06/10/2026
35 godine od premijere u New York-u!
C A P E F E A R
( 1991.)
"Every man...every man has to go
trough hell to reach paradise!"
Promišljajući o etiologiji ljubavi i ludila koja mi se uvijek činila jednaka osim po opsegu, pokušam se sjetiti gdje je Robert De Niro odigrao najbolju, ujedno i najstrašniju ulogu manijaka, ubojicu, osvetnika demonskih intencija...naravno, upravo kod Scorsesea – "RT STRAHA"! Iako se radi o remakeu istoimenog filma iz 1962. u izvrsnoj režiji Jack Lee Thompsona s odličnim Robert Mitchumom i Gregory Peckom (za nas klince, ostaje uvijek „Pregori Špek“), i ovdje se pojavljuju, ali u drugim ulogama.
Filmčina koju vrijeme nije ni okrznulo, a prošlo je preko trideset godina!
Scorcese, kao jedan od najvećih filmaša oduvijek je eksperimentirao s filmom, tako da CAPE FEAR izgleda kao jedini istinski 'nastavak' TAXI DRIVERa, a trebalo je pregršt upornosti i strpljenja, nagovaranja Stevena Spielberga da se Martin konačno odluči za novu verziju jer mu scenarij naprosto nije odgovarao.
Scenarij preuređuje iz protesta - „ Jebeno ću ga napraviti, ali po svom!“- gotovo Peckinpahovim vokabularom ranjenog lava odgovara Spielbergu, dok De Niro-u bijesno dobacuje - „Želim da se ne kolebaš između pijane sentimentalnosti i životinjskoga nasilja...želim dijaboličnog Travisa Bicklea!“
Žestok, brutalan, realističan, napet triller prodire u kosti i svijest gledatelja...niti Alfred Hitchcock ne bi ostao ravnodušan! Na neki način ovo i jest posveta tom velikanu, ali i korak dalje; u nekim trenucima napetost je gotovo nepodnošljiva...nelagodna, šokantna, ali precizno gradirana briljantnom glazbom Elmera Bernsteina i neponovljivom fotografijom Freddie Francisa; mogao sam čuti kako mi živci otkucavaju u spiralama boli, škrgutao zubima kao vepar!
Nakon četrnaest godina bajbukane zbog okrutnog silovanja i premlaćivanja kamera prati Max Cadya (Robert De Niro, nominacija Oscar for Best Actor in a Leading Role) kako pred sam izlazak iz zatvora odrađuje tzv.„paralel dips“ u svojoj ćeliji prepunoj knjiga (zasigurno knjige koje nisu izleti u samilost!), prepunoj slika diktatora, mučenika ili luđaka, snimajući ga s leđa kako bi došao do izražaja tek djelić velikih bizarnih tetovaža, fragmenata Starog zavjeta na mišićavim leđima. Izlazeći iz zatvora kreće se ravno prema kameri (digresija redatelja da se gledatelji pripreme za opaku avanturu) dok iza njega bijesni nebo, a on poput palog anđela koji ispred te crnine izlazi poput nakaradnog bakroreza iz 17st., Robert De Niro sa svojih tada 48 godina nikad nije tako zastrašujuće dobro izgledao! Bizaran i 'uglađen', u briljantnoj ulozi, daleko od manirizma u kojem se brčka zadnjih 20tak godina već stvara zločinca za pamćenje!
Scorsese se sprda s filmovima 50tih i početkom 60tih, lažnoj predstavi o sretnim i predivnim obiteljima (kuća, djeca, 'lepotica', auto, posao i dobro susjedstvo s osmijehom i bolesnom znatiželjom na licu), tu klišeiziranu reklamu koja je počela dobrano drapati živce tadašnjoj filmskoj avangardni dok u takvoj obitelj 'uživa' baš odvjetnik Sam Bowden - Nick Nolte (smanjuje kilažu kako bi zbog isklesanog De Nira izgledao što inferiornije), ali redatelj još dodatno izokreće moralnost, pojmove dobra i zla, za razliku od prve, odlične crno-bijele verzije gdje su posve jasno suprotstavljene te dvije pojmovne krajnosti. Nolte odlično igra njegovog bivšeg odvjetnika koji ga je jedinom iskoristio jer je bio nepismen, ostavio na cjedilu, onemogučivši mu građansko pravo na obranu; godinama je odvjetnikova ličnost pod stresom zbog silnih makinacija i sad nalikuje na kravatu od poliestera! De Niro udara tamo gdje je Nolte najslabiji, njegovo utočište nakon prljavog posla, a to je obitelj kojoj on ne može više živopisno citirati „pen*s bonus pax in domus“ jer je zatefterio ljubavnici svog gospodina Pen*sarovića koji sad možda ima više digniteta i od njega samog; njegova supruga Leigh Bodwen (Jessica Lang) impresivno glumi seksipilnu ženu srednjig godina koja polako prepoznaje suprugove razne izgovore i laži, dok Samova 15.godišnja kćer Danielle (Juliette Lewis) pruža nevjerojatan prvi nastup na filmu, u pubertetskoj oporbi prema ocu kao lažnom autoritetu. Izvrsna scena gdje De Niro namamljuje njegovu kćer u školsko kazalište je scena improvizirana od De Nira i Juliette; naprosto sugestivna i bravurozna. Predstavlja se kao učitelj drame, i bio je dovoljan jedan poziv kako bi se našla u podrumskim prostorijama škole; iako inteligentna, zbog pubertetskih godina prihvaća izazovnu igru zagonetnog stranca iza čije ležernosti i blagoglagoljivosti prividno spava neuračunljivo nasilništvo; 'igricu' koja vodi sve više prema neistraženim dijelova njezine seksualnosti. Kao i neponovljiva, jeziva, šokantna scena 'seksa' kad Max pokupi Nickovu 'prijateljicu' u nekom baru. Očekivao sam kako će poljupci gorijeti poput sline na vrućoj posteljini, ali sve vodi k staromodnom konjskom prčenju; kaže Bukowski „jer ljubav je za gitariste, katolike i šahiste“...ali nakon te scene ostala mi je jedino razjapljena vilica koja ujeda prazninu!
Ubrzo spoznaje kako Max nije tako lak plijen za 'strpat' u zatvor već osoba koja dobro poznaje krivično pravo. Odvjetniku nitko ne može pomoći iako se Nick služi svim mogućim legalnim i ilegalnim forama kako bi prestalo lukavo maltretiranje njegove obitelji. Ni privatni detektiv uz prijetnje (poznati Joe Don Baker, 70tih na velikim platnima prava prijetnja gangsterima, ali skoro je uzeo ulogu Johnu Saxonu u legendarnom „ENTER THE DRAGON“), niti šef policije preko kojeg angažira nekolicinu ljudi da zatuku De Nira željeznim šipkama i lancima od bicikla, u nekoj ulici, u mraku dok se odvjetnik htio nasladiti pa čitavu predstavu odgledati iza velike kante smeća.
Spajajući elemente starijeg filma sa suvremenim potezima kamerom i scenografijom stvara originalnu nesigurnost kod gledaoca i film postaje iz minute u minutu sve strašniji, ali pritom ni u jednom trenutku ne gubi ritam i atmosferu. Jedan filmski kritičar izjavljuje - „Cady je zapravo đavolski zbroj sviju Scorseseovih junaka“, inteligentni predator koji polako dovršava svoj dijaboličan plan.
Iza tog De Nirova osmijeha krije se nenadjebiv primjerak demona, samozvani tužitelj, sudac i krvnik, zastrašujući primjerak seksualne agresije dovedene do same granice podnošljivosti dok gledatelj proviruje iz ljušture i hvata najtiša obećanja!
Jim Shinebird
