Institute For Research Of Genocide Canada (IGC)

06/26/2026

Promovisana fotomonografija "Srebrenica – Potočari 1995-2025: 30 godina dokaza genocida"
U Bosanskom kulturnom centru Tuzlanskog kantona večeras je održana premijerna promocija fotomonografije "Srebrenica – Potočari 1995-2025: 30 godina dokaza genocida", autora Ahmeta Bajrića Blicka, jednog od najznačajnijih dokumentarista ratnih i poratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini.
Kapitalno dokumentarno djelo na 570 stranica i sa više od 3.500 fotografija u punom koloru donosi hronologiju genocida u Srebrenica, stradanja bošnjačkog stanovništva Podrinja, procesa ekshumacija i identifikacija žrtava, ali i višedecenijske borbe porodica ubijenih za istinu i pravdu.
Veliki broj građana, predstavnika javnog života, članova porodica žrtava genocida, novinara i aktivista prisustvovao je promociji u Tuzli, gdje je istaknuto da monografija predstavlja ne samo vrijedno fotografsko svjedočanstvo, nego i važan historijski dokument i trajni dokaz o genocidu počinjenom u julu 1995. godine.
Govoreći o značaju monografije, novinarka Almasa Hadžić podsjetila je da su ona i Ahmet Bajrić Blicko cijeli rat proveli zajedno svjedočeći događajima u Podrinju — on fotoaparatom, a ona novinarskim perom.
Hadžić je istakla kako je tek nakon što je u rukama držala prva izdanja knjige u potpunosti shvatila težinu dokumenta koji svjedoči „tragičnu istoriju jednog naroda i zločin nad Bošnjacima Srebrenice i Podrinja“.
Prema njenim rijeci a, fotografije sadržane u monografiji predstavljaju „neumoljive svjedoke vremena“, bez retuširanja i uljepšavanja stvarnosti, zbog čega ova publikacija ima i izuzetnu historijsku i dokaznu vrijednost.
Govoreći o sadržaju monografije, Hadžić je evocirala i lična ratna sjećanja na juli 1995. godine — susrete sa prestravljenom djecom iz Srebrenice u Ravnama kod Kladnja, iscrpljenim muškarcima koji su nakon proboja stizali na slobodnu teritoriju, te majkama koje su tragale za posmrtnim ostacima svojih najbližih.
Posebno je naglasila da su mnoge fotografije Ahmeta Bajrića Blicka nastale tokom proboja kolone preživjelih muškaraca prema slobodnoj teritoriji kod Sapna i Nezuk kasnije objavljivane u najpoznatijim svjetskim medijima.
- Svaka fotografija u ovoj monografiji nosi jednu riječ — zločin - poručila je Hadžić, dodajući kako je riječ o djelu koje predstavlja „najveću optužnicu protiv ideologa i izvršilaca genocida u Srebrenici“.
O značaju fotografija kao historijskog i sudskog dokaza govorio je i Hasan Hasanović iz Memorijalni centar Srebrenica-Potočari, i sam jedan od preživjelih iz jula 1995. godine.
Hasanović je istakao da je mali broj muškaraca i dječaka preživio genocid u Srebrenici, zbog čega svako svjedočenje i svaki dokument imaju neprocjenjivu vrijednost.
- Fotografije Ahmeta Bajrića Blicka nastajale su u trenutku kada se historija dešavala. On je fotografisao naš izlazak iz Srebrenice i na taj način stvorio historiju - rekao je Hasanović.
Dodao je da su upravo takve fotografije korištene i u sudskim procesima, ali i da danas imaju ogromnu važnost za edukaciju budućih generacija.
- Fotografija govori hiljadu riječi. Mnogi ljudi su preživjeli i svjedočili, postoje brojni dokazi, ali fotografije predstavljaju nepobitan dokaz činjeničnog stanja. One na nedvojben način prikazuju sav horor genocida počinjenog u julu 1995. godine - kazao je Hasanović.
Prema njegovim riječima, buduće generacije će tek u potpunosti razumjeti i valorizirati značaj rada Ahmeta Bajrića Blicka.
Možda danas nismo ni svjesni vrijednosti svega što je zabilježeno, ali historija će znati dati pravi sud i njegovo djelo će sigurno biti cijenjeno i u budućnosti - poručio je Hasanović.
Prisutnima se obratio i Damir ef. Peštalić, koji je istakao da značaj ove monografije daleko prevazilazi granice Bosne i Hercegovine.
Prema njegovim riječima, riječ je o jednom od najvažnijih svjedočanstava genocida nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni Srebrenice, ali i o dokumentu koji govori o dostojanstvu i istrajnosti žrtava genocida.
Peštalić je posebno naglasio značaj majki Srebrenice, njihove višedecenijske borbe za istinu i pravdu, ali i činjenicu da se život u Srebrenici uprkos svemu nastavlja kroz nove generacije.
Govoreći o autoru monografije, Peštalić je kazao da Ahmet Bajrić Blicko za ljude Srebrenice nije samo profesionalni fotoreporter, nego „dio njih“.
- Biti na svakom mjestu stradanja, dijeliti sudbinu žrtava od 1995. godine do danas i sve to dokumentovati moguće je samo uz ogromnu emociju, ljubav i profesionalizam. Upravo zato je nastalo djelo koje će služiti budućim generacijama - poručio je Peštalić.
Na kraju obraćanja zahvalio je Ahmetu Bajriću Blicku u ime žrtava genocida u Srebrenici za višedecenijski rad na dokumentovanju istine.
Autor monografije Ahmet Bajrić Blicko kazao je da iza ovog projekta stoji tri decenije rada na dokumentovanju genocida, masovnih grobnica, dženaza, komemoracija i procesa suočavanja sa prošlošću.
- Ovo nije samo knjiga fotografija, nego dokument vremena i opomena budućim generacijama - izjavio je Bajrić.
Prisutnim u BKC-u Tuzla obratio se i dr. Vahid ef. Fazlović, tuzlanski muftija, koji je potcrtao značaj Blickovog sveukupnog rada i činjenice da je svoju istrajnost u radu na dokumentovanju zločina i genocida prenio i na svoje mlađe članove porodice.
Monografija obuhvata fotografije nastale od pada zaštićene enklave u julu 1995. godine pa sve do savremenih obilježavanja godišnjica genocida u Memorijalni centar Srebrenica-Potočari.
Poseban dio publikacije posvećen je prvim kolektivnim dženazama, povratku preživjelih, otvaranju Memorijalnog centra i višedecenijskoj borbi majki Srebrenice za istinu i pravdu.
Nakon Tuzle planirane su promocije i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, kao i u bh. dijaspori, s ciljem da dokumentovana istina o genocidu u Srebrenici bude predstavljena što široj javnosti.

06/26/2026

Sjećaš li se Žive lomače? – Da se nikada ne zaboravi genocid u Višegradu. Sve dok se oni negiraju genocid mi ćemo ih tući naučnom i sudskom istinom.
14. juna 1992. u Pionirskoj ulici je oko 60 civila, uključujući žene i djecu, živo spaljeno. Drugi slučaj se desio u naselju Bikavac 27. juna 1992. godine. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je počinioce osudio za ove zločine opažajući da "su lomače u Pionirskoj ulici i na Bikavcu primjeri najgorih činova nehumanosti koje neko može drugoj osobi nanijeti... ovi stravični događaji ostaju ucrtani u sjećanju zbog zlokobnog spaljivanja, bezdušnosti i surovosti sprovođenja, zatvaranja i zaključavanja žrtava u ove kuće, zrtve su se našle bespomoćne u paklu koji je nastao i zbog stepena boli i patnje koje su žrtve trpile dok su žive gorile.“ Tokom presude počiniocima zločina u Pionirskoj, sud je također uračunao težinu tog čina, odnosno težinu monstruoznog masovnog ubijanja, kao i istaknutu ranjivost žrtava koje su prisilno dovedene u stanje bespomoćnosti, među kojima se nalazila sedamdesetpetogodišnja žena, šestoro djece od dvije do četiri godine i novorođenče staro dva dana. Sud je u dijelu "Diskusija i zaključci" istakao: "Spaljivanjem žrtava u kućama u kojim su one bile zatvorene, Milan Lukić i drugi počinioci su namjeravali da potpuno unište identitet svojih žrtava i time ih liše njihove ljudskosti. Porodice žrtava nisu mogle identifikovati ni sahraniti svoje najmilije... Ovakvom brisanju svih tragova individualnih žrtava svojstvena je jedinstvena okrtunost koja mora uvećati težinu pridatu tim zločinima. Sud je dalje naglasio silnu "izopačenost" zločinaca u njihovoj "proračunatoj namjeri da uzrokuju maksimalnu patnju".
IGK
Do you remember Živa lomača? – Never forget genocide in Visegrad. As long as they deny the genocide we will beat them with the scientific and judicial truth.
The Pionirska Street house fire that occurred on June 14, 1992, was one of two incidents in which approximately 60 civilians, including women and children, were burned alive. The second incident took place in the Bikavac settlement on June 27, 1992. The ICTY Judgment, which convicted the perpetrators of these crimes, observed that: "The Pionirska street fire and the Bikavac fires exemplify the worst acts of inhumanity that one person may inflict upon others. ...these horrific events remain imprinted on the memory for the viciousness of the incendiary attack, for the sheer callousness and cruelty of herding, trapping, and locking the victims in the two houses, thereby rendering them helpless in the ensuing inferno, and for the degree of pain and suffering inflicted on the victims as they were burned alive." Moreover, as part of its Sentencing of the perpetrators for the crimes at Pionirska Street house, the Court took "the gravity of the offence" into account, referring to the particular gravity of the "monstrous mass killings." The Court considered as well the extreme vulnerability of the victims," who had been "rendered helpless," victims who included "a seventy-five year old woman" and "six children between the ages of two and four years old, and a two-day-old infant." In its related "Discussion and findings" the Court asserted that: "By burning the victims and the houses in which they were trapped, Milan Lukić and the other perpetrators intended to obliterate the identities of their victims and, in so doing, to strip them of their humanity. The families of victims could not identify or bury their loved ones. ... There is a unique cruelty in expunging all traces of the individual victims which must heighten the gravity ascribed to these crimes." The Court proceeded to emphasize the perpetrators' “depravity” in their efforts to kill the victims “in a way calculated to cause the maximum amount of suffering.”
IGC

06/26/2026

Počele pripreme za obilježavanje 31. godišnjice genocida u Srebrenici
Pripreme za ovogodišnje obilježavanje 31. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici ulaze u operativnu fazu, a predstavnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine zajedno s organizatorima i drugim nadležnim institucijama obišli su područja na kojima će se odvijati centralne aktivnosti.
Tokom terenske posjete analizirani su uslovi za realizaciju brojnih logističkih i organizacionih zadataka koji će biti potrebni uoči i tokom obilježavanja jednog od najvažnijih datuma u savremenoj historiji Bosne i Hercegovine.
Obilazak je započeo u Nezuku, odakle svake godine kreće Marš mira, a obuhvatio je i druge lokacije duž trase i u Memorijalnom centru u Potočarima. Posebna pažnja posvećena je procjeni kapaciteta za pružanje podrške učesnicima, sigurnosnim aspektima te koordinaciji svih uključenih službi.
U aktivnostima su učestvovali članovi Organizacionog odbora, predstavnici Oružanih snaga BiH te drugih institucija i organizacija koje će imati ulogu u realizaciji programa obilježavanja.
Tokom sastanaka na terenu razmatrani su logistički zahtjevi, raspoloživi resursi i modeli saradnje kako bi sve planirane aktivnosti bile provedene bez poteškoća i u skladu s utvrđenim planovima.
Oružane snage BiH i ove godine će pružiti podršku obilježavanju godišnjice genocida, nastavljajući dugogodišnju praksu pomoći institucijama i organizatorima u realizaciji događaja koji okuplja hiljade učesnika iz Bosne i Hercegovine i inostranstva.
Predstojeći period bit će iskorišten za finaliziranje operativnih planova i koordinaciju svih službi kako bi obilježavanje proteklo dostojanstveno, sigurno i u znak trajnog sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

The organizing committee for the commemoration of the 31st anniversary of the genocide against Bosniaks in Srebrenica announced that all preparations are in the final phase and that the commemoration program is largely defined, including the central event, that is, the collective funeral at the Poto...

06/26/2026

Novinarka Esther Solomon je autorica analize, tj. teksta naslovljenog "Afera za zastavom: Kako je Izrael izazvao buru ugostivši separatistkinju koja poriče genocid (FlagGate: How Israel Set Off a Storm by Hosting a Separatist Genocide Denier)".
Velike sile ovih dana baš i ne čeznu da posjete Izrael radi prijateljskog fotografisanja i produbljivanja ekonomskih i diplomatskih veza.
To je prisililo visoke izraelske dužnosnike da stvore privid da su i dalje zaposleni i traženi, dočekujući nove strane čelnike koji su još uvijek motivirani doći u Izrael ili ih ugošćavati uz pretjeranu pompu i ceremonijalnost.
Dobrodošlica je bila za predsjednika Somalilanda, države koju priznaje samo jedna država - Izrael. Proslavite novo "zlatno doba" u odnosima Izraela i Fidžija, zemlje s 950.000 stanovnika.
Međutim, raskošan doček u Jerusalemu, koji je ranije ove sedmice priređen još jednom naizgled ezoteričnom stranom dužnosniku, otvara značajna pitanja o tome šta je motiv onome što je ostalo od izraelske vanjske politike te pruža neugodan uvid u dubinu diplomatskog dvostrukog govora vlade (Benjamina) Netanyahua.
Željka Cvijanović je članica tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda, u državi uspostavljenoj Dejtonskim mirovnim sporazumom, kojim je okončan krvav rat od 1992. do 1995.
Ona je također bivša predsjednica Republike Srpske, entiteta s većinskim srpskim stanovništvom, koji čini dio Bosne i Hercegovine. Dakle, Cvijanović je na čelu države upravo zbog svoje pozicije predstavnice bosanskih Srba u tročlanom Predsjedništvu. Njene kolege predstavljaju Bošnjake i bosanske Hrvate.
No, kada su premijer Netanyahu i ministar vanjskih poslova Gideon Sa'ar upriličili svečani doček za Cvijanović, velika zastava, istaknuta iza mjesta rukovanja, kao i zastavice na stolu za sastanke, bile su zastave RS-a, a ne Bosne i Hercegovine.
Diplomatski gaf? Teško. To je bio namjeran pokušaj da se entitet bosanskih Srba podigne na nivo države, što je činjenično netačno, i to kroz čin političke provokacije.
Krhka bosanska država je pod pritiskom ultranacionalističkih, secesionističkih lidera RS-a, koji teže ujedinjenju sa susjednom Srbijom. U tu svrhu se vole prikazivati kao kršćanske žrtve Bošnjaka muslimana, koje karakteriziraju kao džihadiste povezane s Hamasom, ISIS-om i Iranom.
Ovdje je riječ o izvrtanju činjenica. Tokom rata, snage bosanskih Srba počinile su masovna ubistva, uključujući masakr u Srebrenici nad 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, što su Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde okvalificirali kao genocid, što je najgori zločin nad civilima u Evropi od holokausta.
Istaknuti lideri RS-a poriču genocid u Srebrenici dok istovremeno pojačavaju sotonizaciju Bošnjaka, koja, posebno za mnoge bosanske muslimane, odjekuje poput huškanja iz 1990-ih. Sama Cvijanović je pod sankcijama Velike Britanije zbog toga što je "veličala ratne zločince i poricala genocid u Srebrenici".
Čak i za izraelsku vladu, koja je opustošila Pojas Gaze i prijeti da će Liban sravniti sa zemljom, još uvijek se čini malo previše očitim da tako gorljivi iredentisti i poricatelji genocida nailaze na tako topao prijem u Jerusalemu. Barem sastanak nije bio zakazan u (muzeju holokausta) Yad Vashemu.
U objavi na društvenoj mreži X koju je Cvijanović ponovo podijelila, Sa'ar je napisao da su "razgovarali o potrebi zaštite kršćanskih manjina u Bosni i Hercegovini".
Gotovo da nema kraja teško probavljivim ironijama u ideji da je Izrael prirodni partner u odbrani kršćanskih manjina (pritom, budući da su činjenice suvišno skretanje pažnje, stanovništvo Bosne i Hercegovine je gotovo tačno napola kršćansko i napola muslimansko, što znači da "kršćanska manjina" uopće ne postoji).
Možda bi vrijedilo pitati katolike u Pojasu Gaze, čija je jedina crkva bombardovana u napadu Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) u julu 2025. godine, kada je poginulo troje ljudi ili grkopravoslavce, čija je crkva bombardovana samo sedmicu nakon početka rata, kada je poginulo 18 ljudi.
Ili maronite (kršćansko stanovništvo) u južnom Libanu, čiji je jedan svećenik ubijen u izraelskom zračnom napadu u martu.
Ili kršćane na Zapadnoj obali u mjestu Taybeh, koji su izloženi organizovanom nasilju (izraelskih) doseljenika, poduprtim ravnodušnošću ili prešutnim učestvovanjem državnih institucija.
Ili redovnice i redovnike koji su izloženi svakodnevnom zlostavljanju u starom gradu Jerusalema, gdje je policija latinskom patrijarhu Jerusalema onemogućila pristup crkvi Svetog groba, što je odluka koju je Netanyahu poništio tek nakon međunarodnog protesta.
Iza poziva na odbranu kršćana krije se uobičajena matrica izraelskog i srpskog hipernacionalizma, ujedno i omiljena tema Viktora Orbana u Mađarskoj, koja služi kao dobro poznato gorivo za podršku američke desnice Izraelu.
To je ideja da su obje države posljednja linija odbrane judeo-kršćanskog Zapada od neprijateljske muslimanske invazije, da su one žrtve, a ne agresori, te da su u takvim egzistencijalnim okolnostima uobičajena pravila ratovanja tek puke igračke, a ne nužni principi.
To je poruka eksplicitno izrečena u komentaru o sastanku, koji je iznio Marc Zell, predsjedavajući ogranka (američke) Republikanske stranke u Izraelu, koji prigodno (istovremeno) radi kao registrovani lobist uime RS-a.
Hvaleći se da je imao ključnu ulogu u organizaciji sastanka Netanyahua i Cvijanović, Zell naziva nepokolebljivo proputinovski RS "kršćansko-demokratskim bedemom između radikalnog islama i srca Evrope te jednim od najdosljednijih prijatelja Izraela u svijetu".
Zellova objava, demagoška po tonu, transakcijska po naravi, savršeno je usklađena sa širim povezivanjem Izraela i Srba, napose preko granice, u Srbiji.
Ministar vanjskih poslova Sa'ar je proslavio "ogroman korak naprijed u našim strateškim odnosima", kada je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić u aprilu bio u posjeti, izjavivši godinu prije toga: "Uvijek ćemo stajati uz Izrael i jevrejski narod".
Iza prijateljskih riječi krije se prijateljska računica (korist). Već ionako bliske odbrambene veze intenzivirale su se od 7. oktobra 2023. godine. Srbijanski izvoz oružja u Izrael povećan je za čak 42 p**a, na 130 miliona dolara (223 miliona KM) u 2025. godini dok se izraelska prodaja oružja Srbiji također 2025. približila iznosu od dvije milijarde dolara (3,44 milijarde KM).
Ti poslovi su potencijalno podmazani posredstvom Israela Einhorna, bliskog saradnika Netanyahua i Vučića, kojeg Izrael traži radi ispitivanja u vezi s (korupcijskim) skandalom Qatargate, ali on i dalje boravi živ i zdrav u Beogradu.
Što se tiče afere sa zastavom, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković uputio je službeni protest zbog "ozbiljnih" protokolarnih nepravilnosti Izraela, ukazujući na "neiskazivanje poštovanja prema suverenitetu, ustavnom poretku i međunarodno priznatim obilježjima" države koju predstavljaju on i Cvijanović.
Nije baš izgledno da će se Netanyahuova vlada, koja je u nizu "priznavanja separatista" od Berbere do Banje Luke, ali ne i preko Palestine, i koja je očarana narativom o "muslimanskoj invaziji", suosjeća s poricateljima genocida i rasističkim huškačima, ima nultu toleranciju prema očuvanju ustavnog poretka Izraela i čije policijske snage hapse Izraelce koji legalno ističu palestinsku zastavu, izviniti zbog nepoštovanja jedne balkanske države, koja joj ne može ponuditi utjecaj u Moskvi, poticaj za kampanju za reizbor ili oružje za popunjavanje njezinih zaliha.

The influential Israeli left-wing newspaper Haaretz analyzed the recent visit of the member of the Presidency of Bosnia and Herzegovina, Željka Cvijanović, to Israel. Journalist Esther Solomon is the author of the analysis, i.e. the text entitled “FlagGate: How Israel Set Off a Storm by Hosting ...

06/26/2026

Inicijativa bosanskohercegovačkih pisaca i intelektualaca za povratak knjiga, odnosno Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegodine, u prostor sarajevske Vijećnice bit će tema ovogodišnjeg Bookstana, a o njoj će govoriti Faruk Vele, Damir Uzunović, Semezdin Mehmedinović, Senadin Musabegović, Ferida Duraković i Sinan Gudžević.

06/25/2026

Lični predmeti žrtava genocida u Srebrenici bit će sačuvani za buduće generacije

Očuvanje ovih relikvija nije samo tehnički zadatak, već i značajna odgovornost za očuvanje historijskog sjećanja, naveli su iz Memorijalnog centra
Turska agencija za saradnju i koordinaciju (TIKA) i Memorijalni centar Srebrenica pokrenuli su važnu inicijativu za očuvanje ličnih predmeta žrtava genocida u Srebrenici u okviru programa "Tragovi sjećanja: Razmjena iskustava".
Memorijalni centar Srebrenica čuva više od 12.000 ličnih predmeta žrtava genocida iz 1995. godine.
- Kako bi se spriječilo propadanje ovih artefakata, napravljenih od različitih materijala kao što su tkanina, koža, papir, metal i plastika, i kako bi se osiguralo njihovo očuvanje za buduće generacije, pokrenut je novi proces saradnje između Turske i Bosne i Hercegovine - saopćeno je iz TIKA-e.
U okviru programa, stručnjaci za konzervaciju, muzeologiju i kulturnu baštinu koji rade pri Ministarstvu kulture i turizma Republike Turske posjetili su Memorijalni centar Srebrenica i izvršili procjenu trenutne kolekcije predmeta. Stručnjaci su, zajedno sa osobljem centra, proveli tehničke preglede u vezi sa očuvanjem artefakata, razmijenili informacije o metodama konzervacije i doprinijeli razvoju dugoročnih strategija očuvanja.
Iz Memorijalnog centra Srebrenica naglašeno je da svaki predmet u kolekciji predstavlja ljudske priče i kolektivno sjećanje na genocid, te da očuvanje ovih relikvija nije samo tehnički zadatak, već i značajna odgovornost za očuvanje historijskog sjećanja.
Program "Tragovi sjećanja: Razmjena iskustava", koji podržava TIKA, ima za cilj da podijeli tursko iskustvo u oblasti očuvanja kulturne baštine sa relevantnim institucijama u Bosni i Hercegovini i doprinese jačanju saradnje između dvije zemlje u oblasti studija sjećanja i muzeologije.
Kao rezultat terenskih istraživanja koja će se provesti u prvoj fazi programa, utvrđene su potrebe za očuvanjem artefakata u kolekciji i kreiran je plan u vezi sa tehničkom podrškom i aktivnostima izgradnje kapaciteta koje se mogu provesti u budućnosti.
Zvaničnici TIKA-e izjavili su da im je zadovoljstvo doprinijeti očuvanju relikvija koje održavaju uspomenu na genocid u Srebrenici, jednu od najbolnijih stranica u ljudskoj historiji, te da očuvanje historijskog sjećanja znači i očuvanje zajedničkih ljudskih vrijednosti.
Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu 2000. godine osnovan je Memorijalni centar Srebrenica - Potočari - Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine. Memorijalni centar je mjesto sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici iz 1995. godine i posvećen je očuvanju historije i suočavanju sa silama neznanja i mržnje koje uzrokuju genocid.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari do sada su ukopane 6.772 žrtve genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova porodica.
Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja istočne Bosne i Hercegovine - Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.
Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta. Od toga, u 77 masovnih grobnica otkrivenih nakon rata. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine. Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.
Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatira da je jula 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid.
Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS i komandant vojske tog entiteta, ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

06/25/2026

𝐎𝐫𝐠𝐚𝐧𝐢𝐳𝐚𝐜𝐢𝐨𝐧𝐢 𝐨𝐝𝐛𝐨𝐫 𝐳𝐚 𝐨𝐛𝐢𝐥𝐣𝐞ž𝐚𝐯𝐚𝐧𝐣𝐞 𝟐𝟎 𝐣𝐮𝐥𝐚: 𝐕𝐚ž𝐧𝐨 𝐣𝐞 𝐳𝐚𝐯𝐫š𝐢𝐭𝐢 𝐩𝐫𝐨𝐜𝐞𝐬𝐞 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐬𝐮 𝐮 𝐭𝐨𝐤𝐮

U Prijedoru je održana druga redovna sjednica Organizacionog odbora za obilježavanje 20. jula, dana sjećanja na strašne ratne zločine sa elementima genocida u Prijedoru i dolini Sane, kojom je predsjedavao predsjednik Organizacionog odbora muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić.

Članovi pododbora predstavili su izvještaje o dosadašnjim aktivnostima i zadacima koji slijede u narednom periodu. Posebna pažnja posvećena je sigurnosnim aspektima manifestacije, organizaciji komemorativnog programa, dolasku zvaničnika, medijskim i edukativnim sadržajima, te logističkim pitanjima vezanim za održavanje komemorativnog skupa i kolektivne dženaze u Kamičanima 20. jula 2026. godine.

Ovogodišnja tematska oblast, na koju će biti stavljen poseban fokus, jeste logor Trnopolje, kroz koji je prošlo nekoliko hiljada zatočenika koji su pretrpjeli najteže oblike zlostavljanja. S tim u vezi najavljene su tribine u nekoliko gradova: Zenici, Cazinu i Bužimu, te okrugli sto na istu temu u Sarajevu 30. juna ove godine.

„Smatram važnim sve korake koji se poduzimaju kada je u pitanju kultura pamćenja. Juli je mjesec naše kolektivne tuge i boli, ali moramo pokazati dostojanstvo i snagu te uz dodatni fokus u pripremi važnih godišnjica ponuditi kvalitetne programe koji će dodatno pojasniti razmjere zločina počinjenih nad Bošnjacima. Uvijek ponavljamo da je Prijedor mjesto teškog zločina sa elementima genocida i odgovorno tvrdim da ne postoji nijedan oblik ratnog zločina u Bosni i Hercegovini koji nije počinjen u Prijedoru 1992. godine. To potvrđuju silovanja, izgladnjivanja, torture, premlaćivanja i ubijanja na najsvirepije načine kroz koje su prošli Prijedorčani u logorima, posebno u logoru Trnopolje. Nakon toga, na neobjašnjivo barbarski način, posmrtni ostaci žrtava premještani su u primarne, sekundarne i tercijarne masovne grobnice.“ – istaka je predsjednik Kudić.

Kudić je u nastavku svoje izjave govorio i o određenim poteškoćama i zastoju u procesu identifikacije, ekshumacije i sudskih procesa.

„Danas se borimo protiv zaborava, revizionizma i trijumfalizma zla, kojima se želi promijeniti istina i ušutkati žrtve. S obzirom na to da se iz godine u godinu smanjuje obim rada međunarodnih i domaćih organizacija koje se bave ekshumacijama i identifikacijama, te veoma indolentan odnos sudskih vlasti prema ovom procesu, apelujemo da svi u ovoj zemlji shvate da proces ekshumacija i identifikacija nije završen dok se ne pronađu sve žrtve genocida i da tužilaštvo i sud ne mogu preusmjeravati svoj rad sa ovog pitanja dok se i posljednji zločinac ne osudi i privede licu pravde. Zahvalan sam institucijama, organizacijama i svima koji svojim djelovanjem doprinose borbi protiv negiranja, zaborava, trijumfalizma zla i glorifikacije zločinaca“, poručio je nakon sjednice predsjednik Organizacionog odbora, muftija hafiz Mehmed-ef. Kudić.

I ove godine planirani su prolazak kolone sa posmrtnim ostacima žrtava kroz bosanske gradove, biciklistički maraton, kao i niz kulturno-edukativnih, sportskih i vjerskih aktivnosti koje će biti realizirane u okviru programa obilježavanja 20. jula, dana sjećanja na strašne ratne zločine sa elementima genocida u Prijedoru i dolini Sane.

06/25/2026

ALI ABUNIMAH OSTAO JE NEPOKOLEBLJIV U CIRIHU
Autor: Esad Širbegović
Ali Abunimah se vratio u Cirih kako bi održao predavanje zbog kojeg je bio uhapšen
Dana 23. juna 2026. godine, palestinsko-američki novinar Ali Abunimah stao je za govornicu u Cirihu i učinio nešto sasvim jednostavno: održao je predavanje. Za većinu ljudi to ne bi bilo ništa posebno. Za Abunimaha, međutim, to je predstavljalo završetak nečega što je sedamnaest mjeseci ranije bilo nasilno prekinuto – poruku da ga nije moguće ušutkati i da ga se ne može zastrašiti.
Događaj je organizovao Watermelon University, grupa sa sjedištem u Cirihu posvećena palestinskoj historiji i pravima. Bio je to njihov osmi edukativni skup. Prvih sedam održano je bez ikakvih problema. Osmi, prvobitno planiran za 25. januar 2025. godine, nikada nije održan jer je tog jutra prostor otkazao ugovor o najmu pod pritiskom visokopozicioniranih članova svog upravnog odbora. Nekoliko sati kasnije, Abunimaha su na ulici uhapsili policajci u civilu i zatvorili u ćeliju. Tada nije govorio na tom predavanju. Nije govorio ni bilo gdje drugdje u Švicarskoj. Umjesto toga, deportovan je.

U utorak navečer, to predavanje je konačno održano. Abunimah je ostao nepokolebljiv pri svom stavu i vratio se da dovrši ono što je započeo.

Šta se dogodilo u januaru 2025.
Kada je Abunimah 25. januara 2025. stigao na aerodrom u Cirihu, došao je na poziv švicarskih građana kako bi govorio o pravima Palestinaca. Policija ga je zadržala na aerodromu oko sat vremena prije nego što mu je dozvolila ulazak u zemlju. Sutradan dvojica policajaca u civilu, koji su odbili da se identifikuju, zgrabili su Abunimaha i ugurali ga u neoznačeno vozilo.

Nije mu objašnjeno zašto je uhapšen. Rečeno mu je da mu je zabranjen ulazak u Švicarsku i da predstavlja „prijetnju unutrašnjoj i vanjskoj sigurnosti Švicarske“. Nisu mu predočeni nikakvi dokazi. Protiv njega nikada nisu podignute krivične optužnice.

Uslijedila su tri dana pritvora koja su njegovi advokati kasnije opisali kao ozbiljno kršenje njegovih prava. Bio je zatvoren u ćeliji 24 sata dnevno. Nije mu bilo dozvoljeno da kontaktira porodicu. U suštini, držan je u pritvoru bez optužnice. Osim neposredno nakon hapšenja i još jednom na dan deportacije, nije mu bilo dopušteno da vidi ili razgovara sa svojim advokatom, uprkos njegovim ponovljenim zahtjevima. Mobilni telefon vraćen mu je tek na izlazu za ukrcavanje na avion kojim je deportovan u Istanbul.

„Mogu samo zaključiti da je moje nezakonito zatvaranje imalo za cilj gušenje slobode izražavanja“, rekao je kasnije Abunimah, „sprječavanjem da otvoreno govorim o genocidu u Palestini, kao i kažnjavanjem zbog stavova koje sam ranije iznosio, a koji se nekome na poziciji moći nisu dopali. “

Politička pozadina hapšenja nije bila prikrivena. Mario Fehr, direktor za pravosuđe Kantona Cirih, javno je nazvao Abunimaha „islamistom“, „antisemitom“ i „mrziteljem Jevreja“ – tvrdnje koje su bile neistinite – te izjavio da nije dobrodošao u Švicarsku.

Hapšenje je odmah izazvalo međunarodne osude. Specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija za slobodu izražavanja, Irene Khan, nazvala ga je „šokantnim“ i zatražila da Švicarska provede istragu i oslobodi Abunimaha. Amnesty International upozorio je da je „globalni obračun s onima koji kritikuju izraelska kršenja palestinskih ljudskih prava alarmantan i mora odmah prestati“.

Sudovi su presudili da je postupanje bilo nezakonito
Nakon deportacije, Abunimah i njegov pravni tim osporili su odluku pred sudovima – i više p**a pobijedili.
U decembru 2025. godine Upravni sud Ciriha presudio je da su njegovo hapšenje i pritvor prekršili i Švicarski ustav i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. U februaru 2026. godine Savezni upravni sud Švicarske otišao je korak dalje. Utvrdio je da zabrana ulaska i nalog za protjerivanje nisu bili potkrijepljeni nikakvim dokazima da je Abunimah prekršio švicarski zakon ili predstavljao stvarnu prijetnju. Sud je također zaključio da su njegova procesna prava ozbiljno prekršena. Kao rezultat toga, naložio je Fedpolu – švicarskom saveznom policijskom uredu – da u značajnoj mjeri snosi njegove pravne troškove i refundira sudske takse.

Tokom marta i aprila 2026. godine sam Fedpol donio je odluke kojima je priznao da Abunimah nije predstavljao prijetnju švicarskoj sigurnosti kada je ušao u zemlju u januaru 2025. godine. Agencija je potvrdila da njegova mišljenja spadaju u okvir slobode izražavanja zaštićene Švicarskim ustavom. Drugim riječima, vlasti koje su ga uhapsile na kraju su priznale da za to nije postojala pravna osnova.

Parlamentarna istraga u Švicarskoj dodala je novu dimenziju cijelom slučaju. Utvrđeni su dokazi da je zabrana ulaska izrečena nakon neprimjerenog političkog uplitanja Nicolette della Valle. Ali Abunimah izvijestio je da je švicarsko Ministarstvo pravde ukinulo njen imunitet. Tužioci sada trebaju pokrenuti krivičnu istragu.

Sam Ali možda je najbolje opisao bezakonje koje je pratilo njegovo hapšenje:
„Nije postojalo nikakvo opravdanje da me otmu s ulice i bace u zatvor. Do današnjeg dana nisam obaviješten o razlozima svog hapšenja“, rekao je Abunimah. „Mogu samo zaključiti da je moje nezakonito zatvaranje imalo za cilj gušenje slobode izražavanja sprečavanjem da otvoreno govorim o genocidu u Palestini, kao i kažnjavanjem zbog stavova koje sam ranije iznosio, a koji se nekome na poziciji moći nisu dopali.“

Povratak pod vlastitim uslovima
Abunimahov povratak u Cirih ove sedmice nije bio samo simboličan. Vratio se kako bi učestvovao u sudskim saslušanjima povezanim s krivičnim prijavama koje je podnio zbog svog pritvora. Kako bi osigurali da ne bude ponovo uhapšen, njegovi advokati pažljivo su se pripremili. Na osnovu člana 204. Švicarskog zakonika o krivičnom postupku pribavili su pismo sigurnog prolaza od tužioca, kojim mu je garantovano da neće biti uhapšen niti na bilo koji način ograničen tokom prisustvovanja saslušanjima. Savezne vlasti Švicarske također su dostavile pismenu potvrdu da ne postoje nikakva ograničenja za njegov ulazak u zemlju.

Abunimahov slučaj nije samo priča o jednom novinaru. Njegovo hapšenje djelovalo je kao dio sve izraženijeg pritiska zapadnih vlada na iskaze solidarnosti s palestinskim narodom. Njegove kolege iz The Electronic Intifada tada su poručile: „Govoriti protiv nepravde u Palestini nije zločin. Novinarstvo nije zločin.“

Došao je. Prisustvovao je saslušanjima. A zatim je, u utorak navečer, ušao u jednu prostoriju u Cirihu i održao predavanje za koje su švicarske vlasti nekada odlučile da mu nikada ne smije biti dopušteno da ga održi.

Ali Abunimah ostao je nepokolebljiv u Cirihu i otišao svojom slobodnom voljom.

Ali Abunimah Returns to Zurich to Give the Talk That Got Him Arrested Esad Širbegović is a writer and analyst based in Zurich, Switzerland. He is also a member of the International Expert Team at [...]