11/07/2025
Godinama, još od osnovne škole, pokušavam nešto napisati pa izbrišem ili sakrijem u mojim knjiga sama od sebe. Jer boli i nikad nije dovoljno. Još kao djevojčica zamišljala sam kako vas vidim u autobusu pa ću vas odvesti kući, kako idete našom ulicom prema kući, našli ste nas… pišem ponovo i dozvolit ću da svi vide, ne krijući od sebe i od drugih, dok me juli guši…
Pišem vam iz srca koje godinama nosi bol koju ne umije izgovoriti naglas.
Pišem vam iz tišine koju ostavljate svakim danom u mom životu, iako vas nikad nisam zagrlila.
Ali osjećam vas. I čekam vas.
Čak i kad znam da nećete doći.
Dedo, kažu da si bio heroj.
Pričali su mi ljudi koje si spasio. Došao jedan od preživjelih da te traži one godine kada smo ti dženazu klanjali, da se zahvali. Izgleda nije znao.
Govore o tebi s poštovanjem, sa suzama u očima.
I ja te pokušavam sastaviti iz tih riječi, iz tih pogleda, iz priča koje mi drugi šapuću kao svjedočanstvo tvog hrabrog srca.
I zato boli još više.
Još više boli jer te nemam cijelog.
U Potočarima, u toj zemlji bola, ukopan je samo dio tebe. Samo dio lobanje. A ti si bio čovjek cijelog srca.
Cijelog života.
I nećemo odustati dok i tvoje preostale kosti ne pronađemo. Zaslužuješ da odmaraš u miru. Da tvoje ime ne ostane djelimično, kao rana na bijelom nišanu.
Daidža, i tebe tražim.
Tražim vas u šumi, u vjetru, u ljudima koje srećem.
Zamišljam kako hodate ispred mene na Maršu mira, kako ste prošli put kojim ja danas idem umjesto vas.
Ali najteže je kada dođem u Potočare,
kad ja stignem, a vi niste mogli. Pa ne smijem da podignem glavu dok nas sve majke gledaju i dočekuju, jer znam medju nama traže one koji su otišli prije 30. g.
Imam vam toliko toga za reći.
O životu. O borbi. O uspjesima i padovima.
O tome koliko vas volim, koliko mi nedostajete.
Možda vas nikad nisam vidjela, ali vas nosim u sebi više nego mnoge koje vidim svaki dan.
Vi niste prošlost.
Vi ste moj ponos. Moja snaga. Moj razlog.
I dok god koračam, hodat ću za vas. Dok god dišem, govorit ću o vama.
I neću stati
Dok dedo ne dobije cijeli mezar.
Dok pravda ne dobije ime.
Dok svijet ne shvati, šta znači izgubiti, a nikad ne prestati tražiti.
Dok ne prestane negiranje genocida
Volim vas.
