Jailhouse festival, Hrvatskih pavlina 7, Lepoglava (2026)

U nastojanju da ponove odličnu priču Festivala mladih iz prijašnjih godina, Nezavisna udruga mladih organizira Jailhouse Festival. Kroz 5 dana i gotovo 24 aktivnosti te svakodnevni program, mladi sa šireg područja imat će mogućnost zadovoljiti svoje aspiracije, sudjelujući u bogatom programu, odnosno u ponudi niza kulturnih, zabavnih, edukativnih te sportskih događanja.

27/08/2026

Riješili smo odakle nam novac, koliko odlazi na putovanja, plaće, zaposlenike, prostor, najam, režije i zašto naš Centar za mlade zapravo još uvijek nije Centar za mlade kakav mislimo da Lepoglava zaslužuje.

Ostala nam je još jedna brojka koja na prvu stvarno dobro zvuči.

„NUM IMA 150.000 € NA RAČUNU!!!” 😱
Pa…Da. U nekom trenutku vrlo vjerojatno i ima. 😂 A u nekom drugom trenutku ima 50.000 €. Nekad 20.000 €. Onda nekoliko dana ili tjedana kasnije sjedne uplata za novi projekt i opet ih je puno više. I upravo zato stanje računa na jedan određeni datum bez ikakvog konteksta zapravo vam ne govori koliko novca NUM „ima za trošenje”.

Dobrodošli u još jednu zabavnu epizodu projektnog financiranja. 😂

Projekti se ne financiraju svi na isti način. Za neke dobijemo velik dio sredstava unaprijed. Za neke dobijemo, primjerice, 50, 60 ili 80 posto, a ostatak tek nakon provedbe projekta, predaje završnog izvještaja i njegova odobrenja.

Kod nekih prvo nastane trošak, a sredstva dobijemo naknadno. A ponekad imamo pisanu odluku, ugovor ili drugi temelj prema kojem znamo da će nam određena sredstva biti isplaćena, ali novac još nije sjeo na račun, a već ga treba potrošiti.

Jailhouse je odličan primjer koliko to može biti zabavno.
Izvođače, dobavljače, materijale treba platiti sada. Festival baš i ne možemo zaustaviti usred koncerta i reći: „Edo, samo sekundu, čekamo da sjedne uplata.” 😂

I zato organizacija poput NUM-a mora imati dovoljno vlastite likvidnosti da može premostiti razdoblje između trenutka kada trošak stvarno nastane i trenutka kada ugovorena sredstva budu isplaćena ili refundirana. Kada novac konačno sjedne, on zapravo nadoknađuje ono što smo u međuvremenu morali financirati iz raspoloživih sredstava organizacije.

I zato stanje našeg računa može poprilično plesati. 150.000 €.
Platimo aktivnosti nekoliko projekata, platimo smještaje, platimo izvođače, platimo plaće, platimo dobavljače, platimo sve ostale troškove koji dolaze s nekoliko paralelnih projekata.
Odjednom stanje izgleda potpuno drugačije. Onda sjedne nova projektna uplata. I hop, opet smo „bogati”. 😂
Samo što taj novac vrlo često već ima ime, prezime i adresu na koju mora otići. Jedan dio pripada aktivnostima koje tek trebamo provesti, drugi putovanjima sudionika, treći smještaju, četvrti plaćama, peti nekom projektu koji traje još godinu dana.

Stanje računa nije isto što i slobodan novac. I zato činjenica da je NUM 31. prosinca neke godine imao velik iznos na računu ne znači da smo 1. siječnja mogli sjesti i raspravljati kaj ćemo si kupiti. 😂
Ne možemo. Velik dio tog novca već je namijenjen projektima za koje smo ga dobili. A tu postoji još jedna stvar o kojoj se možda manje razmišlja.

PROJEKTNI NOVAC NIJE POKLON.

Kad dobijemo projekt, s njime dobijemo i odgovornost. Projekt treba provesti. Troškovi moraju biti prihvatljivi. Dokumentacija mora postojati. Izvještaji moraju biti predani. Financijer ih mora prihvatiti. Ako nešto nije provedeno kako je odobreno ili određeni trošak nije prihvatljiv, novac se može morati vratiti. I ta opcija nam stalno mora biti u glavi. I za tu opciju novci moraju biti u rezervi.

Srećom, vraćanje velikih iznosa zbog neuspješne provedbe projekata kod nas nije nešto s čime se često susrećemo. I na to smo poprilično ponosni. Ali možda smo još ponosniji na jednu drugu stvar.

Krećemo se među brojnim organizacijama civilnog društva u Hrvatskoj i dobro znamo koliko projektno financiranje može biti nezgodno upravo zbog tih rupa između troška i isplate. NUM je kroz sve ove godine uspio poslovati bez kredita i zajmova za održavanje redovnog poslovanja, bez gomilanja dugova i bez ostavljanja neplaćenih obveza iza sebe. I to nam je puno važniji pokazatelj financijskog zdravlja organizacije od toga koliko je eura bilo na računu jednog određenog dana.

Jer cilj nije imati što više novca na računu. Cilj je biti dovoljno stabilan da možemo napraviti ono zbog čega taj novac uopće postoji. A sad, kad smo već kod toga…Hoćemo li jednog dana kupiti vlastiti prostor? 👀

Možda, ta želja definitivno postoji. Nakon prethodne objave vjerojatno vam je jasno i zašto. Ali želja i financijski odgovorna odluka nisu ista stvar. Naša financijska planiranja pokazat će možemo li si to priuštiti, kada možemo, pod kojim uvjetima i možemo li pritom zadržati dovoljno stabilnosti da nastavimo normalno provoditi sve ostalo što radimo. Ako možemo, bilo bi nam prekrasno da novac koji danas odlazi u najam jednog dana ulažemo u prostor koji će dugoročno ostati mladima. Ako ne možemo, nećemo se praviti da možemo.

Jer nakon četiri objave o financijama možda je vrijeme da kažemo i najjednostavniju stvar: NUM-u cilj nije imati novac. Cilj nam je imati dovoljno novca da možemo raditi stvari za mlade.

Ako ga imamo 150.000 €, on će završiti u projektima, edukacijama, razmjenama, lokalnim aktivnostima, prostoru, ljudima koji rade s mladima i svemu ostalome za što smo ga dobili. Ako jednog dana budemo mogli kupiti prostor, pokušat ćemo njime napraviti nešto što će mladima ostati puno dulje od jednog projekta. Jer na kraju je računica zapravo poprilično jednostavna: novac koji dobijemo za mlade, završit će na mladima. 💛

I time smo, barem zasad, došli do kraja našeg malog financijskog seciranja. 😂

Prošli smo prihode, europske projekte, putovanja, namjenska sredstva, plaće, zaposlenike, vanjske suradnike, volontere, prostor, režije i stanje na računu. Ako smo nešto propustili, pitajte. Ako želite znati kako neki dio projektnog financiranja funkcionira, pitajte. Ako želite vidjeti dokumente, javni su. Ako želite naučiti kako napisati projekt, dođite. Ako imate ideju za mlade i želite je napraviti s nama, javite se. A ako želite volontirati, vrata su vam širom otvorena. 💛

Ne obećavamo da ćemo uvijek imati odgovor iste sekunde. Ali obećavamo da vam nećemo reći da je pitanje predugačko pa ga nismo imali vremena pročitati. 😂

Transparentnost smo tražili. Transparentnost ćemo i dati. A za mlade? Za mlade smo tu i kad cijela ova hajka završi. 💛

26/08/2026

Riješili smo odakle nam novac. Riješili smo zaposlene, plaće, vanjske suradnike i volontere. Pa danas možemo pričati o još jednoj stavci koju ćete pronaći među našim troškovima: PROSTORU.

A kad pričamo o prostoru NUM-a, zapravo moramo otvoriti jednu puno veću temu. Gdje je prostor za mlade u Lepoglavi?

Vratimo se prvo malo u prošlost. U prethodnim objavama o odnosu sa tvrtkom TKIC spomenuli smo da je upravo NUM prije otprilike 17 godina bio jedan od partnera na projektu obnove prostora današnjeg TKIC-a. Da, europskim projektima bavili smo se već tada. 😎

Kao jedan od partnera dobili smo mogućnost korištenja uredskog prostora unutar TKIC-a. Ne besplatno. Prostor smo godinama koristili pod uvjetima najma, kao i ostali korisnici koji su tamo željeli imati ured.

I godinama je to bio naš ured. Ali samo ured. Nismo imali vlastiti adekvatan prostor u kojem bismo mogli provoditi aktivnosti za mlade, radionice, edukacije i okupljanja, pa smo se vrlo često morali oslanjati na druge. Tu posebno moramo ponovno spomenuti Gradsku knjižnicu Ivana Belostenca Lepoglava, koja nam je kroz godine bezbroj p**a otvorila vrata i pomogla održati aktivnosti za koje jednostavno nismo imali gdje drugdje. 💛

A onda smo 2020. godine donijeli veliku odluku. Zbog dugogodišnjih problema u odnosima s TKIC-om, koji nisu počeli s njegovim sadašnjim vodstvom i koje su kroz godine osjetile različite generacije mladih u NUM-u, a postajali su samo sve gori, zaključili smo da za vlastito normalno funkcioniranje moramo otići. I otišli smo. Pronašli smo privatni prostor u centru Lepoglave i odlučili pokušati napraviti nešto svoje.

Odnosno…„svoje”. 😂
Prostor je i dalje u privatnom vlasništvu. NUM ga unajmljuje. Najam plaćamo sami. Plin, struju, vodu, internet, smeće plaćamo sami. Prostor uređujemo sami. Sve to, trenutno, iz projekta Institucionalne podrške o kojem smo pričali u prijašnjoj objavi. Kad projekt završi, tko zna od kuda.

Kad se nešto pokvari, popravljamo. Kad nešto ne znamo, platimo. Kad pukne cijev, ne zovemo Grad da pošalje majstora. Zovemo majstora. I platimo. 😂 I tako smo malo pomalo od bivšeg kafića napravili prostor koji danas koristimo kao ured, mjesto sastanaka, radionica, druženja i aktivnosti. I pokušavamo da taj prostor bude nešto više od ureda NUM-a. Pokušavamo da bude prostor za mlade.

I to u jednom trenu prestaje biti simpatično. Jer kad pogledate druge gradove diljem Hrvatske, pronaći ćete nešto što se često zove Centar za mlade.

Prostor namijenjen mladima. Mjesto gdje mogu doći, družiti se, organizirati nešto svoje, učiti, održati radionicu, pokrenuti inicijativu, dobiti informacije, koristiti opremu ili jednostavno, biti. Takvi prostori postoje zato što je netko u određenom trenutku rekao da mladima treba njihov prostor.

Mi već godinama pokušavamo da naš prostor u Lepoglavi funkcionira upravo tako. Vrata su otvorena, imamo prostor za druženje, imamo aktivnosti, imamo Info-centar za mlade, imamo ljude kojima se mladi mogu javiti.

Ali postoji jedna poprilično velika razlika. Ovo nije javni Centar za mlade koji je Grad osigurao svojim mladima. Ovo je privatni prostor koji jedna neprofitna udruga unajmljuje i pokušava vlastitim projektima, sredstvima i radom održavati dostupnim mladima.

I iskreno? Ne mislimo da bi tako trebalo biti. Ne mislimo da bi postojanje adekvatnog prostora za mlade u jednom gradu trebalo ovisiti o tome hoće li jedna udruga ove godine dobiti dovoljno projekata da može platiti najam, struju i grijanje. Ne mislimo da bi mladi trebali imati prostor samo dok ga sami uspijevaju financirati.
I ne mislimo da je rješenje reći: „Pa NUM već ima prostor.” Imamo. Jer smo si ga sami pronašli, unajmili, uredili i plaćamo ga. I radit ćemo to koliko god možemo. Ali time problem nije riješen. Samo smo ga privremeno zakrpali. I možda je upravo to jedna od stvari za koju ćemo biti još dosadniji nego što smo bili do sada. 😃

Jer nakon 24 godine rada s mladima, europskih projekata, festivala, razmjena, edukacija, stotina volontera i generacija mladih koje su prošle kroz NUM, stvarno ne mislimo da je pretjeran zahtjev reći da mladi u Lepoglavi zaslužuju adekvatan prostor za mlade.

Ne NUM. MLADI.

Prostor koji neće pripadati jednoj udruzi. Prostor koji neće ovisiti o tome tko je trenutno predsjednik, direktor, gradonačelnik ili tko je s kim u dobrim odnosima. Prostor u kojem će jedna nova ekipa klinaca za pet godina moći doći i napraviti nešto svoje, čak i ako NUM tada više ne postoji. To je Centar za mlade.

Do tada? Mi smo skrpali što smo mogli. 😂

I dalje nas možete pronaći na adresi Trg kralja Tomislava 10, u centru Lepoglave. Vrata su otvorena. Ako želite organizirati nešto, treba vam pomoć, želite volontirati, imate ideju, treba vam informacija, želite pokrenuti inicijativu ili samo želite vidjeti što se tamo uopće događa, dođite. 💛

Mi ćemo i dalje plaćati najam, struju, vodu, grijanje, internet i povremeno majstora kad nas zgrada odluči podsjetiti koliko je stara. Ali istovremeno ćemo se i dalje boriti da jednog dana mladi u Lepoglavi dobiju prostor koji neće ovisiti o tome možemo li si ga mi priuštiti. Jer to što smo pronašli privremeno rješenje ne znači da je Grad riješio problem ili da je uopće svjestan da problem postoji.

A kad smo već riješili gdje nam odlaze novci za prostor…sutra nam ostaje možda najzabavnija brojka od svih. Zašto imamo toliko puno novaca na računu? Da. Ajmo sutra i to. 😂

Transparentnost smo tražili. Transparentnost ćemo i dati.

25/08/2026

Jučer smo riješili prvi dio naših financija; odakle nam novac, zašto imamo toliko troškova vezanih uz putovanja i zašto „veliki proračun” ne znači da imamo hrpu novca koju možemo trošiti kako želimo.

Danas ćemo proći kroz drugi dio financija i usput odgovoriti na jedno sasvim legitimno pitanje: Kako jedna volonterska udruga ima zaposlene ljude?

Vrlo jednostavno. Volonterska udruga i udruga bez zaposlenih nisu ista stvar. NUM ima volontere. Puno njih. Ali NUM već više od deset godina, ovisno o projektima, količini posla i dostupnim sredstvima, ima i zaposlene osobe. Nekad jednu. Nekad dvije. Nekad nijednu.

Jer, kao što smo objasnili jučer, velik dio našeg rada financira se kroz projekte, a neki od tih projekata ne samo da omogućavaju zapošljavanje, nego ga zahtijevaju ili predviđaju kao sastavni dio provedbe.

A kad smo već kod zaposlenih, možda je korisno objasniti i tko je zapravo tko u NUM-u.

NUM trenutno ima jednu zaposlenu osobu na radnom mjestu izvršne direktorice. Osim nje, udrugom upravlja Upravni odbor koji čine tri osobe i sve tri svoju funkciju obavljaju potpuno volonterski. Volonterske su i funkcije tajnice i likvidatorice udruge.
A iznad svih njih je Skupština NUM-a koju čine SVI punoljetni članovi udruge i kojoj upravljačka tijela odgovaraju. I pogodite, članovi Skupštine također za to nisu plaćeni. 😃

I da ne bi ispalo da jednom kad sjedneš na neku funkciju više nema micanja. Mandati naših upravljačkih funkcija traju dvije godine. Nakon toga Skupština odlučuje hoće li nekome povjeriti novi mandat ili je vrijeme da odgovornost preuzme netko drugi. Tajnica i likvidatorica imenuju se do opoziva.
A ako Skupština nije zadovoljna nečijim radom, ne mora nužno ni čekati kraj mandata. Funkcije nisu ničije vlasništvo. Ljude koji vode udrugu bira Skupština i, sukladno Statutu, može ih i razriješiti.

I to nam je zapravo dosta važan dio cijele priče. NUM nije jedna osoba, nije direktorica, nije Upravni odbor, a nije ni jedna generacija ljudi koja je trenutno najaktivnija. NUM su njegovi članovi.

Oni kroz Skupštinu biraju ljude kojima će povjeriti vođenje udruge, oni mogu odlučiti da su zadovoljni njihovim radom i ponovno ih izabrati, a mogu odlučiti i da nisu.

Dakle, kad pričamo o upravljačkoj strukturi NUM-a, pričamo o jednoj zaposlenoj izvršnoj direktorici i cijelom nizu ljudi koji upravljačke, nadzorne i članske funkcije obavljaju volonterski.
"Izvršna direktorica” možda zvuči jako korporativno, ali NUM nije tvrtka u kojoj direktor sjedi na vrhu i odgovara samome sebi. Izvršna direktorica operativno vodi rad udruge, ali odgovara njezinim tijelima, a na kraju cijela struktura odgovara članovima kroz Skupštinu.

A kako financiramo tu plaću? Ajmo na konkretne brojke. 👀

Jedan od projekata koji trenutno provodimo je gotovo dvogodišnji program Info-centar za mlade Lepoglava, financiran od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Za njegovu provedbu NUM je dobio 28.000 € za razdoblje od 20 mjeseci, a projektom je predviđeno zapošljavanje mlade osobe na mjestu koordinatora projekta. U projektnom proračunu za trošak plaće predviđeno je 750 € mjesečno.

Drugi izvor je Institucionalna podrška Nacionalne agencije za razvoj civilnog društva, kroz koju NUM tijekom tri godine prima 12.290 € godišnje za razvoj organizacije, njezinu stabilnost i institucionalni napredak. Iz tih sredstava 500 € mjesečno namijenjeno je sufinanciranju plaće.

Malo matematike: 750 € + 500 € = 1.250 € mjesečno, koje NUM dobiva NAMJENSKI da bi imao zaposlenu osobu.

I sad jedna jako važna stvar: Ne, to ne znači da naša izvršna direktorica svakog mjeseca dobije 1.250 € na račun. To je iznos kojim projekti financiraju trošak njezine plaće, odnosno bruto trošak iz kojeg se podmiruju plaća i pripadajući doprinosi i davanja.
Kad se sve oduzme, pričamo o plaći otprilike na razini minimalne plaće za puno radno vrijeme i poziciju izvršne direktorice organizacije koja godišnje upravlja stotinama tisuća eura projektnog novca i provodi desetke aktivnosti. Ne zvuči baš kao neka spektakularna „direktorska plaća”, jelda? 😃

A ni ta plaća nije nešto što nam je garantirano zauvijek. Projekt završi. Financiranje završi. Sljedeći projekt možda prođe, možda ne prođe.

I onda dolazimo do jedne puno manje zabavne strane rada udruge: osoba koja radi puno radno vrijeme mora istovremeno znati da nastavak njezina radnog mjesta ovisi i o tome hoće li organizacija uspjeti osigurati sredstva za sljedeće razdoblje.
A nije jednostavno ni s druge strane. Jer s količinom projekata, administracije, financija, izvještavanja, aktivnosti i odgovornosti koju NUM danas ima, zaposlena osoba nam nije luksuz. Trebamo je da bi organizacija uopće mogla funkcionirati na ovoj razini.

I nije to neka nova revolucionarna NUM-ova ideja iz 2026. NUM zaposlene osobe ima već više od deset godina. Broj se kroz godine mijenjao upravo prema količini posla i dostupnim projektnim sredstvima.

Ali nisu svi ljudi koje kod nas vidite ni zaposlenici ni volonteri. Postoji i treća kategorija; vanjski suradnici. To su ljudi koje angažiramo za konkretan stručni posao i uredno platimo za njihov rad kroz odgovarajući oblik ugovora - voditelji edukacija, fotografi, osobe koje vode pojedine stručne radionice, treneri na međunarodnim projektima. Netko tko odradi posao za koji trebamo određeno znanje, iskustvo ili uslugu.

A onda dolazimo do srca cijele priče. VOLONTERI. 💛
Svi članovi NUM-a svoj članski angažman obavljaju volonterski. Ali ne moraš biti član NUM-a da bi volontirao s nama. Možeš se uključiti samo u Jailhouse. Samo na jednu aktivnost, jedan projekt, jedan dan ili ostati s nama godinama.

Volonterske sate evidentiramo, o volontiranju izvještavamo nadležno Ministarstvo sukladno propisima, a volonteri za svoj volonterski rad ne primaju plaću.

Ono što mogu dobiti su stvari koje im omogućavaju volontiranje ili su dio volonterskog iskustva, kao što su hrana i piće tijekom aktivnosti, volonterske majice, ponekad nešto što su nam osigurali sponzori, priliku za sudjelovanje na nekim edukacijama i međunarodnim projektima i slične pogodnosti.

I sad dolazimo do možda nama najdražeg apsurda cijele priče: naša izvršna direktorica može istovremeno biti zaposlenica NUM-a i volonterka NUM-a.

Za svojih osam sati radnog vremena prima plaću. Ali nakon što tih osam sati završi, ako svojevoljno odluči ostati još nekoliko sati i pomoći na aktivnosti, taj dio može odraditi volonterski.

Ako ste bili na Jailhouseu, vjerojatno ste je vidjeli. I ujutro. I popodne. I navečer. I vikendom. I vrlo često duboko u noć. 😂 Na Jailhouseu dani znaju trajati 12, 15 i više sati. Dio toga ulazi u njezin posao, a dio odradi potpuno jednako kao i svi ostali naši volonteri, jer želi biti tamo i jer joj je stalo do onoga što zajedno radimo.
Ne postoji plaća od 15 sati dnevno. Ne postoje prekovremeni. Ne postoji neka tajna „direktorska dnevnica”. Postoji osam sati rada i, kad ih svojevoljno odluči dati, dodatni sati volontiranja.

I upravo zato zaposlenike i volontere ne treba suprotstavljati. Bez zaposlenih teško bismo administrativno i organizacijski održavali količinu projekata koju danas imamo.
A bez volontera? Bez volontera bismo davno stavili ključ u bravu.

Možemo napisati najbolji projekt na svijetu. Možemo povući 100, 200 ili 300 tisuća eura. Možemo imati zaposlenika koji radi osam sati svaki dan. Ali Jailhouse ne napravi jedna zaposlena osoba, pa ni Upravni odbor. Naprave ga deseci ljudi koji odluče pokloniti svoje vrijeme, znanje, živce, ruke i nekoliko neprospavanih noći nečemu za što vjeruju da vrijedi. 💛

Jedni su zaposleni, drugi su vanjski suradnici, treći volontiraju. A neki su, ovisno o trenutku, pomalo od svega. I tako zapravo funkcionira NUM.

A sutra možemo na još jedan zanimljiv dio financijskog izvještaja; najam prostora, režije, knjigovodstvo. Jer da, NUM ima i svoj prostor.

Transparentnost smo tražili. Transparentnost ćemo i dati.

24/08/2026

Prije svega, hvala. Stvarno, ogromno hvala. 💛

Nismo znali što očekivati kad smo odlučili javno ispričati što se posljednjih mjeseci događalo iza Jailhouse festivala, ali količina podrške koju smo dobili stvarno nas je iznenadila.
Hvala svima koji ste čitali, dijelili, komentirali i javljali nam se privatno. Hvala i svima koji su nam ponudili svoje vrijeme, znanje, usluge, kontakte, pravnu i svaku drugu pomoć.
Neke poruke koje smo dobili posljednjih dana samo su nas još jednom podsjetile koliko je ljudi spremno stati iza mladih kad im se za to napravi prostor.

Nakon što smo prethodnih dana od drugih tražili transparentnost, bilo bi poprilično dvolično da istu tu transparentnost nismo spremni ponuditi i sami. Srećom, kod nas ti dokumenti stvarno i postoje. 😎

Naši financijski izvještaji, izvještaji o radu i ostali relevantni dokumenti javno su dostupni na našoj web stranici, u skladu sa zakonskim obvezama. Ne morate slati zahtjev, ne morate nas zvati, ne morate imati "vezu" u NUM-u da biste znali što se u NUM-u događa. Ne morate čekati ni kolovoz da biste saznali što smo radili prošle godine. 😏

Kliknite. Otvorite. Čitajte. Eto ih: https://num.hr/dokumenti/

Štoviše, možda smo svih ovih godina premalo objašnjavali što NUM zapravo radi.
Jer Jailhouse se vidi. Tjedan dana smo u parku, glazba svira, igra se nogomet, ljudi slikaju, volontiraju, partijaju i teško nas je promašiti. 😂

Ali godina ima još nekih 358 dana. A možda dijelu javnosti još uvijek nije potpuno jasno što mi, pobogu, radimo ostatak godine i odakle nam za to novac. Pa ajmo onda.

Dobrodošli u novi mini-serijal: ŠTO RADIMO KAD NE RADIMO JAILHOUSE?

Za početak jedna stvar: Da, NUM je neprofitna udruga.

Neprofitna, međutim, ne znači da udruga ne smije imati prihode, zapošljavati ljude, isplaćivati plaće, plaćati putovanja, kupovati usluge ili imati novac na računu. Neprofitna znači da udruga nije osnovana radi stvaranja dobiti za svoje članove ili upravu i da se eventualni višak prihoda ne dijeli članovima kao profit, nego se koristi za ostvarivanje ciljeva zbog kojih udruga postoji.

Dakle, neprofitno ne znači „bez novca”. Ne znači da svi moraju raditi besplatno. Ne znači da ne smijemo imati zaposlene. Znači da novac postoji da bi se njime ostvarivali ciljevi udruge, a ne da bi završio kao nečija dobit.

A sad možemo na ono zabavnije: „NUM IMA PRORAČUN VEĆI OD TKIC-a!” 😱
Je li žalosnije ako imamo ili ako nemamo, još se nismo uspjeli odlučiti, no, nažalost nemamo još, ali dajte nam koju godinu! 😂

Ipak, postoji jedna sitnica koju vrijedi pogledati. Odakle taj novac dolazi?
Ako pogledate naš financijski izvještaj za 2025., vidjet ćete da nam je samo od Agencije za mobilnost i programe Europske unije stiglo 140.917,60 €.
Od Grada Lepoglave: 14.499,40 €. Dakle, veličina našeg proračuna zapravo puno više govori o tome koliko smo novca sposobni povući izvana nego o tome koliko novca dobivamo iz Lepoglave.

Drugim riječima, najveći dio našeg godišnjeg proračuna nije novac koji smo dobili zato što postojimo, niti novac koji nam Grad svake godine jednostavno stavi na račun.
To su sredstva koja dobivamo tako da pišemo projekte, prijavljujemo ih na natječaje, prolazimo evaluacije, provodimo odobrene aktivnosti, pravdamo svaki projekt prema pravilima financijera i za njega odgovaramo.

I još jedna jako važna stvar kad govorimo o našem „velikom proračunu”: 99% tih sredstava je namjenska. Ako smo 140.000 € dobili za provedbu Erasmus+ projekata, tih 140.000 € nije 140.000 € koje NUM ima na raspolaganju da s njima radi što želi. Taj novac smije se trošiti za aktivnosti i troškove za koje je odobren, prema pravilima konkretnog projekta.
Ne možemo, primjerice, uzeti novac koji nam je Europska unija dala za međunarodne razmjene i edukacije i odlučiti da ćemo ove godine od toga platiti Jailhouse.

Zato velik godišnji proračun ne znači da NUM ima hrpu slobodnog novca na računu koji može prebacivati kamo mu padne na pamet. Znači da provodimo velik broj projekata i kroz njih upravljamo velikim iznosom namjenskih sredstava.
Jailhouse mora imati svoje izvore financiranja. Erasmus+ svoje. Drugi projekti svoje. I svaki euro mora završiti tamo gdje je i odobren. Tako da, nažalost, „imate veći proračun od TKIC-a, platite si sami Jailhouse” nije baš financijski model koji kod nas drži vodu. 😃

A najveći dio “velikog proračuna” dolazi upravo kroz europske programe. Da, one projekte koje treba napisati. I, još nezgodnije, dobiti. 😃

NUM već godinama provodi Erasmus+ projekte, a godišnje kroz njih prolaze stotine mladih osoba i osoba koje rade s mladima. Ako znate što su Erasmus+ projekti, onda vas neće začuditi brojka od nekoliko desetaka tisuća eura povezanih s putovanjima.

Godišnje na međunarodne razmjene, treninge i edukacije, u druge države, šaljemo otprilike stotinjak mladih, volontera i osoba koje rade s mladima, a kroz aktivnosti koje organiziramo primimo ih još gotovo dvjestotinjak. Nažalost, veće međunarodne aktivnosti uglavnom ne možemo održavati u Lepoglavi jer nemamo adekvatne smještajne kapacitete za 30-ak ljudi kroz tjedan dana, pa ih većinom provodimo u Oroslavju. One koje smo ipak uspjeli održati doma možemo zahvaliti prvenstveno susretljivosti, kreativnosti i stvarno divnoj suradnji s Apartmanima Funda, s kojima smo više p**a zajedno tražili način kako smjestiti naše međunarodne grupe i napraviti da stvar funkcionira i kad kapaciteti nisu idealni.

A kad osoba iz, primjerice, Portugala, Cipra, Španjolske ili Litve dolazi na Erasmus+ edukaciju u Hrvatsku, netko mora platiti njezin put. Troškovi vezane uz putovanja u Erasmus+ projektima financiraju se prema pravilima programa, uključujući propisane iznose i udaljenosti putovanja. To nisu iznosi koje NUM proizvoljno određuje, nego dio pravila prema kojima se odobreni projekti provode i financijski pravdaju.

Zato u financijskim izvještajima vidite desetke tisuća eura troškova putovanja. Ne zato što smo konstantno na godišnjem. Nego zato što provodimo međunarodne projekte.
I znate što? Na taj dio svojeg „velikog proračuna” smo zapravo poprilično ponosni. Jer umjesto da se oslanjamo isključivo na ograničena lokalna sredstva, godinama tražimo druge izvore financiranja, pišemo projekte, prolazimo natječaje i dovodimo dodatna sredstva u rad s mladima.

A kad smo već kod toga, rado ćemo svoje znanje podijeliti. Ako neka lokalna udruga, inicijativa ili ustanova želi naučiti kako se prijavljuju Erasmus+ projekti, kako pronaći partnere, kako složiti projekt ili odakle uopće krenuti, javite nam se. Savjetovanje je besplatno. 😎

Puno bi nam draže bilo da za nekoliko godina imamo nekoliko lokalnih organizacija s velikim europskim proračunima nego da se međusobno natječemo tko je dobio više iz gradskog. Možemo svi imati proračun veći od TKIC-a. 😂 Možda usput pronađemo i koji novi model samoodrživosti. 👀

A ako vas naše financije zanimaju, stvarno ne morate nikamo „kopati”. Sve je već tamo. Na našem webu. Javno i dostupno svima. Mi ćemo vam ih samo sljedećih dana malo pomoći čitati.

Za danas smo riješili otkud nam toliki proračun, kamo odlaze deseci tisuća eura troškova vezanih uz putovanje i zašto tih 140.000 € europskih sredstava ipak ne možemo jednostavno preseliti u Jailhouse. A sutra možemo na još jednu stvar koju možda nikad nismo dovoljno dobro objasnili.

Da, NUM ima volontere. Puno njih. 💛 Ali NUM ima i zaposlene ljude.

Tko volontira, tko je zaposlen, odakle dolaze sredstva za plaće, što zapravo rade naši zaposlenici i kako uopće funkcionira organizacija koja istovremeno ima i jedno i drugo?
E, to vam objasnimo sutra. 👀

Transparentnost smo tražili. Transparentnost ćemo i dati.

23/08/2026

Dobro. Jailhouse smo završili. Ugovor koji smo tražili prije festivala konačno smo dobili pet dana nakon festivala.

Mogli smo tu završiti. Stvarno jesmo. Ali uz ugovor je stigao i dopis. I nakon svega što smo vam ispričali u prethodnih pet objava, bilo bi gotovo nepristojno da ga preskočimo. 😂

Jer u njemu smo, između ostalog, dobili svojevrsnu analizu naše odgovornosti, suradnje i ponašanja tijekom Jailhouse festivala. Od tvrtke s kojom smo mjesecima pokušavali dogovoriti uvjete da taj festival uopće možemo održati.
Pa ajmo.

🗓️ 14. kolovoza 2026. 🗓️

Pet dana nakon završetka festivala TKIC nam konačno dostavlja ugovor o suorganizaciji koji smo tražili još 30. srpnja. Uz njega – dopis.
I tu ponovno ulazimo u onu našu omiljenu kategoriju: čekaj, jesmo li mi bili na istom festivalu?

Jer nakon mjeseci tijekom kojih smo:
➡️ nekoliko p**a pregovarali o modelu financiranja koji je postojao i prethodnih godina,
➡️ nekoliko p**a raspravljali o tome tko je organizator festivala koji NUM organizira već 15 izdanja,
➡️ nebrojeno p**a ozbiljno razmišljali o otkazivanju festivala,
➡️ tražili izmjenu javnog poziva jer nije odgovarao prethodno dogovorenoj suorganizaciji,
➡️ ponovno dokazivali da možemo i moramo platiti izvođače koje smo sami ugovorili,
➡️ više p**a slali iste tehničke zahtjeve,
➡️ nekoliko p**a mijenjali planove za ugostiteljstvo nakon prijedloga direktora,
➡️ dan prije festivala dobili poziv u kojem nam se govori kojeg ugostitelja moramo angažirati,
➡️ tijekom festivala zvali nadležne zbog dodatnog šanka na prostoru za koji NUM ima rješenje,
➡️ i održali svih sedam dana programa..nakon svega toga dobivamo dopis u kojem je problem – NUM.

I tu nam je možda konačno postalo jasno zašto smo sve ove mjesece toliko različito doživljavali istu situaciju. Mi smo cijelo vrijeme pokušavali riješiti pitanje kako da se Jailhouse održi, a iz dopisa smo dobili dojam da je puno važnije pitanje postalo kako da objasnimo zašto je NUM problem.

Pa krenimo od odgovornosti.
Tijekom pregovora već smo slušali kako kao organizatori preuzimamo veliku odgovornost i kako bi nam bilo lakše prepustiti je TKIC-u.
Nismo. Preuzeli smo je. Kao što je preuzimamo već 15 izdanja.

Kad nešto nije bilo dogovoreno – dogovarali smo. Kad nešto nije bilo dostupno – tražili smo alternativu. Kad komunikacija nije funkcionirala – slali smo ponovno. I ponovno. I ponovno. Pa smo uzeli i godišnji da im ponovno osobno dođemo objasniti. Kad nismo imali prostor – pronašli smo prostor. Kad nismo mogli osigurati hranu s jednim ugostiteljem – pronašli smo drugog, pa trećeg, pa skoro i četvrtog. Kad se pojavio sporni šank – nismo ga sami micali, nego smo zvali nadležne. Kad smo mogli pokrenuti privatni postupak – nismo. Kad smo mogli otkazati festival – nekoliko p**a – nismo. Zašto?

Jer odgovornost za nas nije titula „organizatora” napisana na papiru.
Odgovornost je ono što napraviš kad nešto pođe po zlu. A vjerujte nam, ove godine imali smo poprilično prilika za vježbu. 😂

Posebno nam je zanimljivo što se u cijeloj priči ponovno pojavljuje i situacija s policijom.
Podsjetimo, policija nam je nakon događaja sa šankom objasnila da postoji zapisnik koji možemo koristiti želimo li pokrenuti privatni postupak. Mi smo to odbili. Nismo željeli tužbu. Nismo željeli dodatno eskalirati situaciju.

Šank je uklonjen i za nas je problem bio riješen. A činjenica da nismo pokrenuli privatni postupak kasnije se koristi kao argument kojim se dovodi u pitanje ozbiljnost problema na koji smo ukazivali.
I ovo nam je posebno fascinantno. Jer ako reagiramo – radimo problem. Ako pozovemo policiju – zašto zovemo policiju? Ako ne tužimo – očito onda nije bilo dovoljno ozbiljno.

Pa samo da znamo za idući put - koja je točno količina eskalacije potrebna da bi se problem smio smatrati problemom?
Mi smo mislili da je cilj riješiti situaciju.

I onda dolazimo do možda najveće ironije cijelog dopisa. Proziva se odgovornost NUM-a. A direktor TKIC-a? Za vrijeme festivala bio je na godišnjem odmoru.
Da, ponovno smo se vratili na 15. siječnja. 😂 Na prvi sastanak. Na onu rečenicu da nije dobro da su djelatnici na godišnjem odmoru kad se održavaju manifestacije od gradskog značaja.

Valjda su zato djelatnici TKIC-a vraćani s godišnjih odmora kako bi pomogli u provedbi festivala.
I opet ćemo ih ovdje pohvaliti. Jer ti su ljudi došli, radili, rješavali, pomagali i velik dio tehničkog dijela Jailhousea bez njih bi nam bio neusporedivo teži. Njima hvala. Stvarno.

Ali teško nam je prihvatiti lekcije o odgovornosti od osobe koja je tijekom festivala o kojem govori, bila na godišnjem. I možda je upravo to najbolji zaključak cijele ove serije.
Jer problem koji smo imali s TKIC-om nikada nije bio problem s ljudima koji tamo rade. Problem nije bio s ljudima koji su se vratili s godišnjih. Problem nije bio ni s osobom koja je vodila Art&Wine i svoj posao odradila profesionalno.
Problem je bio način upravljanja. Način komunikacije. Dogovori koji se mijenjaju. Već riješene stvari koje se ponovno otvaraju. Telefonski pozivi umjesto pisanih odluka. Dokumenti koji dolaze nakon što više praktički ničemu ne služe. I odgovornost koja se vrlo rado traži od svih drugih.

Mi svoju odgovornost ne bježimo preuzeti. Sigurno smo tijekom sedam dana festivala nešto mogli napraviti bolje. Sigurno smo negdje pogriješili. Organizirajte sedmodnevni festival s dvadesetak volontera i stotinama sitnih odluka dnevno pa pokušajte ne pogriješiti nijednom.
Ali postoji jedna razlika. Kad mi pogriješimo, naš je posao riješiti problem. Ne pronaći nekoga kome ćemo objasniti da je zapravo njegov.

I kad već javno govorimo o svemu što nije funkcioniralo, fer je reći i što jest.
Gradu Lepoglavi i gradskim djelatnicima hvala što su nas kroz cijelu ovu priču bili spremni saslušati, pokušavali smirivati situacije i pomagali nam riješiti bezbroj problema koji su putem iskakali.
Posebno gradonačelniku Šoštariću koji je, čak i kad se nismo oko svega slagali, bio spreman sjesti za stol, saslušati obje strane i tražiti rješenje da se Jailhouse ipak održi.
Nije sve uvijek bilo idealno, ali bilo bi nekorektno da uz sve što danas javno kritiziramo ne priznamo i ljudima koji su pokušavali pomoći. Hvala. 💛

I zato smo odlučili sve ovo ispričati.
Ne zato da bismo vam rekli na čiju stranu morate stati. Ne morate stati na našu. Pročitajte. Pogledajte dokumente koje smo objavili. Pogledajte mailove, ponude, ugovore, zapisnike i kronologiju događaja. I onda stanite tamo gdje VI MISLITE DA JE ISPRAVNO.

Nama je bilo važno samo jedno – da javnost zna što se događalo iza scene koja se javnosti godinama predstavlja kao zajednička gradska priča. Jer ako ćemo pričati o odgovornosti, transparentnosti i javnim sredstvima, onda mislimo da javnost ima pravo znati i kako je cijela ta priča izgledala iza pozornice.

Ali još važnije od toga, ovo smo morali napraviti zbog naših volontera. Zbog onih koji su nosili ovogodišnji Jailhouse kad je bilo najteže. Zbog onih koji su slušali neugodne pozive, sjedili na sastancima, uzimali godišnje na svojim poslovima da bi rješavali festival, trčali po parku, slagali program, nosili opremu, dočekivali izvođače, razgovarali s policijom i nakon svega toga još uvijek sljedeće jutro došli i pitali što ćemo dalje.
Zbog onih koji Jailhouse nose već godinama. I možda još više zbog onih koji tek trebaju doći. Nekog klinca koji će za godinu, dvije ili pet prvi put obući volontersku majicu. Nekoga tko će na Jailhouseu pronaći svoju ekipu. Nekoga tko će jednog dana preuzeti ono što mi danas radimo i napraviti ga još boljim nego što smo ga mi ikad znali napraviti. Za njih se vrijedi boriti.

I zato jednu stvar želimo reći potpuno jasno - buduća izdanja Jailhousea nam nećete oduzeti.
Ne nama kao NUM-u. Jer NUM sam po sebi nije Jailhouse.
Mi možemo napisati sto projekata. Možemo ugovoriti sve izvođače. Možemo pronaći novac, složiti program, napraviti rasporede i ispuniti svu papirologiju ovog svijeta. BEZ VOLONTERA NE MOŽEMO NAPRAVITI NIŠTA.

Jailhouse su ljudi koji nakon svog posla dolaze raditi još jedan – besplatno. Ljudi koji sedam dana žive u parku. Oni koji su ga gradili prije nas, oni koji ga nose danas i oni kojima ćemo ga jednog dana ostaviti. Jailhouse je njihov.

I možda je upravo zato ove godine toliko boljelo gledati koliko energije moramo trošiti na borbu za nešto što bi dionici ovog grada trebali čuvati zajedno s nama. Mi ne tražimo da nam itko pokloni Jailhouse. Samo nemojte oduzimati mladima ono što su sami izgradili.

Petnaest izdanja nije slučajnost. A petnaesto sigurno neće biti posljednje zato što je nekome suradnju lakše pretvoriti u prepreku nego u podršku.
Za ovaj Jailhouse borili smo se do zadnjeg dana. Za svaki idući ćemo isto. Zbog svih koji su ga ikada nosili. Zbog svih koji ga nose. I zbog svih koji ga tek trebaju pronaći. 💚💛

Hvala vam što ste pročitali našu stranu priče. Što ćete o njoj misliti – prepuštamo vama.
Pronađite svoje svjetlo u mraku.
Pronađite Jailhouse.

Address

Hrvatskih Pavlina 7
Lepoglava
42250

Telephone

+385976239589

Website

http://jailhouse.num.hr/

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Jailhouse festival posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Establishment

Send a message to Jailhouse festival:

Jailhouse festival