06/11/2024
"Povodom nedavnog događaja gdje su jedno dijete s autizmom isključili sa ekskurzije, osjećam da to moram da napišem. Na primjer, ima dječaka i djevojčica koje nikada ne pozovu na rođendane. Ima djece sa smetnjama u razvoju koja bi željela da pripadaju nekoj grupi - timu, ali ih nikada ne odaberu, jer je pobjeda uvjek važnija. Djeca sa smetnjama bi željela isto što i svi ostali: prihvatanje!
Mogu li nešto da pitam? Ima li ovdje neko ko će postaviti ovo na svoj zid kopiranjem, bez upotrebe "share", kako sam i ja ucinila?
U znak podrške istinskoj ravnopravnosti i jednakosti, a iz poštovanja prema svim različitostima! 💖"!
Ovo nije moja objava...Jedna divna, posebna, nadarena književnica i novinarka...čovek medju ljudima(bar za mene)...je "copy" nečiju objavu iz ljudskosti, pa eto i ja uradih isto...
Pa, imam i ja nešto da kažem na tu temu (baš čudno,jel da😉)...
Samo neki tek rodjeni vrabac na grani, ne zna za mog Aciku, za moju najveću bol i još veću ljubav. Zato me ovakve objave, potpuno izuju iz cipela, pomere...parališu...
Često razmišljam, koliko svi, sve i svakoga prihvatamo zdravo za gotovo, koliko nam ništa nije sveto, koliko ni ne pokušavamo da se pozabavimo nečijim osećanjima?
Kada se to desilo?
Kako se to desilo?
Kada je to pas mog brata, počeo da voli i oseća moje dete više nego ljudi iz njegovog okruženja, jer"prijateljima" malo koga nazvati mogu.
I htela ne htela, vratim se na prve redove ovog posta, koje ja nisam pisala.
Da i moje dete je uglavnom inventar u prostoriji!
Da i moje dete je saksija (i to bez cveća) u većini situacija!
Da i moje dete zove sve iz njenog okruženja, na svoj rodjendan, a njega sve manje i manje...
Da i moje dete tapkaju po ramenu, štipkaju mu obraz i sluša ih kako glasno pričaju kada mu se obraćaju, kao da je gluv, a ne usporenog psihomotornog razvoja...
Da i moje dete, spušta pogled kada je prazno i bledo gledaju, jer ima više obraza od njih...
Da i moje dete se vezuje za one koji ga gledaju kao ljudsko biće, a ne kao "onu decu"...
I kako onda da i ja budem dostojna ovog"savršenog" sveta, kad imam "nesavršeno, ali savršeno neprihvaćeno dete"...
Izvini svete, ali ima ih, ima nas...tu smo, postojimo i bitišemo i iako i vi nama baš ne odgovarate, za razliku od vas mi vas prihvatamo!🥰🙂
