09/08/2026
Ima li izlaza kada ostaneš sam, pogledom usmjeren u pučinu?
Kada ostaneš okovan vezom koja možda nikada nije bila ono što si vjerovao da jeste.
Kada si zarobljen ljubavlju koja nije imala gdje biti.
Kada si nečiji – ili barem vjeruješ da jesi – a onda odjednom više nisi.
Šta tada?
Možda samo ostati još malo na obali.
Pustiti da boli.
Pustiti da ode ono što nije moglo ostati.
I jednog dana shvatiti da pučina nije kraj svijeta.
Ona je prostor.
Prostor za novi put.
Jer ponekad ne izgubimo samo nekoga.
Izgubimo i ono što smo mislili da smo bili jedno drugom.
A onda, polako, pronađemo sebe, tamo negdje pogleda uperenog ka pučini.