06/10/2019
U ovom triptihu ja bih rekla nešto o poemi Hram, koju sam posvetila Borisu Laziću, budući da je na čudan način i inspirisao njen nastanak.
Reč jeste o izvesnom duhovnom uzdviženiju, stepenicama ili lestvicama, nebitno: taj duhovni uspon traži konkretnu, opipljivu, stvarnu i živu žrtvu koja ima svoje ime, možda i JMBG, broj zdravstvenog osiguranja i adresu.
Poema se tiče duhovne ekonomije sa neumoljivim matematičkim pravilima i principima: uvek se nešto daje za nešto; troši se da bi se dobilo; dobitak nije uvek vredan utroška, tj. žrtve, a ta večita tenzija među vrednostima koje smo dali da bismo stvorili nove vrednosti, predmet je naše životne muke i svih dvoumica, oduvek i zauvek.
Znam da nećete i ne možete uživati u čitanju; na opet neki čudan način, uživanje i poimanje se dele kao zavađena braća; kada bi barem postojala nada za uživanjem u poimanju u ovom našem vremenu!
NOVA POEZIJA SANJE DAČIĆ HRAM (posvećeno pesniku Borisu Laziću) Da bi ušao u hram i prineo žrtvu kako je pisano (na svetom postolju sa žrtvenikom i prozorom što gleda u padajuće sunce, i otvorom što...