07/05/2026
Maja Salkic
"Godinama svjedočim činjenici koliko često ne pridajemo dovoljno značaja našim glumcima i glumicama, kako njihove uspjehe olako prihvatamo i relativiziramo. Iz takvog nehajnog odnosa najčešće u zaborav potiskujemo i historiju teatra, a nju je, razumljivo, teško pisati.
Ostaje zabilježena tek kroz fragmente, plakat, programsku knjižicu ili snimak predstave. Ono što zaista živi, dokle god postoji i posljednji gledalac koji pamti, jeste sjećanje. Međutim, kao profesionalci, odgovorni smo da to sjećanje bilježimo, kroz eseje, knjige, ali još važnije kroz dokumentarne zapise.
Selma Alispahić je uvijek imala, i danas ima, tu vrstu odgovornosti. Sigurna sam da je njen najveći motiv bio odati poštovanje kolegi Draganu Jovičiću. On je to mogao osjećati kroz svih dvadeset godina njihovog zajedničkog djelovanja. Danas film svjedoči o njemu, kao čovjeku i glumcu, ali i o cijeloj ekipi predstave, te na kraju o SARTR-u i jednom velikom razdoblju u ne tako dugoj, ali izuzetno važnoj historiji našeg teatra.
Vjerujem da mnogi spomen na SARTR povezuju upravo sa Ay Carmelom. Bila je to vrhunska predstava, sa izuzetnim glumačkim ostvarenjima Selme Alispahić i Dragana Jovičića, kao i Meide Šupuk i Jasenka Pašića. Predstava koja je profilirala SARTR kao teatar otpora, borbe protiv svih oblika ugnjetavanja i glas slobode. Igrala se u različitim prostorima, teatarskim i ambijentalnim, i pokretala svakoga ko je imao priliku da je pogleda.
Ponosna sam što su SARTR i MESS donijeli zajedničku odluku da, prije svega zahvaljujući Selminom velikom trudu, ideji i autorstvu, u svojoj kolekciji imaju ovakvo vrijedno djelo. Modul Memorije, Dan pobjede nad fašizmom, MESS i SARTR, svi zajedno govorimo o jednom vremenu i ljudima koji su živjeli pozorište i sa pozorištem.
Zahvaljujem Selmi na neizmjernom trudu, kao i svima koji su doprinijeli realizaciji filma."
