Noćni život u Biogradu u živi 24 sata na dan, tako da nakon opuštanja uz more u nekom od restorana možete zabavu nastaviti u brojnim noćnim klubovima,gradskim aktivnostima i caffe barovima koji su otvoreni do ranih jutarnjih sati. Najveći procvat Biograd je doživio kao prijestolnica srednjovjekovnih hrvatskih vladara, a godine 1102. u njemu je okrunjen i hrvatsko-ugarski kralj Koloman. Godine 1202
. Biograd je utočište bjeguncima iz Zadra (→Križarska opsada Zadra), te se naziva i Zara vecchia. Tijekom 13. stoljeća gradom upravljaju cetinski knezovi, vranski templari i bribirski knezovi Šubići. Od 1409. do 1797. je pod vlašću Venecije. Stradao je u mletačko-turskim ratovima, a 1521. i 1646. je porušen i zapaljen. U 16. i 17. stoljeću u Biogradu je središte hrvatske narodne vojske koja je imala veliku ulogu u protuturskim ratovima. Zbog ratnih stradanja njegova važnost opada, da bi opet ojačao početkom 19. stoljeća kada za vrijeme francuske vladavine dobiva općinu i sud. Turistički razvoj Biograda počeo je između dva svjetska rata. Prvi gosti, Česi, počeli su dolaziti u Biograd tijekom 1920-ih. Prvi hotel sagrađen je 1935. na mjestu današnjeg hotela Ilirija. Tijekom srpske agresije grad je pretrpio velika razaranja dalekometnim topništvom jer su ga pobunjeni Srbi pokušavali zauzeti. 14. lipnja 1993. napali su grad raketnim sustavom Orkan s kasetnim punjenjem. Tzv. „zvončići“ na plaži Soline ubili su 5 osoba: Lidiju Vrankulj (prognanicu iz Polače), Danijelu Vidaković te Marijana Pulića, Jozu Tomića i Karla Paića, koji su bili pripadnici Specijalnih postrojbi Glavnog stožera HV-a. Još 7 osoba teško je ranjeno.[1] Za ovaj ratni zločin do danas nitko nije odgovarao. Novi teški topnički napad dogodio se 30. lipnja. Grad je osvojio srebrnu medalju i prestižnu nagradu Srebrni cvijet Europe 2007., za hortikulturno i urbano uređenje mjesta.