[𝐏𝐑𝐄𝐃𝐒𝐓𝐀𝐕𝐋𝐉𝐀𝐌𝐎 𝐎𝐂𝐉𝐄𝐍𝐉𝐈𝐕𝐀Č𝐊𝐈 𝐒𝐔𝐃 30. 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐀𝐋𝐄𝐀/ 𝐏𝐑𝐄𝐒𝐄𝐍𝐓𝐈𝐍𝐆 𝐓𝐇𝐄 𝐉𝐔𝐑𝐘 𝐅𝐎𝐑 𝐓𝐇𝐄 30𝐓𝐇 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐈𝐀𝐍 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐈𝐀𝐋]:

Lea Vene (1987, Zagreb) je povjesničarka umjetnosti, kulturna antropologinja i teoretičarka mode. Završila je post master studij Critical Images i R-Lab na Royal Institute of Art, Stockholm, Švedska. Radila je kao kustosica u Fotogaleriji Kic i Galeriji Miroslav Kraljević. Trenutno kurira programe za međunarodni festival fotografije Organ Vida i galeriju Močvara. Radi kao istraživačica u Centru za istraživanje mode i odijevanja – CIMO i predaje kao vanjska suradnica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, Akademiji dramske umjetnosti i Die Angewandte u Beču.

Lea Vene (1987, Zagreb) is an art historian, cultural anthropologist and fashion theorist. She completed a post-master's degree in Critical Images and R-Lab at the Royal Institute of Art, Stockholm, Sweden. She has worked as a curator at the Kic Photo Gallery and the Miroslav Kraljević Gallery. She currently curates programs for the Organ Vida International Photography Festival and the Močvara Gallery. She works as a researcher at the Center for Fashion and Clothing Research – CIMO and teaches as an external associate at the Faculty of Textile Technology, the Academy of Dramatic Arts and Die Angewandte in Vienna.

Foto: Marina Paulenka

[𝐏𝐑𝐄𝐃𝐒𝐓𝐀𝐕𝐋𝐉𝐀𝐌𝐎 𝐎𝐂𝐉𝐄𝐍𝐉𝐈𝐕𝐀Č𝐊𝐈 𝐒𝐔𝐃 30. 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐀𝐋𝐄𝐀/ 𝐏𝐑𝐄𝐒𝐄𝐍𝐓𝐈𝐍𝐆 𝐓𝐇𝐄 𝐉𝐔𝐑𝐘 𝐅𝐎𝐑 𝐓𝐇𝐄 30𝐓𝐇 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐈𝐀𝐍 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐈𝐀𝐋]:Tevž Loga...
13/07/2026

[𝐏𝐑𝐄𝐃𝐒𝐓𝐀𝐕𝐋𝐉𝐀𝐌𝐎 𝐎𝐂𝐉𝐄𝐍𝐉𝐈𝐕𝐀Č𝐊𝐈 𝐒𝐔𝐃 30. 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐀𝐋𝐄𝐀/ 𝐏𝐑𝐄𝐒𝐄𝐍𝐓𝐈𝐍𝐆 𝐓𝐇𝐄 𝐉𝐔𝐑𝐘 𝐅𝐎𝐑 𝐓𝐇𝐄 30𝐓𝐇 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐈𝐀𝐍 𝐁𝐈𝐄𝐍𝐍𝐈𝐀𝐋]:

Tevž Logar (1979.) radi kao neovisni kustos, urednik i autor. Bio je kustos ili sukustos niza skupnih i samostalnih izložbi, uključujući Art Encounters Biennale – Bounding Histories. Whispering Tales (2025.); U3 – Trijenale suvremene umjetnosti – Protiv struje vremena (2024.); Lost in the Moment That Follows, The Ovidiu Șandor Collection (2023.); When in Doubt, Go to a Museum (2021.); Trijenale, 54. zagrebački salon – Without Anesthesia (2019.); Ulay: Ja drugi (2017.), Vadim Fishkin: Light Chaser (2016.); Ulay: Irritation (2015.); Crossings (2014.); Jasmina Cibic: For Our Economy and Culture za slovenski paviljon na 55. venecijanskom bijenalu (2013.); Bas Jan Ader (2012.); Tanja Ostojić: Body, Politics, Agency (2012.); Accretions II (2011.),... i surađivao s institucijama, galerijama, zbirkama i izdavačima, kao što su: Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Łódź; Fondazione Sandretto Re Rebaudengo, Torino; Kunsthalle Praha; TBA21, Beč; Zbirka Ovidiu Șandor, Temišvar; Kunsthalle, Bratislava; Bijenale grafičke umjetnosti, Ljubljana; Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka; Muzej Ludwig, Budimpešta; Galerija James, New York; VOX, Montreal; Galerija Cooper, Dundee; Američko sveučilište Beirut; CAC Geneve; Zbirka Kontakt, Beč; Nacionalna galerija Kosova; Galerija Gregor Podnar; Suprainfinit, Bukurešt; Mousse Publishing, Milano; Routledge, New York; i Artforum, New York. Za 58. Venecijanski bijenale 2019. radio je s Paviljonom Republike Sjeverne Makedonije kao kustoski konzultant i Paviljonom Republike Kosovo kao pisac. Godine 2018. uredio je monografiju o radu hrvatskog konceptualnog umjetnika Gorana Trbuljaka. Od 2009. do 2014. bio je umjetnički direktor Galerije Škuc u Ljubljani, Slovenija, i predavač Povijesti umjetnosti 20. stoljeća na Akademiji vizualnih umjetnosti (AVA) u istom gradu. Bio je scenarist cjelovečernjeg dokumentarca Projekt Rak: Ulayev dnevnik od studenog do studenog (2013.) i suosnivač je Zaklade Ulay (2014.) u Amsterdamu, gdje je sada član Savjetodavnog odbora. Između 2022. i 2026. djelovao je kao predsjednik odbora za akviziciju NLB SEE ART kolekcije u Ljubljani, Slovenija. Godine 2014. nominiran je za nagradu Gerrit Lansing Independent Vision Award (Independent Curators International) u New Yorku. Živi između Ljubljane, Slovenija i Rijeke, Hrvatska.

Tevž Logar (1979) works as an independent curator, editor and author. He has curated or co-curated a number of group and solo exhibitions, including Art Encounters Biennial – Bounding Histories. Whispering Tales (2025); U3 – Triennial of Contemporary Art – Against the Stream of Time (2024); Lost in the Moment That Follows, The Ovidiu Șandor Collection (2023); When in Doubt, Go to a Museum (2021); the Triennial, 54th Zagreb Salon – Without Anesthesia (2019); Ulay: I Other (2017), Vadim Fishkin: Light Chaser (2016); Ulay: Irritation (2015); Crossings (2014); Jasmina Cibic: For Our Economy and Culture for the Slovenian Pavilion at the 55th Venice Biennial (2013); Bas Jan Ader (2012); Tanja Ostojić: Body, Politics, Agency (2012); Accretions II (2011),... and collaborated with institutions, galleries, collections and publishers, such as: Museum of Modern and Contemporary Art, Łódź; The Fondazione Sandretto Re Rebaudengo, Turin; Kunsthalle Praha; TBA21, Vienna; The Ovidiu Șandor Collection, Timișoara; Kunsthalle, Bratislava; Biennial of Graphic Arts, Ljubljana; Museum of Modern and Contemporary Art, Rijeka; Ludwig Museum, Budapest; James Gallery, New York; VOX, Montreal; Cooper Gallery, Dundee; American University Beirut; CAC Geneve; Kontakt Collection, Vienna; National Gallery of Kosovo; Galerija Gregor Podnar; Suprainfinit, Bucharest; Mousse Publishing, Milan; Routledge, New York; and Artforum, New York. For the 58th Venice Biennial in 2019, he worked with the Pavilion of Republic of North Macedonia as curatorial consultant and the Pavilion of Republic of Kosovo as a writer. In 2018, he edited a monograph about the work of the Croatian conceptual artist Goran Trbuljak. From 2009 to 2014, he was the artistic director of the Škuc Gallery in Ljubljana, Slovenia, and a lecturer in 20th Century Art History at the Academy of Visual Arts (AVA) in the same city. He was the screenwriter of the full-length documentary Project Cancer: Ulay’s journal from November to November (2013) and is a co-founder of the Ulay Foundation (2014) in Amsterdam, where he now sits as a member of the Advisory Board. Between 2022 and 2026 he acted as a president of the acquisition board of NLB SEE ART Collection in Ljubljana, Slovenia. In 2014, he was nominated for the Gerrit Lansing Independent Vision Award (Independent Curators International) in New York. He lives between Ljubljana, Slovenia and Rijeka, Croatia.

Foto: Albe Hamiti

📌PODSJETNIK!Natječaj za sudjelovanje na 30. slavonskom biennaleu - Ovo nije još jedan biennale, otvoren do 31. kolovoza....
30/06/2026

📌PODSJETNIK!

Natječaj za sudjelovanje na 30. slavonskom biennaleu - Ovo nije još jedan biennale, otvoren do 31. kolovoza.

"Ovo nije još jedan biennale koji tradiciju i dugovječnosti želi koristi kao polugu za relevantnosti, niti je ovo još jedan biennale koji vlastitu vjerodostojnost potkrepljuje okruglom obljetnicom. Ovo nije još jedan biennale gdje od umjetnika i umjetnica tražimo da se izjasne unutra naslovne teze, niti da nam dokažu biennalnu ozbiljnost. Umjesto toga naslovom izložbe prepoznajemo cikličnosti povijesnih mijena, te jasno iščitavamo prošlost u trenutku koji živimo ovdje i sada. Ovom izložbom pozivamo i želimo stvoriti prostor koji funkcionira kao sigurno utočište i u kojem možemo zbiti redove u vremenima krize, makar bilo 'tek' u konceptualnom smislu. Želimo u dobi artificijelne ekspanzije vratiti ljudsko ljudima; u digitalnom šumu pronaći analogno; dah i slobod(n)e riječi onima koji su utihnuli.
Ovo jest još jedan biennale koji sa pozicije izvan velikih, globalnih centara otvara prostore komunikaciji. Kroz desetljeća sustavnog rasta, pokretom odozdo, naša manifestacija dokazala je neočekivano: Slavonski biennale se prepoznaje po obliku ljudskog glasa koji se najjasnije čuje kroz žamor i zamor tereta nužne suvremenosti – onim glasom koji djeluje putem usmene i osobne predaje, lančano. Poziv koji iz godine u godinu upućujemo umjetnicima se time širi dulje i dalje nego što je se dalo naslutit davne 1968. kad se prvi biennale postavio u Osijeku. Ovim 30. izdanjem Slavonskoga biennala bavimo se tom činjenicom.
Pitanje koji si postavljamo jest: Ima li umjetnost moći transformacije i moći spajanja u vremenima krize, ukoliko je biti suvremen vratiti se korak unazad, odnosno vratiti se na autonomne postavke umjetničkog djela? Ako obrnemo poziv i umjetnicima damo prednost glasa, što bi nam oni poručili?" - tekst natječaja, V. Radoš

Foto: Ivan Gundić, 'Korištenje redovnog godišnjeg odmora', 2024., dobitnik nagrade Ex Aequo na 29. slavonskom biennaleu.

Foto: Tomislav Herega

Address

Osijek

Opening Hours

Tuesday 10:00 - 20:00
Wednesday 10:00 - 20:00
Thursday 10:00 - 20:00
Friday 10:00 - 20:00
Saturday 10:00 - 13:00
Sunday 10:00 - 13:00

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Slavonski biennale posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Establishment

Send a message to Slavonski biennale:

Shortcuts

Share

Category