27/09/2022
Sluškinja Gospe od Fatime
Gospodu svome zavještam ovaj moj dnevnik. Neka to ostane tajna između mene i Njega. Osim mene i Njega niko ga nikada neće čitati. Spaliti ću ga u pepeo čim ga napišem. Služim Boga od djetinjstva i nikada nisam posumnjala u Njegovu ljubav. Ja Franciska dos Santos, sluškinja Gospe od Fatime priznajem da sam sagriješila. Međutim, ovaj grijeh ne mogu ispovjediti ni kod jednoga svećenika, niti kod časnih majki. Njihov grijeh je veći od moga. Časno sam služila Gospodu Bogu, Gospi od Fatime i našemu redu Sestara sluškinja Gospe od Fatime. Bila sam im odana od prvoga dana kada me majka dovela u ovaj samostan. Moram reći da je služenje Bogu oduvijek bilo uobičajeno u mojoj porodici. Majka, da joj Bog dušu prosti, bila je časna karmelićanka. Roditelji su joj branili da se zaredi pa su je tako bez njene volje udali za moga oca. Bila je s njim u braku dvije godine i za to vrijeme na svijet je donijela mene i moga brata Franciska. Nakon dvije godine je pobjegla od oca i dugo vremena niko nije znao gdje je i da li je živa. Konačno nakon više godina javila se roditeljima i rekla im da ne brinu te da se nalazi u jednom od samostana. Kasnije im je rekla i gdje je taj samostan pa su je povremeno posjećivali. Moj otac Miguel dos Santos, pobožni i predani sluga Božiji je toliko bio pogođen majčinim bijegom i saznanjem da je majka natjerana u brak da se odmah zaredio u benediktinsku kongregaciju. Nakon toga nikada nije napustio zidine samostana. O meni i bratu su se brinuli baka i djed. Često su nas vodili kod majke a i majka je kasnije povremeno dolazila kod nas. Nije voljela pričati o svom životu prije zaređivanja. Nikada to nije činila. Međutim, sa mnom je imala posebne razgovore. Od trenutka kada sam je upoznala nakon godina izbivanja uvijek mi je posvećivala posebnu pažnju. Govorila mi je da sam poput nje. Govorila bi:"Moje tijelo tinja nekakvom vatrom strasti koju samo pokora, molitva i služenje Gospodu može ugasiti". Rekla mi je da je oduvijek
