02/07/2026
Ekran stoji tamo gdje bi netko iz 15. stoljeća najmanje očekivao - na trgu ispred kuće koja ni tada nije pripadala mjestu u kojem stoji.
Mjesto otvaranja festivala i prikazivanja ostalih open - air projekcija.
Turska kuća grada Bakra.
Kuća bez kutova.
Nitko ne zna tko ju je sagradio ni kada. 13. stoljeće, možda 14. - dovoljno davno da su činjenice odavno ustupile mjesto pričama. Jedna kaže: pomorac se zaljubio u Turkinju, doveo je u Bakar, pa joj sagradio kuću kakve nema nadaleko, da joj čežnja za domom bude barem malo lakša.
Druga je manje romantična - žena koja je gunđala da drži “sva četiri kuta kuće” i muž koji je na kraju srušio staru kuću i sagradio novu, bez ijednog kuta, samo da je ušutka.
Ne znamo koja je verzija istinita. Možda nijedna. Ali obje govore isto - o kući koja ne pripada mjestu u kojem stoji, orijentalni čardak usred primorske jezgre, oblik koji je trebao biti stran, a srastao je s gradom kao da je oduvijek bio tu. Zvali su je i “kuća slikara” - jer je odavno privlačila one koji previše gledaju, koji ne mogu proći pored nečega što ne pristaje, a ipak pristaje.
Vidimo se na otvaranju
📍Bakar, Plačica
