29/08/2025
Priča o Muhamedu Jusiću (ne)zaboravljenom jezerskom heroju... ❤⚜
Početkom 90-ih godina, nakon što je postalo očigledno da se bivša država Jugoslavija raspada, počevši od Republike Slovenije, pa preko poznate "Balvan revolucije" u Republici Hrvatskoj koju su poveli pobunjeni Srbi uz podršku tadašnje JNA i paravojnih zločinačkih organizacija iz Srbije koje su između ostalih počinile strašne zločine u Vukovaru, Ovčari, Škabrnji... svima je postalo jasno šta se priprema i našoj domovini.
Uvidjevši to stanje i jasan cilj koji ima srpskočetničko rukovodstvo predvođeno ratnim zločincima Miloševićem, Karadžićem i Mladićem i mitskim snom o stvaranju "Velike Srbije", mnogi naši sunarodnjaci, ne samo iz Bosanske Krajine već iz svih dijelova naše domovine koji su se tada zatekli van granica BiH, počeli su s aktivnim pripremama i vojnim obukama kako bi se što prije mogli uključiti u odbranu domovine.
Jedna takva baza za obuku bila je i u Republici Hrvatskoj u okolini Zagreba, tačnije u naselju Jastrebarsko, gdje su se naši ljudi, bez imalo razmišljanja, patriotski nastrojeni ljubavlju prema domovini, okupili i počeli aktivno pripremati i uvježbavati, da bi na koncu počeli da se organizovano prebacuju do svojih rodnih mjesta kako bi se stavili na raspolaganje tada TO, a kasnije ARBiH, ne sluteći šta ih čeka. Međutim, ljubav prema domovini i kućnom pragu nadjačala je sve… Među njima je bilo i naših Jezerana, a jedan od njih je naš heroj Muhamed Jusić, sin Muharemov i mezimac majke Fatime.
Muhamed je rođen u Jezerskom 1. aprila, 1966. godine od majke Fatime i oca Muharema, koji je već ranih osamdesetih preselio na bolji svijet.
Bio je najmlađi od trojice sinova koje su Muharem i Fatima odgajali i dali na raspolaganje našoj domovini. Sva trojica su bili pripadnici časne ARBiH, tačnije najstariji sin Hašim, pripadnik vojne policije, srednji sin Halid, pripadnik 511. Slavne brdske brigade, te Muhamed, pripadnik
specijalne jedinice "Odjela za specijalna dejstva" u sastavu 5 Korpusa.
Osnovnu školu je završio u Jezerskom, a nakon toga, s napunjenih 18 godina, odlazi da radi u građevinsku firmu Tempo u Zagrebu. Kada je uvidio šta nam se sprema, aktivno se uključio u dobrovoljačku obuku koja se tad odvijala u već pomenutom naselju Jastrebarsko. Prema riječima brata Hašima, Muhamed je bio izuzetno mirna i druželjubiva osoba, volio je sport, a aktivno se bavio i trenirao taekwondo u zagrebačkom klubu Maksimir, gdje ostvaruje zapažene rezultate. Dokaz tome su mnoge osvojene medalje i plakete koje su ostale iza njega. Također je trenirao i košarku.
Polovinom augusta 1992. godine, nakon potpune obuke, s još 600 boraca kreće pješke da se prebacuje preko okupiranih dijelova Republike Hrvatske, tzv. SAO Krajine, gdje se 18. augusta 1992. uspijeva probiti i doći do Gate (BiH). Nakon toga, organizovanim prijevozom se upućuju prema kasarni u Bihaću gdje ostavljaju naoružanje te se isti dan upućuje ka rodnom Jezerskom kako bi posjetio majku i rodbinu.
Vrijedi istaknuti jedan zanimljiv detalj jer sam godinama slušao priče o našem Muhamedu, njegovom dolasku, borbi i nestanku. Kroz te priče, mislio sam da je to san,predviđanje neko ali kroz govor brata Hašima i potvrđeni datum, posložio sam sebi u glavi činjenice i onda sam postao siguran da se ustvari to sve dešavalo...naime, sjećam se da sam tog dana, 18. augusta 1992., kao kroz maglu, sjedio s majkom u avliji.
Bilo je jako vruće, pravi ljetni period, kada je odjednom neko nazvao selam i brzo prošao i otišao do komšije Hašima. Majka je otpratila selam i rekla: "Ovo je sine Muhamed, on je Hašimov brat, izgleda da je došao iz Hrvatske."
Podigao sam se i samo sam uspio da ga vidim onako s leđa… visoki plavi momak stamene sportske građe.
Lice mu, nažalost, nisam uspio registrirati jer sam tada imao 6 godina. Ispostavit će se da sam ga tada prvi i posljednji put vidio.
Nakon par provedenih dana u rodnom Jezerskom, prema svjedočenju brata Hašima, 27. augusta 1992. po Muhameda i ostale dolazi prijevoz iz kasarne gdje se uključuje u specijalnu jedinicu "Odjela za specijalna dejstva" u sastavu 5 Korpusa.
Sljedećeg dana, 28. augusta 1992. godine, odlazi na liniju u rejonu Golubića (Bihać) gdje u žestokim borbama s agresorom nestaje i gubi mu se svaki trag… Nažalost, ni do današnjeg dana nije pronađen.
Odred za specijalna dejstva formiran je 7. aprila 1992. godine, a rasformiran 15. marta 1994.godine. Kroz Odred je prošlo više od 1.000 boraca, od kojih je 46 dalo živote za državu BiH, njih 130 je lakše ili teže ranjeno, dok se 2 borca vode kao nestali, a jedan od njih dvojice je naš Muhamed.
Majka Fatima zajedno sa sinom Hašimom i Halidom posvetila je ostatak svog života u potrazi za njim, tražeći ga onoliko koliko je bilo u njenoj moći. Skromna i povučena, pokušavala je na sve načine da dođe do neke informacije, nekog traga, ali nažalost, nije uspjela. Mezar svog Muhameda nije dočekala, a preselila je i ona u međuvremenu.
Naš Muhamed je bio oličenje ljudskosti, patriota i heroj kojeg ne smijemo zaboraviti. Moramo ga se sjećati i pričati istinu o njemu te tu istinu prenositi na generacije koje dolaze jer da nije bilo njih, danas, Svevišnji najbolje zna kako bi završilo.
Da ga njegovi jezerani nisu zaboravili, ide u prilog činjenica da je njegovo ime uklesano u šehidsko obilježje u rodnom Jezerskom koje će podsjećati sve nas da je bio jednom jedan Muhamed koji svoj mladi život dao za našu slobodu.
Molim Svevišnjeg da ih spoji u Džennetu zajedno s ocem Muharemom i da im podari sve ono što nisu mogli da dožive na ovom svijetu.
Neka ti je vječni rahmet, (ne)znani komšija moj
Text:Nesimovic A.
Dani Jezerskih Heroja
