03/06/2026
ODRASTAŠ, SINE
Suza radošću prebojena, nakapava tek ispeglanu bluzu, uzdah se kida,
tvoj divan zvonak glas umiruje majčino srce...
Tamo si, međ svojim vršnjacima, harlekinski neko kralj je Mida,
svet oko tebe bukti, oslikan vriskom dece....
Na mah i dalje prolazim hodnicima tvog detinjstva, mirisa koji ostaje zanavek,
puderast s nebesa je sišao, pao na dlanove moje, neprolazni vavjek ..
Slika sliku sustiže, usnulo majušno, krhko samo moje biće,
umireno nedrima majke, blagoslovom zaspalo u naručju njenom, a iznad horizont usnulo sviće....
Zar ne beše dan jučerašnji kad izgovorio prvu si reč,
korak svoj nesigurno, klecavo načinio,
a ja već vidim dečaka kojeg poji života vrč, odrastanja i školskih zavrzlama toka se priklonio....
Vrtoglavo hita vreme, a tako kleto zaustavila bih satnicu,
za još malo dragosti, pustopašja dečijeg,
zagrljaja i iskidanu mi ogrlicu...
Zagrizoh usnu, puštam da život te vodi,
oslonac, stožer na šahovskoj sam tabli - ne i glavna figura onog malenog bića, koje ka meni hodi...
Kradomice naše slike promatram, zavidljivo što ne trajahu jošte malo...
odbacuješ u hodu detinje, toneć u
svoje buduće, životno ralo...
Rasteš, a ja te srcem ne dam,
i biće tako dok dišem, onaj septembarski dan, kraja Zvezdare,
pod okriljem sutona, kad ugledah tvog lika plam,
utkan zanavek u tkivo, krvcu dok me ima, slovom imena tvog - Ostroga gôre....
Autor Dragana Ilić - poezija, proza