15/06/2023
„Prije i tijekom izrade dokumentarca La hora de los hornos isprobali smo različite metode distribucije revolucionarne kinematografije, one koje smo dotad bili promislili. Svaka projekcija za militante, kadrove srednjeg ranga, aktiviste, radnike i studente postala je – bez da smo si unaprijed postavili taj cilj – neka vrsta proširenog sastanka ćelije, kojeg su filmovi bili dio, ali ne i najvažniji faktor. Tako smo otkrili novi aspekt kinematografije: participaciju ljudi koji su do tada bili smatrani gledateljima. Ponekad su nam sigurnosni razlozi nalagali da se nakon projekcije raziđemo što prije, ali smo shvatili da distribucija te vrste filma ima malo smisla ako nije nadopunjena sudjelovanjem drugova, ako rasprava nije otvorena temama koje filmovi sugeriraju. Također smo otkrili da je svaki drug koji je prisustvovao takvim projekcijama činio to s punom sviješću da krši zakone sistema i izlaže svoju osobnu sigurnost mogućoj represiji. Ova osoba više nije bila gledatelj; naprotiv, od trenutka kada je odlučila prisustvovati prikazivanju, svrstavajući se na jednu stranu preuzimanjem rizika i doprinošenjem vlastitog življenog iskustva susretu, postao je glumac, važniji protagonist od onih koji su se pojavljivali u filmovima. (…) Izvan ovog prostora koji su filmovi u tom trenutku pomogli osloboditi, nije bilo ničega osim samoće, nekomunikativnosti, nepovjerenja i straha; unutar oslobođenog prostora situacija je pretvorila sve u suučesnike čina koji se upravo odvija. Rasprave su se razvijale spontano.“
„U tom su razdoblju pokrenute neke od najveličanstvenijih inicijativa u povijesti kinematografije što se tiče filmske forme i praktične organizacije (…) Period između 1965. i 1974. godine vjerojatno je najplodniji i najuzbudljiviji u povijesti filmskih oblika i kinematografskih propozicija,...
