26/03/2026
Moja kolekcija ‘Izmedju jave i sna’ polako, ali lijepo napreduje. Kolekcija je prica o femicidu, o ubijenim zenama u nasoj Bosni i Hercegovini. Svaka slika je trenutak postojanja, svaka slika nosi ime jedne nastradale. To je moj polusaj dizanja svijesti, da se promijeni mentalitet i da se one ne zaborave nikada.
Ova kolekcija ne prikazuje smrt, već unutrašnja stanja žena čiji je život nasilno prekinut.
Svaka slika je jedno stanje svijesti – ne trenutak nasilja, nego trenutak postojanja.
Voda, lebdenje, san, rastvaranje tijela i tkanine postaju metafora:
• prelaska
• gubitka granica
• tihe snage
• prisutnosti koja ne nestaje
Ova kolekcija nastala je iz potrebe da se govori o ženama koje su ubijene – ali bez prikazivanja njihove smrti.
Na ovim slikama nema nasilja.
Postoje samo tijelo, dah i prostor između njih.
Figure lebde, tonu, rastvaraju se u vodi i boji. Njihove oči su zatvorene, ne zato što ne vide, već zato što su okrenute prema unutra. Svaka slika predstavlja jedno stanje – san, predaju, tišinu, težinu, mir. To nisu faze smrti, već stanja postojanja.
Voda se pojavljuje kao simbol granice koja ne razdvaja, već spaja. Tijelo se ne raspada – ono se oslobađa forme. Tkanina, koža i prostor gube jasne ivice, kao sjećanje koje ostaje i kada tijelo nestane.
Ove žene nisu prikazane kao žrtve, već kao prisutnosti.
Njihova snaga nije u otporu, već u dostojanstvu.
Njihov glas je tih, ali uporan.
Ova kolekcija nije pokušaj objašnjenja femicida.
Ona je pokušaj vraćanja unutrašnjeg svijeta onima kojima je on nasilno oduzet.