14/07/2026
Sjećamo se nestora hrvatskih industrijalaca, Samuela Davida Aleksandera (Zagreb, 13. VII. 1862 – Zagreb, 8. III. 1943).
Gospodarstvenik, jedan od vodećih hrvatskih industrijalaca svoga doba. Nakon što je završio Trgovačku akademiju u Grazu, zaposlio se u očevu poduzeću u Zagrebu, a od 1880. vodio je podružnicu očeve trgovine u Sisku. Godine 1893. kupio je sisačku pivovaru i uz nju izgradio tvornicu slada. Početkom XX. st. postao je dioničar Kraljevske povlaštene zagrebačke tvornice koža, u upravljanju kojom je i aktivno sudjelovao. Godine 1912. postao je glavnim dioničarem Zagrebačke dioničke pivovare i tvornice slada (dan. Zagrebačka pivovara). U Zagreb se vratio 1915. i od tada je sudjelovao u radu mnogih industrijskih i bankarskih institucija. Bio je predsjednik Zemaljskog saveza hrvatsko-slavonskih industrijalaca, član nadzornog odbora i ravnateljstva Hrvatske eskomptne banke, predsjednik Privredne štampe d. d., a sudjelovao je u osnivanju Zagrebačkog zbora (dan. Zagrebački velesajam) i Zagrebačke burze. Jedan je od inicijatora osnivanja zagrebačke Tehničke visoke škole i Više komercijalno-ekonomske škole. Godine 1907. u Zagrebu je osnovao Dioničko društvo za kemičke proizvode Danica, a 1916. s bratom Šandorom Prvu hrvatsku tvornicu ulja d. d. Do 1929. u Zagrebu je osnovao još Ugljenokopno dioničko društvo Mirna, Dioničko društvo za građevnu industriju Zagorka i Dioničko društvo za kemičku industriju Titanit, a sudjelovao je i u osnivanju Tvornice portland cementa Croatia u Podsusedu. Tekstove gospodarske tematike objavljivao je u stručnoj periodici.
Unatoč prevelikim zaslugama za Hrvatsku, posebno Zagreb i Sisak, to ga nije poštedjelo progona ustaškog režima. U poznim godinama završio je u zatvoru, imovina mu je oduzeta, pokretnine opljačkane. Bolestan, povukao se u sanatorij na Zelenom gaju gdje je umro. Obitelj je uspjela izbjeći iz NDH.
