Prvi koncert benda održan je u Zagrebu davne 1993. godine, pa računamo da od tada bend ustvari postoji, mada je i prije prvog koncerta bilo par demo snimaka benda. Osnovni idejni, pokretački trojac benda od početka: Muto, Kemo i Jela sviraju i dan danas. Ostali članovi: Matak i Mengele sviraju u bendu već dugi niz godina, dakle standardna uhodana ekipa za seoske zabave i derneke. i niza koncerata
te još par demo snimki po raznim studijima bend doživljava prekretnicu: 1998. bend osvaja prvo mjesto na prestižnom u to doba Art&music festivalu u Puli. (ovo nam je jaaako drago). 1999. bend objavljuje album Čir na 12-ercu, za Croatia Records te iste godine osvaja se Crni Mačak za najbolji novi bend (crni mačić). Snimaju se dva odlična spota koji se i danas vrte glazbenim televizijama. ( u to vrijeme Hit Depo bila je jedina i predobra emisija). 2006. za Dirty Old Label gospodina Banjanina bend izdaje album ‘Punk Urac’. Snimaju se još dva odlična spota. Loše po fanove je to što se niti jedan album ne može naći u slobodnoj prodaji (Croatia records nije radila reizdanje 1. albuma, a drugi album se može naći samo u Zagrebu Dirty old Shop, i po distroima na festivalima).JE NE REGRETTE RIEN – osvrt benda na vlastiti album Snimljen je i objavljen treći album našeg benda čime se ispoštovala dosadašnja dinamika objavljivanja novih materijala svakih 5 godina. Nažalost ili na sreću, nismo profesionalci i nismo u obvezi često svirati i izdavati albume ali je važno da to ipak, na kraju napravimo i tako učinimo zadovoljstvo sebi i svima kojima to nešto znači. „Je ne regrette rien“ je naslov ovog, ipak malo drugačijeg albuma, benda koji se upravo nalazi u najboljim godinama. Napravili smo tek mali odmak od dosadašnjeg zvuka ali rekli bi da je on više rezultat razvoja tehnike nego nas samih . Moramo naglasiti da to nije slučajno jer glazbu pišemo za naše fanove, ne samozadovoljavamo se njome. To ostavljamo jazz i soul zvijezdama. Osim toga, ostati dosljedan jedinstvenom izričaju je vještina koja uspijeva samo onima koji su na njemu dostigli vrhunac vlastitog razvoja ili karakterima kojima je vlastiti izričaj u potpunosti pod kontrolom. Mislimo da je kod nas kombinacija oba uvjeta što implicira da jedni, iz nekog sadističko-mazohističkog razloga pristaju ne koristiti vlastiti potencijal u potpunosti ali to nije tema ovog osvrta. Ono po čemu se ovaj album razlikuje od ostalih je to što na njemu, po prvi put postoje 2-3 ultimativna hita, 2-3 vrlo solidne pjesme i 2-3 pjesme koje će se, da tako kažemo, svidjeti samo nekolicini. Rekli bi da je ovo definicija albuma koji će naći put do komercijalnog uspjeha ali budući da je riječ o Gužvi u 16-ercu onda sa sigurnošću možemo odahnuti jer ta opasnost ne postoji. Imala je Gužva puno više prilika za prodaju tamo negdje krajem prošlog i početkom ovog tisućljeća pa se to ipak nije dogodilo. Ne bi bilo fer reći da je sve bilo s namjerom ali činjenica je da unatoč mnogim poslovnim izazovima nismo promijenili odnosno prilagodili svoj pristup glazbi komercijalnim zahtjevima izdavača, medija niti organizatora koncerata i festivala. Da bi nam sad bilo puno komotnije i da bi vjerojatno bili i sretniji da jesmo (jer to godine sigurno donesu i toga se ne treba stidjeti niti je moguće od toga pobjeći) vrlo je lako moguće ali to nikada nećemo saznati. Zbog toga je upravo naslov ovog zadnjeg albuma i naslovna pjesma koja ga nosi sve što želimo reći nakon godina koje su nam produžile mladost. Ne žalimo za ničim, a novim klincima koji sanjaju poručujemo da neće ni oni bez obzira što na kraju uspjeli napraviti od željenog. Ono što moraju je pokušati jer mladost i bezbrižne godine upravo zbog toga i postoje. Nikada kasnije neće biti prilike za takvu privilegiju. Svatko kome je imalo blizak zvuk punk rocka trebao bi poslušati cijeli album i sigurno će si moći izdvojiti 2-3 pjesme za sebe, a svirku uživo nikako ne treba propustiti jer su naši nastupi u potpunosti nepredvidivi. Rijetko dolazimo u punom sastavu odnosno s oba gitarista koji su stilski potpuno različiti što znači da su i nastupi uživo takvi, frontman je izrazito osjetljiv na publiku i komunikaciju s njima što koncerte može odvesti u različite smjerove od čiste komedije do paranoje često na istom nastupu, a iznad svega treba obratiti pozornost da su festivalski nastupi gdje zgusnemo repertoar u 45 minuta, pogotovo ako smo u punom sastavu, izrazito nabijeni zvukom, energijom i dobrom zabavom. Ovo maloprije je bio otvoreni poziv na slušanje albuma i dolazak na koncert ali ne zamjerite, to nam je bitno, ne želimo svirati sami sebi. Dragi prijatelji, drugari, gospođe i gospođo , bilo bi fer sa naše strane da vam prenesemo informaciju o "drugom stanju" u kojem se nalazi bend Gužva u 16-ercu. Kako to biva i u većini drugih bendova, od kraja 2019 god. došlo je do promjene unutar ekipe, to jest do promjena u timu koji je godinama držao prvu crtu borbene linije. Matak , Mengele i Mrak više nisu u bendu i ovom prilikom im se zahvaljujemo na svemu što su ostavili za sobom u našem malom kolektivu. Gužva u 16-ercu ili "Dieselov punk motor" nastavlja dalje komprimirati čisti zrak ( vas ) i ubrizgavati gorivo ( pjesme ) dok ne dođe do samozapaljenja 🤟😀 . Pozdravimo dva nova člana "Gužve", Hrvoje Majetić Hrca - bas gitara i Alen Leko Alien - bubnjevi, koji uz dva stara legosa Igora Dmitrića Mutu i Kristijana Jelinčića Jelu nastavljaju rondati u ovom sastavu ! Uoči obljetnice 30 godina benda, predstavili smo novi singl “Znak STOP” i novi studijski album “Smrtonosni zadah”, koji je svjetlo dana ugledao 15.3.2023. za izdavača Croatia Records.
