24/11/2025
⚠️(crtica kulture) Neboder na adresi ILICA 1 danas izgleda potpuno drugačije nego prije 65 godina, kada je izgrađen. Bio je prvi poslovni neboder u Hrvatskoj i prva zgrada u bivšoj državi koja je imala aluminijsku fasadu. Gradnju nebodera građani Zagreba pratili su s posebnom pažnjom, ponosni na ovo čudo tehnike u centru glavnoga grada. Visok je 70 metara a zbog svog tada suvremenog izgleda i prve aluminijske fasade (usporedno nastaju prve "limenke" sa alu fasadom) plijenio je pažnju mnogih.
Građen je kao cjelovit i potpun projekt, dizajniran izvana i iznutra do posljednjeg detalja. Sam neboder rađen je prema arhitektonskom rješenju Josipa Hitila, Slobodana Jovičića i Ive Žuljevića. Prizemlje i atrij oblikovali su Neven Šegvić i Bernardo Bernardi, reljefne ukrase na zidu izradio je kipar Vojin Bakić, dok je Edo Murtić izveo zidne kompozicije. Kao suradnici na neboderu radili su arhitekti i dizajneri Mario Antonini, Milan Dobrić, Vladimir Frgić i Emil Weber. Na 14. i 15. katu nalazila se posebno impresivna kavana. Bernardo Bernardi dizajnirao je namještaj, a Vojin Bakić u kavanu je smjestio skulpturu Razlistani oblici. Edo Murtić oslikao je strop kavane, a Raoul Goldoni tehnikom grafita oslikao je zidove bara i prostor šanka. Neboder je završen već 1958., ali ga je službeno otvorio rezanjem vrpce tadašnji gradonačelnik Većeslav Holjevac 22. kolovoza 1959.
Neboder je 2001. godine kupio Nikola Doimi Frankopan, direktor Frankopan nekretnina za šest milijuna eura. Obnova nebodera počela je 2006. godini i dovršena početkom 2008. godine. Projekt je osmišljen od strane internacionalne organizacije arhitekata i dizajnera interijera AukettFitzroyRobinson u suradnji s arhitektonskim studiom Proarh d.o.o., dok je stvarni rad obavljala građevinska tvrtka Strabag. Iako je gradski Zavod za zaštitu spomenika kulture inzistirao da fasada bude s originalnim aluminijskim prstenovima, neboder je ipak rekonstruiran tamnosivim, gotovo crnim, umjesto originalnim svijetlim staklima.
S vrha nebodera pruža se pogled na Trg bana Jelačića, Manduševac, Kaptol, Gradec, Gornji i Donji grad. Vidikovac je nakon obnove za javnost otvoren 2013. godine pod imenom ‘Zagreb Eye’, a do njega se dolazi liftom koji ide izravno do vrha.
Što se tiče samog vidikovca, neke od zanimljivosti koje ga prate je da je na zadnji kat je 1967. postavljena ograda tek nakon što se jedan mladić bacio s vrha i pritom usmrtio i prolaznicu na koju je pao! (Užas)
Možda najzanimljivija je činjenica kako je s vrha tog nebodera, na jugoslavenski Dan Republike, 29. studenog 1970. godine, djevojka i supruga pok.Zvonka Bušića, Julienne Bušić uz pomoć prijateljice bacala je letke koji su zagovarali neovisnost Hrvatske od Jugoslavije. Obje su uhićene i zadržane u zatvoru dok nije intervenirao američki konzulat u Zagrebu. Za širenje “neprijateljske propagande” koja “zagovara ili potiče na nasilnu ili neustavnu promjenu društvenog sustava ili državnog poretka” u Komunističkoj Jugoslaviji vlasti su zahtijevale kaznu zatvora u rasponu od 3-12 godina.
Hrvatsko proljeće, masovni prosvjedni pokret studenata i intelektualaca koji se dogodio 1971. godine, još je uvijek tek bio na pomolu, pa je u tom smislu letak bio avangardni, vjesnik događaja koji dolaze, budući da su mnoga pitanja prosvjednika Hrvatskog proljeća bila identična onima iznesenim u letku iz 1970. Ishod oba događaja također je bio identičan.
