Shpeena DOX

05/07/2026

[SHPEENA DOX - festival malog formata, ali velikog srca]

S neopisivom težinom u grudima, pišemo ovaj tekst, probiremo po digitalnim albumima sjećanja i pokušavamo sabrati suvisle riječi o jednom festivalu, malom, ali našem.

Shpeena dox festival osmišljen je 2015. godine na inicijativu Ana Tavić, Bianca Dagostin, Neven Zulijani i Renata Kiršić Veselica, programski usmjeren na dokumentarni rod filma, kuriran da prenese emociju, u gradu Labinu koji tada te godine nije imao pretjerano za ponuditi nama mladima. Stoga smo zasukali rukave i pokrenuli nešto svoje...

Vjetar u leđa institucionalno dali su Grad Labin, tada na čelu s gradonačelnikom Tuliom Demetlika koji je osobno pohodio prvo izdanje festivala i Loredana Ružić Modrušan, viša savjetnica za kulturu, te je festival stavljen pod okrilje Labin Art Republika. Tehničku i logističku podršku dalo je Pučko otvoreno učilište Labin tada na čelu s ravnateljicom Daniela Mohorovic te Zajednica talijana. Festival su kasnijih godina poduprijeli i gradonačelnik Valter Glavičić, lani i Donald Blašković, pročelnik odjela za društvene djelatnosti Borjan Batagelj i Alfa Albona koja je pružala podršku kada festival nije znao što će.

Prvih godina budžet festivala bio je vrlo skroman, ako nas sjećanje služi na razini 300 eura stoga smo posezali pretežno za rješenjima gerilske naravi, sponzorstvima razne vrste, puno i previše volonterskog rada, dogovorima za besplatno ustupanje filmova i raznim drugim logističko-tehničkim peripetijama koje su obilježile naš festival. Iako bez smislenog budžeta, gdje su često ulagani i osobni novci (čak više godina za redom) samo da bi u Labin stigli filmovi koje smo si zacrtali da naša publika mora pogledati, odnosno mora moći pogledati, kako bi prenesli poruku našoj publici i možda nekome proširili pogled na svijet.

Od prve godine programski smo u različitoj dinamici održavali miks radionica o filmu, ili s njim povezano, za djecu (imamo prekrasnih uspomena na našoj Facebook stranici), reviju filmskih ostvarenja od hrvatskog do europskog, ali i svjetske produkcije, od čega smo često promicali i lokalne autorske priče, i poneki glazbeni intermezzo od solo koncerata do DJ nastupa.

Neki naši volonteri sada su filmaši, (Toni Juricic je čak završio na naslovnici Kinedok kataloga 2026.), neka djeca koja su sudjelovala na radionicama kasnije su nam pomagala u volontiranju, neke veze i prijateljstva ne mogu se raskinuti samo zato što smo odlučili zatvoriti ovu priču nakon lanjskog jubilarnog izdanja.

Vremena se mijenjaju, Labin više nije isti grad, Shpeena dox je od doslovno jednog od ključnih programa za mlađe u konačnici hiperprodukcijom raznih ljetnih manifestacija izguran u neke nove termine te je počelo biti sve teže pozicionirati se u masi ljetnih događanja što je ponekad i rezultiralo vrlo malim brojem publike na nekim filmovima. Tražili smo razna rješenja svake godine, nije bilo savršeno, ali smo uvijek davali sve od sebe.

Nakon guranja festivala na leđima dvije od četvero pokretača sve te godine, dođe i do zamora obzirom da ni jedno ljeto nije bilo zbog festivala mirno, dok su se drugi bućkali u moru bezbrižno, mi smo živčanile zbog raznih stvari, vremenske prognoze, tehnike, budžeta ili svega toga odjednom. No sada kada se festival neće održati, pitamo se što ćemo raditi bez tog stresa?

Usprkos svim vrstama prepreka, koje su poznate svima onima koji nešto u kulturi i produciraju, gurali smo naš mali, veliki festival, a jedinu pauzu koju smo imali bila je 2020. zbog pandemije.

Festival je mjenjao oblike, trajanje, a posljednjih se godina udomio pri POU Labin u i ispod Kina Labin, kada je i ostvario financiranja Hrvatskog audiovizualnog centra, zbog kojih su izdanja festivala mogla biti nešto raskošnija, fotografije profesionalnije i mogli smo si priuštiti neke dugo priželjkivane filmove.

2025. slavili smo 10. jubilarnu godinu, tijekom festivala naša Ana postala je majka, čime se njezin fokus trajno promijenio. Stoga je bilo neminovno da se uloga festivala koji nema svoju plaćenu logistiku i ljudstvo promijeni. Voditi festival bez resursa dalje i u novim okolnostima s novim vodstvom Učilišta nije bila opcija.

Ponekad su najteže odluke i najispravnije.

Ono što ostaje trajno utkano u tkivo Labina je da je zbog istinske ljubavi prema filmu od 2015. razvijana publika koja je sudjelovala, gledala filmove i podupirala naš festival (iako su ponekad filmovi bili zbilja teški za gledanje jer su pričali o vrlo dubokim ljudskim traumama), da je Labin postao jedno od nezaobilaznih mjesta na mapi gdje se može pogledati dokumentarni film, da je kumulativno kroz festival prošlo oko 4000 gledatelja odnosno prosječno 400 po festivalskom izdanju, da su stvorena neraskidiva prijateljstva i bezbroj uspomena.

Od festivala nastao je i Flame.in laboratorij dokumentarnog filma koji svoj život nastavlja dalje, a što ćemo osmisliti i provoditi u narednom vremenu valja tek vidjeti.

Ono što znamo je da od filmova ne odustajemo, samo im moramo naći novi dom i neki novi format, a i moramo si dati vremena.

Zahvaljujemo svima koji su nam dali od samih početaka vjetar u leđa, posebno vjernoj publici i podupirateljima te medijima posebno Radio Labin.

Do nekog novog susreta, pozivamo da prođete po foto albumima, zbilja su budna oka naših fotografa ulovila neke vrlo posebne trenutke.

Hvala svima od ❤

Ana i Renata