https://www.facebook.com/784386315077755/

Druga Strana Posavine, Orasje (2026)

10/03/2026

BOŽJE OVČICE

Ovih dana smo mogli vidjeti još jednu klasičnu situaciju u našoj Posavini: ministrica zdravstva Republike Hrvatske, zastupnici i političari iz BiH u društvu svećenika posjetili su Muzej Franjevačkog samostana „Vrata Bosne“ u Tolisi.

Ravnatelj muzeja i novi gvardijan Marinko, predstavili su povijest samostana i muzejsku zbirku koja svjedoči o bogatoj kulturnoj i duhovnoj baštini ovoga kraja.

I dok je kulturna baština zasigurno vrijedna poštovanja, postavlja se pitanje: koliko je miješanje crkve i politike u ovakvim događajima doista primjereno?

Ne radi se samo o protokolu ili fotografijama. Radi se o poruci koju šaljemo ljudima: da su crkva i politika neraskidivo povezani. A u stvarnom životu: u bolnicama, domovima zdravlja i drugim institucijama, građani očekuju zdravstvo koje funkcionira i podršku stručnjaka, a ne političke igre i fotografije za medije.

Dok se gvardijani i političari slikaju u muzejskim hodnicima, zaposlenici Županijske bolnice u Orašju i drugih ustanova možda se suočavaju s problemima u resursima, platama i uvjetima rada.

Možda bi korisnije bilo da ministrica zdravstva stvarno provjeri stanje na terenu, slušaju li se liječnici i medicinske sestre, kako se rješavaju problemi pacijenata, i što zaista funkcionira u zdravstvu.

Ne zaboravimo ni etički aspekt, politika i religija imaju potpuno različite funkcije. Dok vjera treba naučiti moral, zajedništvo i suosjećanje, politika često traži moć, interese i medijsku vidljivost.

Kada se to miješa, poruka gubi smisao i građani ostaju zbunjeni: što je stvarni prioritet: kulturna baština ili fotke za društvene mreže?

U konačnici, ova situacija podsjeća nas na jednostavnu istinu: zdravstvo, politika i crkva ne idu zajedno. Trebalo bi poštovati granice, kako bi vjera ostala vjerodostojna, politika odgovorna, a zdravstvo učinkovito.

Pitam se, koliko bi bolje bilo da ovakvi posjeti budu prilika za stvarni dijalog s medicinskim osobljem i pacijentima, umjesto fotografiranja i formalnih riječi o baštini.

Dok se svi smiješe za kamere i dijele prijateljske riječi, stvarni život u Županijskoj bolnici i drugim institucijama nastavlja se bez promjena. I to je ono što najviše boli.

31/01/2026

VRUĆA VODA A PLANOVI HLADNI

Jeste li znali da Bosna i Hercegovina skriva prave termalne dragulje?

Od Ilidže kod Sarajeva, preko Fojnice, Kiseljaka, Banje Vrućice u Tesliću, pa sve do Gradačca, Olova i Gacka, naša zemlja ima bogatu mrežu izvora termalne vode koja se koristi već decenijama.

Kako se koristi?

Medicinski i rehabilitacijski tretmani – reuma, zglobovi, koža, nervni sistem.

Wellness i spa centri – unutrašnji i vanjski bazeni, saune, masaže, opuštanje.

Toplinska energija – u nekim mjestima voda se koristi i za zagrijavanje objekata.

Najpoznatije banje u BiH:

Ilidža (Sarajevo) – balneoterapija i spa centar sa tradicijom još iz rimskog doba.

Banja Vrućica (Teslić) – moderni spa, rehabilitacija i wellness sadržaji.

Fojnica – Aquareumal Spa – bogata voda koja stimulira metabolizam i jača imunitet.

Olovo – Aquaterm Spa, Kiseljak, Gradačac, Gacko i mnoge druge manje banje.

A šta je s Domaljevcem?

Domaljevac ima termalnu vodu s temperaturom od oko 86 °C, bogatu mineralima i prirodnim potencijalom za wellness i spa centre. Zamislite tu ljekovitost – voda koja bi mogla grijati tijelo i um, tretirati reumu, kožu i umor.

Ali šta se zapravo desilo?

Plastenici su nestali, a vruća voda je ostala sama. Nekada su ovi izvori zagrijavali staklenike i obećavali poljoprivredni bum, danas je ostalo samo ruglo. Neiskorišteni potencijal i podsjetnik na ono što je moglo biti.
Bosna i Hercegovina ima vruću, mineralima bogatu vodu koja liječi, opušta i puni energijom, ali ponekad i najvrelija voda ostane hladna za turizam.

Domaljevac je savršen primjer potencijalnih toplica koje bi mogle privući posjetitelje iz cijele regije, a sada je mjesto gdje prirodni resursi leže neiskorišteni.

Voda je tu, potencijal je tu, ali zašto bi se netko brinuo? Projekt je zapao u beskrajne birokratske čvorove: imovinska pitanja, papiri, dozvole, elaborati i strateški planovi – sve na papiru, sve u teoriji.

Općinski vijećnici vole govoriti o razvoju turizma, dok stvarnost kaže: “Voda? Koja voda?”

Investitori su bili tu i nestali kao da ih je odvela lokalna magija odgađanja.

Svaka administrativna prepreka pretvorila je potencijalni spa centar u nešto što liči na muzej promašenih prilika.

Voda je vruća, politika hladna
Možete zamisliti ironiju – priroda daje vodu koja može liječiti, grijati i privući turiste, ali ljudska neorganiziranost, političke spletke i proceduralni cirkusi čine da ova vruća voda stoji sama i neiskorištena. Ona je tu, vreli biser, a mi prolazimo pored i glumimo da je sve normalno.

Domaljevac je tako postao simbol jednog fenomena: vruća voda i hladna politika. Mogli bi biti nova Ilidža, Banja Vrućica ili Fojnica, ali trenutno je najtopliji neiskorišteni resurs u BiH.

Domaljevac je potencijalni raj za turizam i zdravlje i savršen primjer kako vrući prirodni resurs može ostati hladan dok ljudi sjede na svojim stolicama i pričaju planove koji nikad ne postaju stvarnost.

Ako želite vidjeti kako prirodni resursi mogu stagnirati zbog ljudske nesposobnosti, posjetite Domaljevac. Voda vri, ali politika je toliko hladna da bi mogla zamrznuti i sam vulkan.

Možda jednog dana Domaljevac postane banjski raj, a možda će i dalje ostati najtoplija misterija BiH.

25/01/2026

TIHA SMRT NAŠEG KRAJA

Od 2015. godine do danas, Bosanska Posavina prolazi kroz tihu, ali razornu krizu o kojoj se premalo govori. Ne čuje se sirena, nema nesreća koje pune naslovnice ali broj umrlih raste iz godine u godinu.

Kardiovaskularne bolesti i maligna oboljenja postali su vodeći uzrok smrti. Srčani i moždani udari, razni oblici raka, bolesti koje više ne pogađaju samo stare, nego sve češće ljude u srednjoj životnoj dobi. Ljude koji rade, koji izdržavaju porodice, koji planiraju budućnost.

Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da se upravo od 2015. godine bilježi nagli i kontinuirani porast smrtnosti od ovih bolesti. Ovo više nije slučajnost niti normalan tok. Ovo je obrazac. I taj obrazac je katastrofalan.

Stres i nesigurnost, odlazak mladih, nedostatak preventivnih pregleda, kasno otkrivanje bolesti i zapostavljen zdravstveni sistem, sve to zajedno ostavlja posljedice. A te posljedice se mjere ljudskim životima.

Prečesto čujemo rečenicu: „za mjesec dana umro“.

Ali iza tih mjesec dana, godinama stoje upozorenja koja niko nije čuo ili nije mogao čuti.

Ne smijemo se naviknuti na ove brojke. Ne smijemo prihvatiti da je normalno da naša sela ostaju bez ljudi, da se groblja šire brže nego što se rađaju djeca.

Bosanska Posavina od 2015. godine gubi bitku sa bolestima koje se mogu spriječiti, ranije otkriti i liječiti ali samo ako postoji volja, sistem i svijest.

16/01/2026

NAROD SPASIO DVD

U općini Domaljevac-Šamac dogodilo se nešto što bi u svakoj normalnoj, odgovorno vođenoj sredini bilo nezamislivo.

Vladajuća stranka nije htjela osigurati ni minimalna financijska sredstva za rad Dobrovoljnog vatrogasnog društva Domaljevac. Ne za luksuz, ne za nove projekte, nego za osnovno: registraciju vatrogasnog vozila.

Registracija je bila pred istekom. Umjesto da reagiraju, umjesto da zaštite službu koja spašava živote i imovinu svih građana, vlast je svjesno išla prema gašenju DVD-a.

Takva odluka nije samo neodgovorna, ona je ponižavajuća, sramotna i u najmanju ruku debilna.
Jer još nigdje u svijetu nije zabilježen slučaj da vlast želi ugasiti dobrovoljno vatrogasno društvo. Osim, očito, ovdje.

Ali onda se dogodilo ono što vlast nikada ne razumije: narod se organizirao.

Pokrenuta je akcija prikupljanja sredstava. Trebalo je 10.000 KM kako bi DVD opstao. Taj novac nisu dali političari, nisu dale institucije, nisu ga dali oni koji vladaju.
Novac su dali obični ljudi. Ljudi velikog srca. Ljudi koji nisu htjeli gledati kako se gasi ono što ih štiti.
I naravno, novac je skupljen.

Ovim je narod jasno pokazao tko stvarno drži ovu općinu na životu, a tko je samo administrativno vodi.
Ponosni smo na ljude koji su dali marku, dvije, deset ili sto. Ponosni smo što smo dio ove ekipe. Ponosni smo na vatrogasce koji nikada nisu odustali.

I ostaje nada da će se na sljedećim izborima narod zapitati:
kome daje svoj glas i tko upravlja ovom općinom?

U nastavku prenosimo status poštenog čovjeka i vatrogasca u cijelosti.

NAROD JE SVOJE REKAO:

Više od 10.000 KM prikupljeno je zahvaljujući vama ljudima koji nisu dopustili da se ugasi ono što štiti sve nas. Ovo nije samo priča o novcu. Ovo je priča o zajedništvu.

Postoje stvari koje nemaju cijenu i koje se ne mogu kupiti novcem, to su solidarnost, čast i hrabrost.

Unatoč godinama sustavnog ignoriranja, pokušaja gašenja i svjesnog izvrtanja činjenica, uz uskraćivanje neophodne institucionalne podrške, nismo pokleknuli.

Dok su oni tražili razloge za zatvaranje Dobrovoljnog vatrogasnog društva, mi smo ostali vjerni svojoj misiji, trajnoj i odgovornoj zaštiti života i imovine svih naših mještana.

Zahvaljujući vašoj nesebičnoj velikodušnosti, u kratkom periodu prikupljeno više od 10.000 KM. Ta sredstva nisu samo brojka, već snaga koja nam omogućuje da nastavimo svoju misiju.

Donirana sredstva bit će usmjerena na ključne operativne troškove; registraciju i servis vatrogasnog kamiona, gorivo te za sve ostale potrebe udruge.

Ovim ste činom osigurali da naši vatrogasci Đuro Đukić, Ivica Đukić, Đunda Domaljevac i dalje stižu na vrijeme tamo gdje je najteže, spašavajući ono najvrjednije, ljudske živote, domove i imovinu svih nas.

Pokazali ste da istinska moć ne izvire iz zatvorenih ureda ili birokratskih odluka, već iz zajedništva ljudi koji stoje jedni uz druge u najtežim trenucima.

Naš DVD ostaje tu gdje mu je i mjesto, u srcu ove zajednice.
On je od danas više od vatrogasnog društva; on je simbol vaše ustrajnosti, nesebičnog zajedništva i neraskidive ljubavi prema rodnom kraju.

Hvala svima koji su doprinijeli opstanku DVD-a Domaljevac, dokazali ste da su uz istinsko zajedništvo granice nepostojeće.
„Potvrdili ste ono najvažnije: dok je naroda, bit će i našeg DVD-a.“
Neka se još jednom jasno i glasno vidi: narod stoji iza svog DVD-a. 🔥🚒

ĐUNDA DOMALJEVAC

15/01/2026

SVIJETLO RIJEČI

Budući da smo u tekstu fra Janka Ćure neizravno, ali jasno prozvani kao “anonimni autor, koji je navodno pokrenuo hajku, osjećamo potrebu radi istine iznijeti nekoliko činjenica.

Prije svega, mi nismo prvi objavili ovu sličicu, niti smo je plasirali s ciljem izazivanja podjela. Sličica je već danima kružila društvenim mrežama, a objavljivali su je vjernici iz više sela: Domaljevac, Grebnice, Donja Mahala, Bok, kao i Domaljevac–dijaspora, i to prije naše objave. Ljudi su je međusobno dijelili i komentirali jer su bili zbunjeni i nelagodni, ne zato što žele sukob, nego zato što nisu razumjeli poruku slike.

Naša objava nije bila napad, niti obmana, nego artikulacija onoga o čemu se već govorilo po kućama, među obiteljima i među samim vjernicima. Ako je to hajka, onda se mora priznati da ona nije nastala na Facebooku, nego u stvarnom pastoralnom prostoru, među ljudima koji su sličicu dobili na blagoslovu kuća.

Ako Crkva, s pravom, traži od vjernika da budu otvoreni za učenje i dijalog, onda taj dijalog mora uključivati i slušanje nelagode običnih ljudi, a ne njezino automatsko proglašavanje neznanjem, zlobom ili indoktrinacijom.

Nitko od nas koji smo izrazili nelagodu zbog ove sličice nije to učinio iz zlobe, potrebe za bombastičnim objavama, niti radi lajkova, nego iz iskrene zabrinutosti za jasnoću i prepoznatljivost katoličkih simbola u pobožnom i pastoralnom kontekstu blagoslova obitelji.

Problem nije u tome što slika ima naziv „Božić svetog Franje“, niti u tome da franjevačka duhovnost ima pravo na vlastiti umjetnički izričaj. Problem je u konkretnom kontekstu uporabe: naljepnica za blagoslov kuće nije galerijski prostor, nije teološki esej, niti zahtijeva dodatna tumačenja da bi bila razumljiva. Ona je znak vjere, molitve i identiteta obitelji koja je prima.

Ako velik broj vjernika, bez međusobnog dogovora, doživi istu nelagodu i postavi isto pitanje, to nije „hajka“, nego signal da je pastoralna komunikacija zakazala.
Nije znak zrelosti vjere unaprijed diskvalificirati ta pitanja kao „neznanje“, „zatucanost“ ili „zlonamjernost“.

Nadalje, stalno se ponavlja argument: Slika je bila i 2010. godine i nije bilo prigovora. To ne znači da prigovora nije bilo, nego da ljudi tada nisu imali prostor ili hrabrost javno govoriti. Šutnja nije uvijek znak slaganja; često je znak nelagode.

Posebno je problematično sugerirati da oni koji se ne slažu, brane vjeru obmanom ili govore iz onoga što nose u sebi. Time se rasprava moralizira umjesto da se razjasni, a to dodatno produbljuje podjele koje se navodno žele izbjeći.

Nitko ne osporava da Marija u stvarnosti nije nosila idealizirane boje niti da je bila obična žena. Ali ikonografija nikada nije bila puki realizam, nego je uvijek služila prepoznatljivosti svetoga. Upravo zato vjernici s pravom pitaju:
gdje je granica između umjetničke slobode i pastoralne jasnoće?
Ako se sve relativizira do razine, mogla bi danas izgledati kao bilo koja žena, tada se opravdano postavlja pitanje: zašto onda uopće imamo sakralnu ikonografiju?

Ako Crkva želi biti majka, a ne sudac, tada pitanja vjernika, pa i ona neugodna, ne treba utišavati, nego razumjeti.

Budući da smo očito prepoznati kao „anonimni autor s maskom“, smatram korektnim kratko pojasniti jednu stvar:

Profilna slika nije argument, niti ona određuje istinitost ili lažnost iznesenih pitanja. Da smo željeli izazivati, vrijeđati ili „loviti lajkove“, učinili bi to drugačijim rječnikom i tonom.

Iz ove situacije možemo naučiti kako se ubuduće ne bi dogodilo da pastoralni znak, umjesto mira, postane izvor podjele.

I dalje stojimo iza svega što smo napisali, bez mržnje, bez psovke i bez namjere dijeljenja vjernika ali i bez odricanja od prava da postavimo pitanje koje muči mnoge, a ne samo nas, u tom duhu i ovo pitanje ostaje otvoreno, bez zle namjere:

Je li ova slika, bez dodatnih objašnjenja, bila najprimjereniji znak za blagoslov obitelji?

09/01/2026

SLIČICA ZBUNILA VJERNIKE

Tijekom blagoslova kuća u selima Županije Posavske vjernicima su podijeljene sličice koje, nažalost, ne nalikuju ni na Isusa Krista, ni na Majku Božju, ni na kršćansku ikonografiju kakvu poznajemo i poštujemo.

Majka Božja prikazana je kratke kose, u tamnoj odjeći s dekolteom, a cijeli prizor više podsjeća na modernu ilustraciju nego na svetački prikaz rođenja Isusova.

Ne postavljamo ovo iz zlobe, nego iz zabrinutosti i poštovanja prema vjeri, tradiciji i svetosti blagoslova kuće. Ne znamo tko odobrava ovakve prikaze i zašto se dijele u ime Crkve.

Blagoslov kuće nije prilika za eksperimentiranje s vjerom i simbolima, nego trenutak molitve, mira i jasnoće poruke.

Mir kući ovoj ali i istina, dostojanstvo i poštovanje prema onome u što vjerujemo.

OBAVIJEST MJEŠTANIMA

Obavještavamo sve mještane da je, prema riječima gvardijana, omogućena zamjena sličica koje su dijeljene prilikom blagoslova kuća.

Svi koji žele mogu bez ikakvih problema zamijeniti sličicu za drugu i prikladniju.

05/01/2026

OPET SNIJEG IZNENADA

U Posavini se dogodilo nešto potpuno neočekivano. Nešto što niko nije mogao predvidjeti, ni planirati, ni pripremiti se. Pao je snijeg u prvom mjesecu.

Naravno, nadležne službe su ostale zatečene. Jer ko bi normalan mogao očekivati da zima donese zimu? To je jednostavno previše za jedan sistem koji funkcioniše besprijekorno, barem na papiru i u uplatnicama koje mi uredno plaćamo.

Mi, građani, svake godine prilikom registracije auta fino izdvojimo novac za održavanje cesta, puteva, šuma, svega što se održavati može. Plaćamo unaprijed, da ne bude zabune. A onda, kad snijeg padne, ceste se pretvore u klizališta, ulice u poligone za testiranje živaca, a odgovorni u nepoznatu lokaciju.
Ali nema panike. Sve je pod kontrolom. Neće niko čistiti snijeg dok se ne utvrdi da li će se on možda sam povući. Ako ne danas, onda sutra. Ako ne sutra, onda kad dođe proljeće. Bitno je da procedure postoje, makar ih niko ne vidio na djelu.

Građani, naravno, rade svoj dio posla. Guraju auta, čiste ispred kuća, pomažu jedni drugima. Dok oni koji su plaćeni da rade, rade na tome da se ne vidi da ne rade.
I tako, iz godine u godinu, snijeg nas iznova „iznenadi“, a mi se iznova pravimo da smo iznenađeni što sistem opet nije. Tradicija je tradicija. Neki imaju božićne običaje, mi imamo čuđenje.
Ali nema veze. Bitno je da mi plaćamo. Jer bez naših uplata, ne bi se imalo šta ignorisati.

Ali znate li šta je zanimljivo:
Znate li vi da su načelnici u našim selima PLAĆENI da rade svoj posao? Znam, šok i nevjerica. Čovjek bi rekao rade iz hobija, čiste snijeg iz ljubavi prema narodu, a ne zato što im je to opis radnog mjesta.

Posebno je dirljivo kad dođe zima.
Par njih se uslika dok se čisti snijeg.
Jer kod nas u Posavini ne znaš je li pao snijeg dok se neko ne uslika i okači to na Facebook. Ako nema slike snijeg se sam otopio, nema druge.

Onda kreće nacionalna euforija:

„Bravo načelniče!“
„Svaka čast, takvi nam trebaju!“
„Eto čovjeka na terenu!“

Pa normalno da je na terenu jebote, to mu je posao.
Zamisli da ti svako jutro slikaš kako ideš na posao i kačiš na Facebook:

Ponedjeljak – evo mene idem raditi.
Utorak – evo mene opet radim.
Srijeda – vidi mene, još uvijek radim.
Petak – preživio sam radnu nedjelju.
I svi te lajkuju i pišu:
„Bravo, kralju!“
„Bez tebe bi sistem stao!“

Ali ne, običan čovjek radi, to se podrazumijeva.
Načelnik očisti snijeg, to se slavi.

Ali dobro, mi smo narod koji se oduševi kad vidi da sistem, makar na slici postoji.

A dok se slikamo, u 21. stoljeću struje nam nestaje kao da smo na agregatima.

Mrak u glavnom gradu Orašju već godinama ali nema veze, navikli smo, vidimo napamet.

Rasvjeta ne radi, ali Facebook radi, i to je bitno.

Ceste? E to je posebna priča.
Mi imamo ceste koje se rade svake izbore, i nikad nisu gotove.
Isti asfalt, isti metar, ista rupa ali svaki put „novi početak“.
To je već tradicija, skoro kulturna baština Bosanske Posavine.

Žice za struju mijenjaju se pred izbore, jedan kabal, čisto reda radi.
Poslije izbora?
„Nema sredstava.“
„Planirano za naredni period.“
„Bit će, samo strpljenja.“

HDZ pobijedi – radovi krenu.
Izbori prođu – radovi prestanu.

Narod pita kad se nastavlja.
Odgovor: „Na sljedećim izborima.“

I ljudi se raduju.

Stvarno se raduju.

Jer sljedeći izbori znače novu nadu, nove ceste, nove kablove, nove slike na Facebooku.

A glas?

50 maraka – standardni paket.
100 maraka – premium ponuda.
Neki se još cjenkaju, ali rijetko ko ostane bez tarife.

I tako se vrtimo u krug već 30 godina, ali nema veze, bitno je da se čisti snijeg i da se to slika.
Jer ako nije objavljeno, narod možda pomisli da se ne radi.

I ne daj Bože da neko pita:
Zašto nema struje?
Zašto nema rasvjete?
Zašto nema završetka radova?
Odmah si negativan.
Odmah ne voliš svoje.
Odmah rušiš ugled.

26/11/2025

NEPOŽELJNA U BiH

Dok se Bosпa i Hercegoviпa pripremala obilježiti Daп državпosti, jedпa mlada djevojka pakovala je svoj kofer, пe zbog odmora, пego zbog odlaska iz zemlje za kojυ je пjeп otac dao sve što je imao.

"Moj babo vam je dao državu, a vi meni niste dali ni priliku”

Profesorica Mirela Salkić iz Velike Kladυše objavila je ispovijest koja je dirпυla tisuće ljυdi. U sпijegυ, ispred kυće, stoji kofer. U пjemυ se nalazi cijeli пjeп život: diplome, certifikati, iпdeks pυп desetki, plaketa zlatпog stυdeпta… I jedaп dokυmeпt koji пajviše boli, υvjereпje da je dijete demobilisaпog υmrlog borca, Salkić Kasima.

U mojoj domoviпi taj papir vrijedi maпje пego prazпa fascikla. Mirela je kćerka borca koji je dao mladost, sпagυ, zdravlje i život za državυ. Ali, kako kaže, daпašпja BiH пije imala mjesto пi za пjega dok je bio živ, пiti za пjυ, пjegovυ kćerkυ.
Ima li više išta ikakvog smisla:

Taj papir je moj teret i moj poпos. Oп je svetiпja. A υ ovoj zemlji vrijedi maпje пego prazпa fascikla. Moj babo je dao sve, a meпi daпas пe dajυ пi pristojпυ prilikυ. Njeпe riječi odzvaпjajυ bolпo jasпo: sistem koji bi trebao štititi djecυ boraca, okreпυo im je leđa.Osam godiпa koпkυrsa, odbijeпica i poпižeпja.

Mirela piše da je prošla više od 100 koпkυrsa, potrošila пovac koji пije imala пa takse, υvjereпja i kopije, čekala, пadala se i svaki pυt bila preskočeпa. Diplomirala je s пajboljim prosjekom, ali υ praksi je, kaže, bila “пepoželjпa”.

Direktori se hvale da sυ tυ jer sυ pametпi i sposobпi. A prolaze oпi koji imajυ jedпo ‘štelυ’. Nečije sпahe, rođaci moćпih, podobпi. Zпaпje пišta пe zпači, obraz smeta.

Ispričala je i treпυtak kada je, bez ijedпe mrlje υ karijeri, pod pritiskom života aplicirala čak i za mjesto pomoćпe radпice υ jedпoj školi.

Pitaпja koja sam čυla tamo bila sυ poпižavajυća. Kao da je moja diploma teret. Kao da пe zaslυžυjem пi пajobičпije radпo mjesto.

Optυžυje općiпske strυktυre υ Velikoj Kladυši. Posebпo se osvrпυla пa lokalпe orgaпe vlasti:

Hvala пačelпikυ Velike Kladυše i пjegovim savjetпicima. Hvala što sυ me svaki pυt odbili. Što sυ pokazali da fυпkcije shvatajυ kao baboviпυ, a пe slυžeпje пarodυ.

Zahvaljυjem im što sυ zapošljavali podobпe, a пe sposobпe. Dodaje da je osam godiпa gledala žeпe iz privatпog sektora, koje se jedпom prijave i odmah dobijυ stalпi posao. A пjυ, zlatпog stυdeпta, pitajυ je li sposobпa raditi posao pomoćпog osoblja.

Porυka premijerυ, miпistrima, direktorima…Mirela se υ jedпom dijelυ ispovijesti obraća premijerυ FBiH:

Vjerυjem da ste iпsaп. Da čυjete glas djece boraca. Da vidite koliko пas odlazi. Ne molim za sebe, molim za oпe poslije meпe.

Direktorima porυčυje da sυ politizirali škole do пeprepozпatljivosti.

Miпistarstvυ obrazovaпja da sυ žalbe odbijali brže пego što se tiпta osυši.

Oпima kojima je vjerovala, kaže, više пe vjerυje. Zemlja moga oca me пije htjela. Ni mrtvog пjega. Ni živυ meпe. Odlazi, piše, пe zato što želi, пego zato što пema gdje.

Ovo je glas profesorice koja odlazi jer пe želi biti dio laži kojυ drυgi zovυ sistemom.

Odlazim. Ali пosim oпo što mi пiko пe može υzeti: zпaпje, čist obraz, mirпυ savjest i vjerυ da sve dođe пa пaplatυ. Ja пisam bježala. Ja sam se borila. A kad borba postaпe poпižeпje, oпda čovjek ode.

18/11/2025

ČUVAR JUGOSLAVIJE ODLIKOVAN

Među odlikovanim pripadnicima HVO-a predsjednik RH Zoran Milanović je odlikovao IVICU BUMBARA počasnim činom i to brigadnim generalom!
Zemljo crna, otvori se!!!
Može li nam netko pametan i upućen to nekako obrazložiti i ovo objasniti? Jedini kriterij po kome je nagrađen može biti samo pripadnost KOS-u i Udbi!?

Otac Anto (BUMBAR) mu je bio najpoznatiji "Čuvar Jugoslavije", hrvatski udbaš i najveći cinkaroš u cijelom kraju, a on IVO, njegov pravi sin i dostojan nasljednik do rata je kao referent bio zaposlenik u Općinskom sekreterijatu za narodnu obranu Brčko.

I dok je te jeseni '91. rat svom silinom bijesnio u Slavoniji, on je surađivao sa zločinačkim vođama "SK Pokret za Jugoslaviju" u Brčkom i slao nama Hrvatima pozive za vojne vježbe tzv. JNA, odnosno direktno je pokušavao uputiti nas rezerviste na slavonsko bojište. Da mi Hrvati, zajedno sa četnicima budemo agresori na naš Vukovar, Osijek i Vinkovce...

Zbog njega i njegovih partijskih drugova, nisam se usudio ni smio mjesec dana slobodno spavati u vlastitoj kući, jer nisam mogao sebi dozvoliti da me vojna policija JNA iznenadi u krevetu, da mi po noći plaši malo dijete i cijelu obitelj. Ja im tada nikako ne bih bez oružanog otpora pao u ruke (imao sam neki pištoljčić Walter 6.35 mm i dva okvira municije), a znao sam kako bih na taj način, svojim otporom sve njih ugrozio.

I dok smo se mi tako malobrojni nekako s mukom organizirali za obranu i tajno naoružavali, Ivica Filipović je do samoga kraja ostao među "svojima" i čekao da oni to sve brzo razriješe i obračunaju se sa nama (ustašama) hrvatskim i muslimanskim "ekstremistima"!?

I onda, kada je '92. i kod nas počeo rat, zbog te naše glupe i nerazumne "svehrvatske pomirbe" njega je ipak netko u Bijeloj na čudan i neobjašnjiv način imenovao za pomoćnika zapovjednika I. bojne. Valjda zato što je bio "moralno politički podoban" i imao neki rezervni čin u JNA? A Hrvati, kao i uvijek ispadnu teške naivčine. Kao guske u magli!
Nije mi baš najpoznatiji njegov ratni put, no sigurno znam da se tijekom rata u zapovjedništvo naše 108. HVO brigade postupno ubacivala svakakva sumnjiva bagra, "šuša i matoša", a domoljubi i istinski Hrvati su sustavno potiskivani na periferiju, marginu događaja i bilo kakvog odlučivanja.
Koliko sam samo otvorenih sukoba imao sa takvima, samo ja i Bog zna...

Ni danas uopće ne razumijem kako smo mi pored takvih kadrova mogli nekako opstati i obraniti se?
Mislim ipak, da mi bez vojne pomoći i mudrosti nekih Bošnjaka to ne bi ni uspjeli, ma šta god vi mislili o tome.
To je nepobitna istina. Eto, po prvi put javno priznajem!!!
Bio sam aktivno u politici, radio u medijima i bio iznimno dobro informiran za to vrijeme.
Znajte, Boderište nije bilo samo naša lokalna stvar, već je zadobilo državni značaj, što se na koncu i pokazalo. Sam poslijeratni status Brčkog kao distrikta BiH valjda vam sve govori... Tuzlanski korpus je bio spreman žrtvovati i 1.000 svojih ljudi, ali naše crte obrane nikako nisu smjele pasti pred agresorima.
Samo je Bog bio uz nas, neizmjerna hrabrost i žrtva bojovnika, te pomoć naših bošnjačkih susjeda.
To nas je na koncu i spasilo.

I danas, kada vidim kako se činom brigadnog generala nagrađuje takva HRVATINA, HEROJ i najveći brčanski HDZ-ovac, dođe mi muka...
Od toliko naših istinskih heroja, mučenika i zaslužnih branitelja, oreol slave, odličje i počasni čin RH ide udbašu, ratnom-profiteru i onome koji je nama brčanskim Hrvatima upropastio današnjicu, onemogućio budućnost, raselio naš narod više nego Osmanlije za 350 godina harača i ropstva, te više zla nanio svom kraju od svih četnika ovoga svijeta.
To je čisti SADIZAM!!!

Jedino što znam o njegovim vojnim zaslugama je činjenica da je za vrijeme dok je obnašao dužnost zapovjednika satnije gardijske brigade HVO Sinovi Posavine bestraga nestala, odnosno ukradena kasa sa plaćama vojnika te naše postrojbe. Nikada nije utvrđeno ni otkriveno tko je to organizirao i opljačkao, a sve indicije upućuju samo na jednu adresu. Ja nisam, kunem se!

Uglavnom, ti naši dobrodušni momci su ostali bez dvije plaće koje nikada nisu dobili. Većina njih je poslije toga zauvijek napustila vojsku i naš kraj te otišla na Zapad "trbuhom za kruhom".

Nisam nikada tako radikalan i otvoren u pisanju, ali ovo doista ne mogu nikako otrpjeti. Barem ću sebi olakšati dušu i umrijeti mirne i čiste savjesti, jer znam da nisam šutio!

Možda će me puno njih optuživati i tretirati kao nekog hrvatskog Avdu Avdića ili Fatmira Alispahića, ali mene to nimalo ne zanima niti boli. Znam da pišem samo istinu i baratam nepobitnim činjenicama.
Odlučio sam da više nikoga ne štedim i svakome ubuduće kažem ono što ga pripada. "Popu pop, a bobu bob". To je najpoštenije!

Autor: Anto Krnjić

06/11/2025

ORAŠJE U RALJAMA KORUPCIJE

U Orašju se ovih dana vodi ozbiljna polemika nakon što je jedan kandidat za poziciju mlađeg inspektora iznio tvrdnje o teškim nepravilnostima u postupku zapošljavanja. Prema dostupnim informacijama, riječ je o natječaju u kojem je kandidat Dino Čorhasanović bio jedini s maksimalnim ocjenama (5 i 5) prije završnog intervjua, ali je nakon intervjua dobio ocjenu 2, što je izazvalo sumnje u regularnost cijelog procesa.

Prema navodima izvora bliskih komisiji, odluka o konačnom poretku kandidata je bila donesena i prije samog intervjua. Kandidat s nižim ocjenama (4 i 4) na kraju je prošao bolje, što je, prema tvrdnjama više svjedoka, rezultat političkih veza, konkretno; činjenice da je brat tog kandidata član lokalne stranke SDA.

Slučaj dodatno potkrepljuje pisana i ovjerena izjava Emira Čorhasanovića, datirana 01.10. 2025., u kojoj navodi kako je “iz pouzdanog izvora obaviješten da će doći do malverzacija na intervjuu za čin mlađeg inspektora”, te da je “unaprijed dogovoreno da kandidat Dino Čorhasanović ne može dobiti ocjenu višu od 3, bez obzira na stvarni rezultat”.

Pisanu izjavu prenosimo u cjelosti:

"Sa velikom žalošću ovo činim, obzirom da se radi o natječaju za inspektora u policiji, gdje bi poštenje i integritet trebali biti na prvom mjestu. Nažalost, u takvoj državi živimo. Imam informaciju iz veoma pouzdanog izvora da će doći do određenih malverzacija na sutrašnjem intervjuu za čin mlađeg inspektora, te ovo radim unaprijed kako bih se na neki način zaštitio.

Moj kandidat, Dino Čorhasanović, jedini od svih kandidata ima maksimalne ocjene iz dosadašnjeg dijela natječaja - dvije petice, što je i objavljeno na web-stranici, što dodatno otežava okolnosti za odabir drugog kandidata s lošijim ocjenama. Međutim, unaprijed je dogovoreno da kandidat Dino Čorhasanović na intervjuu ne može dobiti ocjenu višu od 3, bez obzira na to kako se pokaže i što realno zasluži.

Nadležne institucije odbile su provjeriti dostavljene dokaze, uz obrazloženje da su “nedovoljni” i da “nema vremena” za dodatne provjere.

Ovaj slučaj izazvao je burne reakcije javnosti u Bosanskoj Posavini. Ovdje je očito da se radi o simptomu dubljeg problema, politizacije institucija i netransparentnih natječaja, što mladim i sposobnim ljudima oduzima svaku vjeru u pravedan sustav.

Dok se ovakve stvari toleriraju, najbolji odlaze, a podobni napreduju. Orašje i cijela Posavina zaslužuju institucije u kojima poštenje, a ne stranačka pripadnost, odlučuje o uspjehu.

Ovaj slučaj nije samo administrativni propust ili tehnička nepravilnost. Riječ je o ozbiljnim optužbama koje pogađaju samu srž integriteta policijske institucije, povjerenje građana u sustav koji bi trebao biti temelj pravde, reda i poštenja.

Gospodine Davor Vidoviću, kao predsjednik komisije i glavni inspektor u Orašju, vi imate moralnu i profesionalnu obvezu reagirati. Šutnja u ovom slučaju nije neutralnost, to je poruka da je sve dopušteno. Javnost očekuje:

1. Da se javno izjasnite o navodima koji su izneseni, kako bi se otklonile sve sumnje u rad komisije.

2. Da zatražite internu reviziju cjelokupnog natječajnog procesa i provjeru svih ocjena i odluka.

3. Da podržite zahtjev za poništenje natječaja, ako se utvrdi i najmanja nepravilnost.

Transparentnost nije slabost, nego dokaz snage i integriteta institucije. Orašje i Bosanska Posavina zaslužuju policiju koja je iznad političkih utjecaja, a ne njihova žrtva.

Slučajevi poput ovoga ne pogađaju samo jednog kandidata, oni pogađaju povjerenje svih građana koji žele živjeti u uređenom i pravednom društvu. Vrijeme je da se prestane s praksom šutnje i prešućivanja. Građani ne traže osvetu, traže istinu, red i poštenje.

Gospodine Vidoviću,
ovo je trenutak da pokažete da Orašje još ima ljude koji vjeruju u zakon, a ne u političke dogovore.

Druga Strana Posavine

10/03/2026

31/01/2026

25/01/2026

16/01/2026

15/01/2026

09/01/2026

05/01/2026

26/11/2025

18/11/2025

06/11/2025

Address

Website

Alerts

Shortcuts

Share

Category